Istaknuto
22.09.2021.

Vrijeme čitanja: 2 minute U rubrici Nova glazba slušajte najzanimljivije aktualne singlove i glasanjem odaberite svog favorita na domaćem glazbenom terenu.

16.09.2021.

Vrijeme čitanja: 2 minute Do petka, 1. listopada ispuni upitnik koji smo pripremili za tebe i postani novi član naše glazbene redakcije!

Glazba

Ziherung S03E01: Diskvalificirao sam albume koji imaju ocjenu manju od 6

11.04.2021. Luka Sinković
Vrijeme čitanja: 4 minute

Počeo sam se, na listi koju slušam u periodu od mjesec dana, kompletno rješavati albuma koje smatram lošima kako si ne bih naudio više nego što moram. Iz tog je razloga spektar ocjena tek između 6 i 8. Na neki način one ovdje gube smisao ako su dvije rečenice ispod dovoljno opisne. Možda ih (ocjena) iz tog razloga od sljedećeg mjeseca ne bude.

Koliko ste puta imali koronu? Kad će neki koncert? Gdje ćete na godišnji u Hrvatskoj? Koliko dižete u benču doma? Jeste li primijetili da je Netflix postao History Channel? Kakav je ručak u restoranu na terasi? Evo ne znam, slušajte nešto od ovog ispod.

Emma Ruth Rundle and Thou – „The Helm Of Sorrow” (EP) 8/10

Odličan EP koji se tematski nastavlja na prošlogodišnji full-length album i bilo bi ga prilično nepravedno gledati u drugačijem svjetlu. Odlična kombinacija koja je oživjela pokušaje benda Thou da napravi dobar album – sada se jasno može čuti da limitirani delivery onog što inače rade funkcionira.

Gatecreeper – „An Unexpected Reality” (EP) 7/10

Kakva sedamnaestominutna vožnja je ovaj mini-album. Od deathgrindovskih jednominutnih pjesama koje čine trećinu albuma, do odlične Emptiness nešto konkretnijeg narativa, koja prolazi kroz Paradise Lost, death/doom i black metal sekvence.

Muka – „Patologija Poniznosti” (EP) 8/10

Lirička i vokalna genijalnost Ivana Borčića, vokala Muke, već je opjevana mnogo puta, ali svaki put kada se to napiše štuje se istina – jači stage-presence nisam vidio niti kod jednog našeg benda. Relativno pitko zadiranje u black/death disonancu odagnat će težnju za traženjem ponavljajuće melodije i natjerat će vas da pratite priču i emocionalnu katarzu.

Meer – „Playing House” 8/10

Prog album norveškog mini-orkestra koji je više orijentiran prema klasici, tako da na prvu neće privući svakog fana proga, pogotovo kada glavnu riječ preuzme pop. Međutim ovaj album je prepun odličnih melodija te zanimljivih vokalnih rješenja.

Sleaford Mods – „Spare Ribs” 6/10

Nikada nisam volio Sleaford Modse zato što zvuče kao da su klošari našli sintesajzer kraj kontejnera i snimili ovaj album za tjedan dana pijući pivu u parku. Međutim, ima tu nečeg dobrog i relevantnog što mi je teško verbalizirati jer sam s punkom debelo na Vi.

Viagra Boys – „Welfare Jazz” 7/10

Za razliku od Sleaford Modsa, post-punk Viagra Boysa je, iako unikatan, prilično jasan. Težina tekstova uronjena je u autoironiju, a težina glazbe je obavijena slatkim zvucima saksofona.

Ancient Mastery – „Chapter One: Across The Mountains Of The Drämmarskol” 6/10

Iako mi se ovaj album na prvu sviđao više nego bi smio, šestica se čini kao najfer ocjena. One-man-black-metal-project na momente zvuči previše treš i previše one-man, ali ako volite black metal bit će vam dobro i zažmirit ćete na neke propuste.

Lice – „WASTELAND: What Ails Our People is Clear” 7/10

Ova je eksperimentalna post-punk eskapada na početku albuma obećavala i više. Najveće manjkavost albuma je to što oscilira kvalitetom, ali eto, u nekim momentima zvuči uzbudljivo poput predzadnjih Idlesa, prošlog Black Midi ili zadnjeg Slifta.

Madlib – „Sound Ancestors” 6/10

Ime je obećavalo puno više, ali i moja očekivanja su bila nerealna. Madlib je izbacio album s beatovima – ako vam treba pozadinske glazbe – *poslužuje na pladnju*.

The Body – „I’ve Seen All I Need to See” 6/10

Dvojac koji je za ekstremnu glazbu u kontekstu efekata i dubine zvuka napravio ogroman posao izdaje album koji se ni po čemu ne razlikuje od ostatka opusa, a fali mu i nekakvih standout pjesama kakvih je recimo „No One Deserves Happiness” bio pun. Fan sam meditativne distorzije, ali očekivao sam više od ovog albuma.

The Ruins of Beverast – „The Thule Grimoires” 8/10

Polako se ovaj bend formira u perjanicu dooma koji koketira s black metalom. Na momente može biti pretjerano ambijentalan, ali nadoknađuje time što ostaje interesantan za vrijeme trajanja cijelog albuma.

Nokti – „Cockschmerzen” 8/10 (EP)

Vrlo kratak debi album novog noise rock benda na sceni. Straight-to-the-point repeticija bez build-upa, upakirana u dosta eksperimentalnu formu, jako zamaskiranog vokala i s odličnom podrškom saksofona.

Tribulation – „Where the Gloom Becomes Sound” 6/10

Pretjerano melodičan album pa čak i za Tribulation. Interesantne disonance i inteligentni refreni s „Children of the Night” su nestali, ali ako volite pretjerivanje melodijom, moglo bi vam se svidjeti.

Bicep – „Isles” 7/10

Ovaj mi se album svidio puno više nego sam planirao i popunio je dobar dio vremena preslušavanja glazbe za siječanj. Zvuči kao generična house-elektronika iz 2021., ali je album dosta dobar – jako lako se vrti.

Here Lies Man – „Ritual Divination” 7/10

Jako podsjeća na heavy psihodeliju benda Mondo Drag, ali s upakiranim funkom i nekim world music elementima. Iznenađujuće solidan album.

shame – „Drunk Tank Pink” 6/10

Da je i jedna stvar na albumu dobra kao Snow Day ocjena bi vjerojatno bila veća, ovako album spada u nekakav prosjek. Stvarno, slušajte Snow Day.

Portrayal of Guilt – „We Are Always Alone” 8/10

Fantastičan late-entry na listu. Kombinacija black metala i hardcorea s emo tendencijama nije nešto što bi mi se na prvu svidjelo, ali ovaj album, eto, jest.

Wardruna – „Kvitravn” 7/10

Najbolji folk bend ima novi album koji ne nadmašuje Runaljod trilogiju, ali je bolji od prethodnika. Ne morate voljeti Vikinge (i seriju) i nordijsku mitologiju da bi vam se sviđala ova glazba – odlično paše kao dnevni soundtrack jer zaslužujete tu dozu epskih tonova kad kuhate kvinoju s mljevenim purećim prsima i špinatom s dva češnja češnjaka na jednoj žličici maslinovog ulja.

(Visited 261 times, 1 visits today)

Komentari