Istaknuto
29.01.2020.

Vrijeme čitanja: < 1 minuta Nova glazba ove srijede donosi devet novih singlova za čiju pobjedu možete glasati sljedećih tjedan dana, a našlo se, kao i uvijek, i nekoliko stranih preporuka.

28.01.2020.

Vrijeme čitanja: 2 minute U subotu 1. veljače u Močvari održat će se koncert u znak sjećanja na Ivana Antolića, pozivamo vas da nam pomognete sakriti ga od zaborava vječnosti.

Film

ZAPRAVO LJUBAV: Više od ljubavne (i božićne) priče

20.12.2019. Lovro PreprotnikFoto: Facebook Love Actually
Vrijeme čitanja: 5 minute

Filmovi prenatrpani mnogim poznatim glumcima, po mome osobnom mišljenju, uvijek se nalaze u izrazito nepovoljnome položaju.

S jedne strane, imati preko deset poznatih glumačkih lica može djelovati kao jeftini pokušaj namamljivanja publike u kino (sjetimo se samo kako su filmovi poput Dan zaljubljenih, Sretna Nova godina i Film 43). Također, uvijek je teško s toliko likova balansirati u jednome filmu od i očekuje se da će uvijek određeni likovi ostati zakinuti ili da neće biti dovoljno dobro razvijeni.

Vjerojatno najveći problem jest činjenica da je jako teško dovoljno dobro posložiti više paralelnih priča tako da publika ne izgubi tok s jednom od tih priča (Atlas oblaka iako je bio izvrstan film koji je zaslužio puno veću pozornost, mnogima je sama montaža šest različitih priča).

Redateljski debi

No, kada je narativni genijalac kao što je Richard Curtis preuzeo redateljski tron kojemu je Zapravo ljubav ujedno bio i redateljski debi (scenarist: Četiri vjenčanja i sprovod i Dnevnik Bridget Jones, Crna guja), film je postao ne samo simbol predblagdanskih filmova, već i simbol britanske kinematografije i tako ušao u opću kulturu. Unatoč pomalo sladunjavom nazivu, možda čak i tipičnom, sam film daleko je više od toga – to je kompleksni repertoar različitih priča koje su sve na neki način povezane međusobno, od kojih neke završe sretno, dok druge nažalost i ne dočekaju svoj bajkoviti kraj.

zapravo ljubav

Foto: Facebook Love Actually

Radnja je smještena u predblagdansko vrijeme u Londonu. Sam uvod je na prvu nejasan; vidimo nekad poznatog, a sada već ispranog pjevača Billy Macka (Bill Nighy) kako pokušava rekonstruirati svoju nekoć najprodavaniju pjesmu, koju je ovaj put prilagodio predbožićnom vremenu tako da je promijenio tek par stihova, a već nakon njega lagano dobivamo uvid i u ostale priče. Odmah se jasno nazire da, iako je film smješten pred Božić, glavni element filma nisu božićni elementi, nego su oni već više pozadinski, dok su u fokusu likovi.

Tu je priča o samotnom piscu Jamieju (Colin Firth) koji nakon još jedne propale ljubavne afere odluči otići u svoju kolibu u Francuskoj gdje upoznaje mladu portugalsku sluškinju Aureliju koja počinje raditi za njega. Zanimljiv je način kojim se redatelj koristio kako bi povezao likove jer kako Jamie, prije nego li sazna da ga djevojka vara s njegovim bratom, odlazi na vjenčanje Petera (Chiwetel Ejiofor) i Juliet (Keira Knightley), sjedi pored Sarah (Laura Linney) čiju priču jednako tako pratimo kroz film.

Likovi, likovi, likovi…

Sarah je mlada Amerikanka koja radi u uredu za grafički dizajn. Njezin problem je taj što otkako je zaposlena u uredu je zaljubljena u urednika Karla (Rodrigo Santoro) te na nagovor svog šefa Harryja (Alan Rickman) odluči prići Karlu na uredskoj božićnoj zabavi koja se održava u jednoj umjetničkoj galeriji koju drži Mark (Andrew Lincoln) koji je ujedno i Peterov vjenčani kum (otuda je jasno da se Peter i Sarah poznaju i da je zato bila na vjenčanju) i napokon poduzeti nešto oko njezinih emocija prema naočitom uredniku.

