Istaknuto
17.07.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta I ovog tjedna u Novoj glazbi donosimo domaće i regionalne glazbene novitete na preslušavanje i glasanje za one koji to zaslužuju.

16.07.2019.

Vrijeme čitanja: 5 minute Hrvatski se redatelji pitaju po čemu je Hrvatska radiotelevizija javna, a po čemu hrvatska. Pozivaju da poručite HRT-u: 'Meni se to gleda!'.

Intervju

Dino Grgurić (Velvet Festival): Monotoniju nije teško razbiti, samo se treba malo potruditi

23.06.2019. Filip KušterDino Grgurić
Vrijeme čitanja: 6 minute

Ove godine održava se četvrto izdanje Velvet Festivala u Puntu na otoku Krku. Mediteranska i intimna atmosfera, bendovi koji pobuđuju osjećaj ljeta, kamp iz snova – ispunjeni su preduvjeti za vječni život na festivalu. U dva dana, 5. i 6. srpnja 2019. na prostoru gdje ne možeš izbjeći pogled na more, a zalazak sunca zove Instagram profil, plesat će se uz Svemirka, Porto Morto, Pseću plažu, The Mauskovic Dance Band, BEA1991, Disco Durum i ostale.

U protekla tri izdanja na Velvetu smo slušali Chui, Jonathan, Ti, Them Moose Rush, Haiku Garden, NLV, Stephany Stefan, The Black Room, The Siids, Jaakoo Eino Kalevija, Aquaserge, Vanishing Twin, Neon Lies i još desetak izvođača uz jednak broj DJ-eva. Probrana ekipa umjetnika nastavlja biti glavna nit vodilja za Velvet, a nakon prošlogodišnjeg izdanja jednostavno smo morali najaviti dolazak i ove godine.

I baš zato je Dino Grgurić bio čovjek s kojim smo trebali porazgovarati – jedan od idejnih začetnika i organizator Velveta. Da ne duljimo – čitaj što nam je otkrio, a što sakrio.

Velvet festival dino grguric

Dino Grgurić

Pokretač si Velvet Festivala u Puntu na otoku Krku. Što je dovelo do toga da prije sada već četiri godine pokreneš ovakav tip festivala – alternativna glazba, opuštena atmosfera, neustaljeni dodatni sadržaji koji razbijaju festivalsku monotoniju? Koliko su počeci bili teški/laki?

Prvenstveno, bilo je više začetnika na početku, ali ja sam nekako ostao nositi breme. Baš smo pred neki dan kolegica i ja radili listu, ove godine će nas čak tridesetak raditi na festivalu, što stalno, što vanjski suradnici, što kada zbrojiš s volonterima je jedna dosta velika brojka. Ove godine smo kolektiv djevojaka i mladića iz svih grana umjetnosti, produkcije, arhitekture – i svi su u tom nekakvom prosjeku srednjih dvadesetih – što je za mene pobjeda. Što se tiče pokretanja, sve je to nekako došlo prirodno. Sva ta ljubav prema glazbi morala je poprimiti neku formu što je rezultiralo ovime što imamo danas. Nekoliko godina je trebalo da se stvori ekipa i sada ju imamo. Jako je bitno naglasiti da ovo nije moj festival, nego festival svih nas, a monotoniju nije teško razbiti, samo se treba malo potruditi.

Kako bi ti ocijenio prošlogodišnje izdanje? Po čemu je bilo uspješno i što bi ti posebno istaknuo iz svoje perspektive organizatora koji je tamo bio prisutan 0-24?

Prošle godine nas je pogodila kiša i možda malo nepraktičan datum u odnosu na ciljanu skupinu, što se ove godine sigurno neće desiti sudeći po neočekivano pozitivnom preobratu u prodaji. Mislim da smo probili led. Kod prošle godine je definitivno više nego ikada bilo prisutno zajedništvo, osjećaj intimnosti i slobode, što je, naravno, bio i bit će cilj. Iako ljudima želimo ponuditi ‘odmak od problema’ i odmor, ne želimo prazno bauljanje po festivalu, stoga će biti nekoliko satiričnih i bizarnih momenata ‘za zapitati se’. Također, festival je ograničen i uvijek će biti.

Foto: Nika Petković

Imaš li neke festivale od kojih posebno učiš, odnosno iz njihovog iskustva nadograđuješ Velvet ili iz izdanja u izdanje učiš i razvijaš festival u smjeru u kojem sam želiš?

Od velikih uzora bih definitivno istaknuo Gilles Peterson’s Worldwide Festival i Le Guess Who! s prizvukom i dojmom Dekmantela, dok bi od manjih spomenuo Baleapop festival u južnoj Francuskoj koji je na sličnu shemu kao i naš festival i s kojim od ove godine surađujemo. Volim festivale koje rade mladi jer se to jako osjeti, sve ovo ostalo mi je dosta dosadno. Čim osjetim da je nešto sustavno, odmah gubim interes. Mislim da sam naučio da treba iznenađivati iz godine u godinu, što uključuje što god ti padne napamet. Stvari treba držati nepredvidivima.

