Istaknuto
25.03.2020.

Vrijeme čitanja: 3 minute Što raditi online dok ste u samoizolaciji? Srećom, virus nije zahvatio online kulturu!

25.03.2020.

Vrijeme čitanja: < 1 minuta Novih sedam domaćih i regionalnih singlova u borbi za tjednu pobjedu našlo se i ovog tjedna u Ziherovoj Novoj glazbi srijedom.

Glazba

Ziherung S02E01: Ja se ovdje samo dobro zabavljam, a trebali biste i vi

26.03.2020. Luka Sinković
Vrijeme čitanja: 5 minute

New year – new me. Zapravo i ne, sve je isto, a tako će i ostati. Ako ste zapeli u glazbenoj verziji Dunning-Kruger efekta, došli ste taman na početak druge sezone vaše glazbene renesanse. Sve ovo biste naravno, trebali čitati s dozom komičnosti, jer ja se ovdje samo dobro zabavljam, a trebali biste i vi. Ispod su kao i inače, albumi koji su došli do mene, a izašli su siječnju.

Denzel Curry – “13lood 1n + 13lood Out Mixx” (EP) 7/10

Ne znam dal je ovo EP ili mixtape – trebao bi biti EP, uz to ne znam što čini mixtape mixtapeom – objave praktički nema nigdje osim na YouTubeu i SoundCloudu. Međutim radi se o odličnim kolaboracijama (npr. Ghostemane i AK the Savior iz Underachieversa). Dosta dobro izdanje, zbog kratkoće ne prenaporno, sa zanimljivom atmosferom i lirikom u koju se ugurao i Dragon Ball.

Thy Catafalque – “Naiv” 8/10

Koliko znate mađarskih metal bendova? Nekako sam dospio do te teme s frendom hodajući prema autu nakon treninga. Osim Atillinog Tormentora i trivijalnog Ektomorfa nitko mi ne pada na pamet. Razmišljam. Aha! „Jesi slušao Sear Bliss?” – upitam – „Atmo-black, trebali su svirati u Osijeku davnih dana” – „Nisam. Jesi ti čuo za Thy Catafalque?” – „Kaj? Kak se to piše?” – „T-h-y-C-a-t-a-f”… „Pa to sad slušam” – sjetim se mađarskih naziva pjesama u albumu benda koji trenutno slušam za Ziherung. „Da, taj lik ti radi black avangardu.”

Sljedeći dan pogledam malo starije albume i vidim da se sjećam covera albuma iz 2016. na kojeg sam tada naletio na nekoj godišnjoj listi, ali ga nisam preslušao temeljito. Tamas Katai, lik koji se krije iza ovog benda, radi odličnu glazbu koja ima folk utjecaja koliko i elektronike. Sve je na nekoj metal paleti, ali odlazi u sulude smjerove s nešto saksofona, ženskih pjevnih vokala i muških growl vokala. Zvuči kao panonski Solefald. Ne znam, šuma svega, ali jako je dobro u svakom slučaju.

Yuri Gagarin – “The Outskirts of Reality” 7/10

Heavy psych na repetitivnoj paleti krautrocka. Ponekad vas intenzitetom može podsjetiti na neku sredinu između Jastreba i Seven That Spells. Dobar album, al opet, čuo sam ga jednom i imao sam osjećaj da sam čuo sve. Poslušao sam ga poslije nekoliko puta i osjećaj je bio isti.

Bohren und der Club of Gore – “Patchouli Blue” 6/10

Jako sam htio da mi se svidi. I sviđa mi se, teško je ne voljeti doom-jazz estetiku Bohrena, no nekad je instrumentacija toliko rijetka da imate osjećaj da ne pratite neku kontinuiranu glazbenu misao, nego skup tonova nagomilanih u razmake od nekoliko sekundi i stavljene u okvire nečeg što nazivamo pjesmom. Teško je ovo slušati bez iznimno dobrih slušalica ili približavanja maksimumu volumena – neka zakopana dinamika instrumentacije i prijeko potreban šum između tonova se otkriva tek na glasnijem slušanju. Neki momenti su izvrsni, poput Tief Gesunken.

Ichiko Aoba – “Amuletum Bouquet” (EP) 6/10

Zgodan i kratak folk EP s minimalno instrumentacije koja je blago eksperimentalna. Ono što se ističe je odličan glas izvođačice.

Dan Deacon – “Mystic Familiar” 9/10

Pretjerao sam sa slušanjem ovog albuma ovaj mjesec pa je devetka skoro postala osmica. Album koji bi se ovako na prvu svrstao pod nekakvu eksperimentalnu elektroniku okupan u impresiji neo-psihodelijom, vrlo pitkih pop struktura, a pogađa visine upravo zato što je Deacon vjerojatno proveo dane slušajući “Glassworks” Phillipa Glassa.

Pigs Pigs Pigs Pigs Pigs Pigs Pigs – Reducer (Single) 9/10

Suludo se osjećam recenzirati single. Nema mi to baš nekog smisla inače, spominjem ga ovdje samo da bi se pokrenuo hype do albuma. Poslušajte ovo. Stvarno, kliknite play. Koliko vjerujete vokalu na ljestvici 9-10 od 10?

Poliça – “When We Stay Alive” 4/10

Lagani indie pop s elementima trip-hopa. Ugođaj je ok, ali drastično fali sadržaja za nešto više od samo blage atmosferne glazbe. Elektronika ponekad daje natruhe dobrog smjera.