Foto: Facebook Love Actually

S druge, strane Harry, iako sretno oženjen za Karen (Emma Thompson) s kojom ima dvoje djece, ipak pada na šarm uredske femme fatale Mie (Heike Makatsch) i time stavlja svoj brak na kocku. Karen, tipičan, ali iznimno realističan primjer moralnog pobjednika cijele priče često ima interakciju s bratom Davidom (Hugh Grant), novopečenim šarmantnim britanskim premijerom za kojeg možemo reći da je čak i glavni lik filma, a koji paralelno stvori simpatije prema svojoj tajnici Natalie pred kojom se uvijek ponaša zbunjeno i nesuvislo.

Tu su još priče i o Danielu (Liam Neeson) koji nakon prerane smrti svoje supruge ostaje sam sa svojim posinkom Samom (Thomas Sangster), priča o Colinu (Kris Marshall) koji odluči otići u Ameriku smatrajući kako su cure u Londonu uštogljene te najkraća, ali nimalo dosadna priča o dvoje profesionalnih stand-inova (Martin Freeman i Joanna Page) koji razviju simpatije jedan prema drugome prilikom snimanja erotske scene.

Šećer na kraju je i simpatični prodavač nakita Rufus (Rowan Atkinson), koji nema svoju priču i pojavljuje se tek na momente, svejedno krade svaku scenu u kojoj se nađe, a znakovit je po tome što je sklon prekomjernom ukrašavanju nakita koji prodaje. Iako djeluje kao samo pozadinski lik, Rufus je zapravo puno značajniji i služi kao svojevrsna metafora.

Bajke i realnosti

Ne može se reći da Zapravo ljubav ima jednu konkretnu radnju, već više malih što je možda jedan od rijetkih problema s kojima se film suočava jer tako radnja filma nekada može djelovati kao da ima praznog hoda i kao da nešto nedostaje. Svejedno, svi glumci su maksimalno doprinijeli interpretaciji svojih likova koje je teško ne zavoljeti na prvu i ne pratiti njihovo putovanje kroz radnju u iščekivanju kako će koji od njih na kraju završiti; sretno i bajkovito ili ipak možda malo realističnije i ne baš tako idealizirano što na kraju tako zaista i bude za neke.

Foto: Facebook Love Actually

Teško je zaista reći tko među izvrsnim i Oscarom ovjenčanim glumcima ima najbolju realizaciju lika, no na prvu vrlo vjerojatno Emma Thompson u ulozi Karen daleko je najrealističnije uprizorila ulogu naizgled savršene majke i brižne supruge koja svoje osjećaje i probleme zakopava duboko u sebe. Potom se tu najviše ističu i Colin Firth čija priča je daleko najzanimljivija te Hugh Grant čija radnja doprinosi dinamici i može se reći da je to čak i glavna priča koja spaja ostale sporedne.

Zanimljivo, unatoč činjenici da film širi izrazito pozitivne vibracije i jednako tako je kolorističan i zabavan, s druge strane većina priča zapravo je dosta realistično prikazano gdje se likovi suočavaju sa svakodnevnim problemima.

Blagdanska preporuka

Najveća pohvala redatelju ide za sam način povezivanja priča i likova gdje se spretno žonglira svim pričama koje svaka utječu jedna na drugu. Prijelaz iz jedne scene u drugu iznimno je dobro odrađen te se pritom koristi većinom kako bi se naglasila povezanost likova, ponekad čak i kontrast između pojedinih priča.

Lik Rufusa kojega je odglumio je spomenuti Atkinson, a s njime je Curtis surađivao već mnogo puta prije. Naizgled samo simpatični i susretljivi prodavač nakita sklon prekomjernom ukrašavanju poklona, u početku je bio zamišljen kao anđeo u obliku čovjeka. Iako je na kraju njegov lik ipak ostao prikazan samo kao čovjek, svejedno se može protumačiti kao dobri duh filma.

Također, zanimljive su izbrisane scene filma koje prikazuju još jednu priču potpuno izbačenu iz radnje. Ona prikazuje ravnateljicu s kojom Karen ima interakciju radi sinovog eseja, a koja jednako tako ima ljubavnicu koja umire od opasne bolesti. Radi već pretjerano puno radnji, sam redatelj navodi kako je odlučio izbaciti lika ravnateljice i ljubavnice.

Dinamičan, entuzijastičan blagdanski film koji obiluje svima dragim i poznatim, većinom britanskim glumcima, Zapravo ljubav sa sigurnošću ostavlja puno kompleksniji i raznovrsniji dojam od naizgled jednostavnog naslova.

I dok će se svatko moći pronaći u barem jednoj od mnogih priča ovoga filma, unatoč tome bilo to u pozitivnom ili negativnom kontekstu, malo tko će reći da se ne osjeća pozitivno i blagdansko nakon gledanja. Definitivna preporuka za nadolazeće blagdane!

(Visited 237 times, 9 visits today)

Komentari