Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Izvedbene umjetnosti

Crne oči: Posveta na Gavellinu pamtljivu predstavu – Sokol ga nije volio

10.06.2013. Martina Marasović
Foto: gavella.hr

Foto: gavella.hr

Drama  Alabama osječkoga književnika Davora Špišića prikazana u kazalištu Gavella, odlično je primljena od publike i iznimno cijenjena od kritike. Najnoviji Špišićev tekst, Crne oči, posveta je na pamtljivu predstavu ovog kazališta, Sokol ga nije volio, Fabijana Šovagovića. Isto kao i Šovagović, Špišić svoju radnju stavlja u prostor koji najbolje poznaje, Slavoniju. No, u onu Slavoniju 90ih.
Tema rata vrlo je slabo iskoristiva tema na umjetničkom platnu, iako je vrlo duboka, tajanstvena, puna zanimljivih priča, velikih i malih ljudi, smrti i ljubavi. Stipišić se približava toj temi kroz dvije obitelji smještene na području Slavonije-hrvatsku i srpsku obitelj koje su međusobno neraskidivo povezane kroz prijateljstvo i ljubav, a na kraju i krv.
Predstavlja analogiju između Capuleti i Montecchi sa Hrvatima i izdajnicima. Tipičan pater familias, čiju je ulogu Darko Milas odigrao genijalno. Tipična uloga koja nas pomalo iritira, ali daje i dašak simpatičnosti.
I naravno, tanka krhka lijepa i zaljubljena Julija, iliti u našoj drami Jelena, koju igra odlična Olga Pakalović, čija savršenost završava tragedijom. U ulozi Romea, Antuna jest Živko Anočić.
Špišić prikazuje kako je rat izgledao u malim mjestima, isprekidan obiteljima različitih nacionalnosti i kako su koji završavali. Dozi tuge, svijesti i prisjećanja on dodaje i dozu humora koja je definitivno rezultirala simpatijama prema predstavi i učestalog smijeha tijekom predstave.

Režiser Dražen Ferenčina prekida dramske prizore Miloševićevim i Tuđmanovim govorima, kao i izvještajima Siniše Glavaševića. Neke kritike su opisale to kao da je Ferenčina doslovno ovoga puta pročitao što piše. No, ja se ne bih složila. Govori i izvještaji između svakog dramskog prizora su ono što i je osvijestilo publiku i dalo joj veći žar svega pa bogme i redoslijed. Kreće od govora prije početka samog rata, pa do izvještaja Glavaševića u rušenju Vukovara. A mi iza svakog govora vidimo sljedeći dramski prizor koji uslijedi nakon događaja prenesenog govorima u predstavi, što je po meni, jedna odlična ideja.
Glumci u Gavelli su dali sve od sebe da prikažu djelo Crne oči onakvim kakvo stvarno jest i što stvarno želi prikazati.
Jedne od kritika pišu da se Crne oči prikazaju kroz staromodan način, no to jest ono što i treba. Kroz umjetnost treba prikazati kako je rat izgledao i uspjeti ga prenijeti na tekst pa zatim i na pozornicu na ovako dobar način kombinirajući tragediju i humor, što jest odlično obavljen posao. Prikazujući sve to modernistički, svidjelo bi se možda ljubiteljima zapada, no za nas, koje ovake predstave znaju protresti, možda čak i izbaciti koju suzu na oko, je pravi odabir prikazati to na staromodan način. Smatram da je Stipišić dotaknuo ljude koje je htio i time učinio ono što je i bila namjera.

(Visited 68 times, 1 visits today)

Komentari