Keeley Forsyth – “Debris” 8/10

Jako dobro, podsjeća na Beth Gibbons, no glazba je nešto avangardnija iako je uglavnom pozadinska. Vokal je stilski pomaknut u smjeru da zvuči kao onaj volaka benda Black Midi, ali podsjeća i na onaj Sandy Denny iz britanskog folk benda Fotheringay.

Georgia – “Seeking Thrills” 8/10

Neočekivano dobar album. Naizgled easy-listen synthpop skriva iznenađenja koja vas mogu odvesti u usporedbe s The Knife ili M.I.A.

Caspian – “On Circles” 7/10

Dobar post-rock album. Postali su izuzetno rijetki, tako da njegova vrijednost raste u kontekstu vremena. Gostovanje Kylea Durfeyja iz Pianos Become the Teeth daje mu i vokalnu dimenziju. Sve u svemu dosta dobro, ali i dalje ziheraški, nema nekih izleta u nepoznato, no estetika žanra je tu i dalje u gotovo savršenom izdanju. Tako da bi ovaj album (uz još boljeg prethodnika) mogao biti arhetipovski značajan za žanr u budućnosti. Iako, ostaje osjećaj da je tu bilo dosta prostora za igru, što mu ruši ocjenu.

…And You Will Know Us by the Trail of Dead – “X: The Godless Void and Other Stories” 6/10

Album koji ponekad djeluje dosta Slowdiveovski, ponekad progresivno, pa ponekad podsjeća na Oasis. Legenda kaže da je pjevač benda ostavio srce u bekstejdžu Tvornice kulture kad mu je jedna mlada glazbena novinarka poklonila cvijet s livade.

Dragged Into Sunlight – “Terminal Aggressor II” (EP) 7/10

Manjak događanja na početku nadoknađuju bljeskom u drugoj polovici albuma, međutim do tad ćete kompletno zaboraviti što uopće svira. Ili nećete ako to slušate u takvim okolnostima da baš budete koncentrirani i glazba je glasna – tada nastupa pravo lice ove glazbe. Tjeskoba i iščekivanje horora zapakirani u 28 minuta jedne pjesme, što je nekada revitalizirajuće poput spa tretmana i produhovljujuće poput boravka u prirodi. Probajte. Postoje velike šanse da vam se ne svidi. Sada mi je jasno zašto ih je Mayhem vukao na turneju sa sobom.

Wolf Parade – “Thin Mind” 6/10

Za mene ovo ne funkcionira na nekom značajnijem nivou iako je album nesumnjivo dobar, pogotovo ako ste fan ovakvih mekanijih rock varijanti. Cover je najbolja stvar albuma.

Konvent – “Puritan Masochism” 5/10

U more novonastalih death/doom bendova ugurao se i danski all-women sastav Konvent. Estetika stoji, ali izdanje je vokalno dosta polarizirajuće. Duboki vokal je dosta loš, dok je visoki izuzetno dobar. Kad bi se naglašavale kvalitetne stvari, ovaj bi bend/album mogao biti jako dobar. Ovako ponekad zvuči prazno. Nakon samo jednog demo albuma, debi album već izlazi za Napalm Records – što je ogromno postignuće, ali heads up i Napalmu koji je nanjušio lovu u tome da potpiše jedan od rijetkih ženskih bendova u metalu.

Haunt – “Mind Freeze” 7/10

Sad već jasno možemo reći da se unazad pet godina događa heavy metal revival. Ne samo da su ljudi ponovno počeli svirati heavy metal, već se to događa u nešto ispoliranijim uvjetima, s vokalima koji ne pretjeruju previše te s novim doticajem rif-ideja. Odličnim albumima koje su u tom vremenu izbacili Eternal Champion, Sumerlands ili Visigoth razapinje se novi mikrožanr čijih je osnovnih značajki i ovaj album linearna kombinacija. Ovo je treći album benda, a svakako je i dobar poziv da čujete i ranija izdanja.

Doringo – “Gužva u svemiru” 8/10

Interesantno. U prvih par slušanja sam mislio da bendu fali još nešto da bi bio odličan, no zapravo je sve dosta dobro odmjereno. Ne mora sve biti popunjeno zvukom jer je i ovako ugodno. Rifovi su odlični i autohtoni. Već se dosta piše o ovom albumu, a do kraja godine će se vjerojatno i napisati još više.

Destroyer – “Have We Met” 5/10

Pitchforkov “Best new music” je obično ili za 9 ili za 5. Većinom je ovo drugo. Možda će netko s ovim ambijentom izrezonirati bolje nego ja – ima obećavajućih trenutaka, no ništa se osim pokojeg interesantnog bljeska u instrumentaciji tu ne događa. Atmosfera izvlači album.

Garganjua – “Toward the Sun” 8/10

Na pamet mi odmah padaju YOB i Pallbearer, jer Garganjua u svojoj glazbi ima dosta svijetlih, pjevnih momenata. Prijelaz u post-metal nije toliko očit, ali postoji – ima gitarskih dionica koje podsjećaju na Amenra. Ima i post-rock dionica, koje su uspješno ukomponirane u doom estetiku. Veoma moderan doom metal album snažnog početka, nešto slabije sredine i snažnog završetka.,

(Visited 168 times, 169 visits today)

Komentari