Ziher playlista za Oscara Wildea i dobro društvo s dna kace
Na današnji dan prije 123 godine uhićen je Oscar Wilde. Ovaj je pisac irske krvi i engleskog srca široj javnosti poznat po tri stvari. Prva je lik Doriana Graya, poročnog starca koji živi u tijelu nevinog mladića, druga su njegove britke dosjetke koje ćete povremeno zateći na virtualnim zidovima ljubitelja aforizama, a treća je njegova homoseksualnost i skandal koji ju prati.
“A best friend to your ear of true said I was guilty of sin”
Uhićenje koje se dogodilo 6. travnja 1895. za tu istu površnu javnost postalo je kraj priče o Oscaru Wildeu. Za njih je izgubljena parnica za klevetu bila potvrda konačne propasti nekoć velikog čovjeka i uma. No najljepši je dio Wildeovog stvaralaštva sačuvan za one koji ga kao autora pokušavaju razumjeti upravo kroz prizmu njegove vlastite biografije te poniženja i osamljenosti koju je pred sam kraj života iskusio.
Prije nego mu je podignut laskavi nadgrobni spomenik na pariškom groblju Père-Lachaise, na grobu označenom križem pisalo je njegovo ime i stih iz Knjige o Jobu, Verbis meis addere nihil audebant et super illos stillebat eloquium meum. U tom je kontekstu, “Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima” (Job 29, 22) sažeta povijest svakoga čovjeka kojega je progutala velika slika, pa tako i Oscara Wildea. Moje je književna preporuka “De Profundis”, ukoričena ispovijest u obliku pisma koje je svome ljubavniku pisao Oscar Wilde u zatvoru. Što se tiče glazbe, ostavljam vam nešto sasvim drugo.
Sa dna kace, posljednji najbolji izbor
Ovotjedna Ziherova playlista nimalo ne podsjeća na tužnu baladu o zatvorenicima, ali ipak je o njima. Njezini su protagonisti žene i muškarci nalik na one s kojima je Oscar Wilde dijelio svoju muku. Njemu, koji je život proveo u visokom društvu, zatvor nikako nije bio ugodno iskustvo. Ipak, poezija koja je ispisana u ovim murder baladama, ironičnim opisima sudnice i zatvorskog dvorišta te nekoliko čeznutljivih pogleda kroz prozor, ima snagu da i takve sudbine učini podnošljivijima. Kao i uvijek, umjetnost je ovdje da nas održi zdravima.
Ako i vas neka strana sila drži poniznima unutar betonskih zidova, oslobodite se uz pjesme društva s dna kace. Taj je izraz u našem jeziku, srećom, dvoznačan. Dno kace katkad čuva najbolje od cijelog sadržaja kace, a ponekad je riječ o ostacima, onom što se vadi kada se više nema što izvaditi. Kako god mi ovo jezično blago shvatili, činjenica je da na putu prema dolje uvijek naletimo na neke dobre ljude.
