Biblioteka Na tragu klasika – Raymond Queneau: Modri cvijetak
Raymond Queneau pisac je kod nas najpoznatiji po svome djelu Stilske vježbe – najizvođenije predstave svih vremena u nas. Rođen davne 1903., cijeli se život zalagao za obogaćivanje izraza suprotstavljajući sočnost francuskog razgovornog jezika i krutost njegovanog akademskog stila. Queneau je široko orijentirani autor koji je pisao i dijaloge za film i tekstove pjesama za balet te se bavio novinarstvom, esejistikom i slikarstvom. Osim Stilskih vježbi, napisao je djela Zazie u metrou, Modri cvijetak, a u posthumno objavljenim Dnevnicima otkrio je kako se služio formalnom virtuoznošću samo kao načinom da prevlada egzistencijalnu tjeskobu te da sakrije svoj duboki očaj.
Unutar Queneauova književnog opusa Modri cvijetak zauzima istaknuto mjesto jer je riječ o prvom romanu koji je napisao nakon što je uz matematičara Françoisa Le Lionnaisa 1960. osnovao Radionicu potencijalne književnosti. Eksperimentiranje u jeziku glavno je obilježje njegova stila te se tako i u Modrom cvijetku Queneau poigrava jezikom. Roman se sastoji od dvadeset i jednog poglavlja u kojima se izmjenjuju epizode iz života dvojice likova koji se pojavljuju jedan drugom u snu – vojvode od Augea i Cidrolina. Zanimljivo je što se Cidrolinov život odvija tijekom 1964., u vrijeme pisanja romana, a vojvodin se prozeže kroz pet različitih povijesnih razdoblja – od 13. stoljeća do Cidrolinove sadašnjosti da bi se na kraju obojica susrela u istom vremenu i na istome mjestu.
Vojvoda i Cidrolin likovi su oko kojih se proteže radnja romana. Vojvoda je aktivan, ciničan i nasilan lik dok je Cidrolin pasivan i smiren. Epizode romana nižu se dinamikom vojvodinih putovanja te se zadržavaju na bitnijim temama pojedinih razdoblja, npr. srednjovjekovni progon vještica, Francuska revolucija.
Vojvoda odgovara pitajući ih najprije hoće li ga naposljetku pustiti da govori. Neka se nimalo ne zabrinjavaju, nastavlja on, sve je spremno, gospoda vlastela stižu kasom u velikom broju; glede kraljevih strijelaca, postoje topići da im zažele dobrodošlicu i , kad bi se usudili pojaviti ispred dvora, razbili bismo ih samo kao izgovor za dodatne radosti.
Cidrolin je smješten u Francuskoj u 60-im godinama, u vrijeme kada biva masovna pomama za televizijom, izlasci u bistroe i restorane, priljev mladih u metropolu.
Kada cidrolin ponovno otvori oči, narančasto sunce spušta se prema jeftinim stanovima u prigradskoj zoni. Ustane, popije čašicu esencije koromača, očetka svoje naj-naj odijelo i obuče ga. Najprije ode provjeriti ima li na ogradi i vratašcima neki novi grafit, potom zaključa za sobom vrata i evo ga kako korača prema autobusima.
Fantastično-filozofska bajka, pustolovni i povijesni roman
Ono što privlači pozornost jest svijet fantastičnog i nestvarnog koji je naglašen autorovim upućivanjem na filozofsko pitanje Zhuang Zhouove pripovijesti o leptiru.
Poznata je slavna kineska pripovijest: Zhuang Zhpu sanja da je leptir, ali nije li zapravo leptir taj koji sanja da je Zhuang Zhou? Jednako tako u ovom romanu je li vojvoda od Augea taj koji sanja da je Cidrolin ili Cidrolin sanja da je vojvoda od Augea?
Dah povijesnog romana unosi se povijesnim događajima i ličnostima, a pustolovnost je izražena vojvodinim neprestanim kretanjem kroz vrijeme. Ipak, kako navodi prevoditeljica romana Marija Paprašarovski, autor neprestano ismijava narativne klišeje i miješa povijesne situacije tako da bi se moglo govoriti o parodiji povijesnog romana, ali budući da se taj postupak odnosi i na druge dijelove pripovijesti, riječ je jednostavno o veoma slobodnoj i razigranoj fantaziji u kojoj pojam žanra gubi svaki smisao.
Modri cvijetak djelo je u kojem likovi sanjaju jedan drugoga, svaki iz svog vremenskog razdoblja putujući prema konačnoj točki susreta u istom vremenu i na istom mjestu. Priča, prepuna igara riječima, odražava trajnu opčinjenost stilskim inovacijama i obogaćivanjem jezičnih mogućnosti, kojima je autor stekao ime “najučenijeg od svih mistifikatora i najveselijeg od svih ‘erudita’ francuske književnosti.
