Istaknuto
24.02.2021.

Vrijeme čitanja: 4 minute Još jedna nova glazba pruža priliku za glasanje za singl tjedna a borba se vodi između sedam novih singlova. Tu su i strane preporuke za slušanje.

23.02.2021.

Vrijeme čitanja: 4 minute Svatko od nas ima svoju privatnu verziju Đoleta jer čika Đole to zaslužuje, i iako nikada pročitati neće silne priče njemu u čast ispisane, bilo bi mu sigurno drago što se piše na račun i za račun njega.

Vizart

Žene minorne spekulacije (Nicole Hewit): Žena u središtu sebe

15.01.2021. Martina Gelo
Vrijeme čitanja: 3 minute

Prikladno temi ovoga rada je reći – razvoj, razvoj i razvoj. Projekt koji je započeo prije pet godina svoju predzaključnu sekvencu broj tri doživljala na perferiji u domu Ateljera Žitnjak. Poput osi pite, plete se i razvija. Drugu sekvencu imali smo priliku vidjeti u Pogonu Jedinsvo početkom studenoga. Ja osobno nisam bila pa dajem taj prostor na volju maštinoj interpretaciji. Ako uzmem u obzir da djelo komunicira 5000 godina staru glinu, ostavljam drugu sekvencu kao osobni neistraženi, neobjašnjeni prostor. Vi koji ste vidjeli, popunite nam rupe!

Tko je žena sama sebi?

U dolinama i podbrđu keramike središnju temu dobila je žena. Tko je žena? Kako mi žene doživljavamo sebe u današnje ‘modernom’ svijetu i jesu li drevni balkanci imali dublji uvid? Nicole Hewit istražuje ovu temu putujući sa svojom družinom od Vukovara do Crnog mora. U njenim rukama kao da je cijelo vrijeme komad zemlje koju gnijeći promišljajući o iskopinama i snažnom simbolu žene, venere, tj. neolitskoj figuri iz podunavlja. Ona svakako vidi i osjeća težnju za povratkom otkrivanju sebe i besramno se stavlja u poziciju djetinje žene koja se ponovno rađa.

Izložba je podijeljena u dva dijela. U prvom dijelu izložbe Nicole prikazuje snimke na kojima oblikuje glinu pokušavajući imitirati originalne radove. U lomu sirovog videozapisa fokus je na rukama i debljini gline i na taj način gledateljima u potpunosti prenosi svoj proces učenja i spoznavanja. Gole ruke i mokra glina tako nevino i hrabro pozivaju gledatelja, a rekla bih posebno ženu, na ponovno otkrivanje sebe, svoje figure i na ogoljavanje do korijena. Na poslijetku, ona uspijeva dobiti neke forme koje izlaže također na izložbi. One su stilizirane s obzirom na izvorne, poprilično oble i grumenaste. Pomalo erotske. U rednu ruku Nicole se fokusira na najbitnije elemente figurina što prikazuje isticanjem, po njezinom mišljenju, najbitnijih elemenata, a s druge strane prikazuje povratak moderne žene ka izvornom shvaćanju nje kao božice. Ona je i dalje obla i meka, ali puno glađa s obzirom na obline. Rekla bih izbrušenija.

Je li povratna ambalaža nova Venera?

Nakon što je kreirala svoje Božice, Nicole gledatelje vodi na putopis presijeka dijapozitiva i sirovog materijala filma koji je ujedno i završna sekvenca „Žena minorne spekulacije”. Iako je komunicirano kako je treća sekvenca završna, ja nekako vidim još otvoreni prostor u samom radu pa tako ću rado reći da je završni film puce na hlačama.

Film koji je još u radu Nicole je ubacila na prvi sloj platna te preko njega proicirara 200-tinjak dijapozitiva. Ples projekcija na platnu kreira igru svjetla i stvara mistične prizore zagonetnih trenutaka preklapanja dijapozitiva i sirovih elemenata završnog filma. Na to je dodan i zvuk naracije. Jedna divna sinergija. Pomalo mračan prostor širokog hodnika ateljera poziva na gotovo špiljsku atmosferu iz kojeg izranja putovanje jedne mlade žene i  njezinih suputnika. Također, razveselilo me vidjeti kako Nicole razmišlja i kritički i na neki, usudila bih se reći, pomalo feministički način poziva na ekološko buđenje.

Jesmo li zamijenili transparentnost ženinog istinskog bića plasičnom bocom? Je li žena postala jednokratna? Je li nova Venera 0,50kn povratne ambalaže na plaži? Snažni su trenutci u kojima se sijeće živa priroda sa preforsiranom koncetracijom molekula. No, ovo nije izložba o svjesnosti problematičnosti plastičnih boca. Žena u središtu. Naglasak je na kontrastu. Iako promišljene, fotografije su putopisne pa tako u prvom planu možemo vidjeti izniklu kulturu nakon nastanka neolitskih djela. Zanimljivo je ipak ono što se događa u preklapanju isječaka filma, fotografija i pozadinskog zvuka. To su gotovo sjenasti i missteriozni trenutci privida i otkrivanja. Skriveni momenti te boje. Vrlo često tu se rađa svijet ljubičastih nijansi koji baš kao neka plahta prekriva znažne transparentne boje rezova preklapanja. Nicole se puno pita, ona puno čuje i spremna je svojim djelom obraniti žensku slobodu i postojanost.

Ako imate vremena i stignete, do kraja tjedna imate priliku i sami pogledati izložbu. Možete se najaviti pa će vas dragi Bojan rado provesti kroz ovo divno spiljsko iskustvo izranjanja.

(Visited 70 times, 7 visits today)

Komentari