„Carnage” (Nick Cave & Warren Ellis): Optimizam bez pokolja
Nick Cave i Warren Ellis, dugogodišnji član The Bad Seedsa, snimili su „Carnage”. Album je rezultat dugogodišnje suradnje i međusobnog razumijevanja dvoje glazbenika pretočenog u osam pjesama. Možda nije za usporedbu s prijašnjim izdanjima, ali sličnosti svakako ima. Ono što je prisutno, kao i inače, je golema količina simbolike u stihovima. Jer, tko je Nick Cave ako ne majstor slojevite poezije?
Uspavanka na početku
Hand of God poput uspavanke otvara album, ali nakon 30 sekundi Cave i Ellis bacaju u žrvanj ritmom koji ne odstupa od zadanog tempa. Takav dojam dodatno je pojačan ponavljanjem stihova koji zvuče kao mantra i vode u trans kojim se konačno prepušta božjoj ruci. Uz taj sam zvuk vizualizirala minimala party u mraku koji razbija bijelo svjetlo stroboskopa u pravilnim razmacima i ocrtava slow motion kretanje izmorenih silueta.
Old Time je ispunjena plejadom instrumenata i zvukova koji se isprepliću i nadglasavaju s Caveom. Nije loše spomenuti da je Warren Ellis multiinstrumentalist koji je na ovom albumu odsvirao jedanaest instrumenata.
Naslovna Carnage svoj naslov opravdava pri početku stihovima „My uncle´s at the chopping block; turning chickens into fountains”. Taj detalj sjećanja dječaka mene tjera da zamišljam doslovan tarantinovski kadar, ali pjesma uopće nije groteskna. Riječ je o zapravo lijepoj baladi i usudit ću se reći da ostavlja dojam optimizma.
White Elephant je najupečatljiviji dio albuma. Najdulje traje i zapravo je 2u1 pjesma. Prva polovica je suvremena, brutalna, spoken word i nemilosrdna. Referira se, između ostalog, na Black Lives Matter a stihove „I´ll shoot you in the fucking face If you think of coming around here, I´ll shoot you just for fun” kao da izgovara Tony Montana. Drugu polovicu preuzima zbor koji totalno mijenja ugođaj pjesme i poziva na zajedničko pjevanje i dočekivanje vedrije budućnosti.
Osmijeh za kraj
Album slušatelja vodi na putovanje koje traži koncentraciju u slušanju i baš zato su iznenađenja efektna. Svjesno i racionalno čuju se sve kombinacije stilova, zvukova i stihova koje nerijetko izazivaju wow efekt. Zato sasvim prigodno, posljednja Balcony Man završava porukom: što te ne ubije, učinit će te luđim. Stih koji mami osmijeh na lice ono je što ostaje za kraj.
Možda ću se nespretno izraziti, ali meni Nick Cave ovdje zvuči kao da je spreman biti sretan. Ili bar miran. Sve ono što ga je na žalost snašlo u životu procesuirao je kroz svoju glazbu i vjerujem da mu je to i svojevrsna terapija. „Carnage” je izdanje na kojem se dobro i zlo, svjetlo i tama, nemir i spokoj bore svima pred očima (ušima) i pobjeda odlazi na svijetlu stranu.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