Ono što je dobro ove godine je to što smo napokon otkrili ciljanu skupinu. Oduvijek kada smo pisali projekte i kada je došlo do pitanja ciljane skupine, smo bez veze pisali ‘mladi od x d x godina’ što je toliko nedefinirano da je nama mutilo fokus. Čim smo saznali sami sa sobom ciljanu skupinu, cijela perspektiva festivala se promijenila. Evo, to je možda najvažnija stvar koju sam/smo naučio/li.

Ove godine najavili ste iznenađenja? Što se može očekivati u Puntu 5. i 6. srpnja?

Imamo toliko dobrih ideja koje će se 100% izrealizirati, ali ne smijem ništa reći da to ne pokupe drugi festivali. Da, spremamo nešto potpuno posebno i to će znati samo posjetitelji festivala, odnosno naša ekipa! Suvislo mi je reći neviđeno na ovim prostorima, ali stvarno je. Bit će interesantno.

Foto: Press

Ideja za kampiranje među drvećem maslina je odlična. Kako je došlo do te suradnje, odnosno lokacije za kampiranje?

Nije ti to samo ideja, to je jedino što možemo ponuditi (smijeh). Lokalni ljudi jako podržavaju naš festival, iako im je malo trebalo, jer je dosta ekstremno za ovako malu sredinu. Ove godine ćemo imati čak tri vrste kampa, koji uključuje i onaj od prošle godine, da.

Uz glazbeni dio, čemu se na Velvetu pridodaje posebna pažnja? Što je bitno tebi da svaki festival manjeg tipa mora imati zadovoljeno?

Velvet od ove godine jako veliku pažnju daje trudu da ništa ne bude klasično odrađeno. Radimo sa zagrebačkim arhitektonskim studijom Biro Biro na redizajnu određenog dijela infrastrukture, koja uključuje i jednu instalaciju u moru, sve do nekih elemenata koji će vjerojatno dugoročno ostati na lokaciji. Također, posebna pažnja se pridaje stvaranju zajednice, odnosno tome da se stvarno na festivalu svi osjećaju kao da se znaju, kao da se mogu družiti (što si mogao vidjeti prošle godine) što uključuje i izvođače. Ove godine ima puno community momenata unutar festivala, bit će to jedna ogromna obitelj na kraju, vidjet ćeš.

Koliko se žanrovski misli ostati dosljedan? Postoji li neki dugoročni (ajmo reć’ petogodišnji npr.) plan za Velvet i smjer u kojem bi sve moglo otići? Kako stojite s kapacitetom i povećanjem broja ljudi koji je vjerojatno prisutan iz godine u godinu?

Velvetov jedini žanr je kvaliteta. Nijedan izvođač neće svirati na Velvetu ako vidimo da ne gura svoj projekt, da glazbenici u njemu ne vježbaju svoje instrumente, da ne misli (barem u danom trenutku) od toga napraviti kvalitetnu karijeru, a pogotovo ne nepotistički, više. Naravno da ne poznajemo svaki bend u dušu i da vjerojatno ne znamo većinu informacija iza kulisa, ali radimo svoj background check koji ti ipak može odati nekakav osjećaj koji iza te glazbe stoji, uz samu glazbu, naravno. Također, nije izvođač nije tu da proda koju pivu više – to se zove itekako ‘fulan’ koncept, za mene to nije kultura nego gospodarstvo te bi se kao takvo trebalo promovirati. Što se tiče kapaciteta, iznenađeni smo prodajom i stvarno se veselimo ovom izdanju. Svaka karta više se preusmjerava nazad u iskustvo.

Foto: Nika Petković

Postoji li podrška lokalnih vlasti i u kojem obujmu? Je li do sada bilo kakvih problema u vezi organizacije?

Ovim putem pozdrav Turističkoj Zajednici Punat i gospodinu Branku Karabaiću – veliku podršku imamo od lokalne zajednice te smo ostvarili jedan kvalitetni pakt povjerenja. To mi je jako bitno jer Velvet razvija i dojam o Puntu, a zajedno to stvarno možemo lavovski odraditi.

Ima li neka posebna želja koju želiš za Velvet, ali je neostvariva zbog financijskih (ne)mogućnosti? Možda neki bend koji bi htio dovesti ili dodatni sadržaj koji bi htio ostvariti?

Sve želje su u nekakvim planovima za iduću godinu, tako da ne smijem odavati. Ali evo jednu potencijalnu ću odati, jer mislim da se nitko to neće usuditi napraviti – volio bi da Janko Nilović svira s Mimikom na otvorenju i da nakon 40 godina prearanžiramo njegove pjesme i napravimo doslovno povijesnu večer. To bi bio nekakav san.

Foto: Press

Indirekt, Luz, Mystic mountain festival, Graffiti na Gradele, Ferragosto… festivalska scena se dosta otvara u vrijeme ljeta. Što Velvet nudi, a da je različitije od ostalih?

A ovim putem pak pozdrav Marku i festivalu Graffiti na Gradele, jer stvarno često komuniciramo i kao što rekoh – u što god su mladi uključeni, meni to jako puno znači. On i ja imamo tu neku žicu jer radimo u malim mjestima, surađujemo s lokalnom turističkom zajednicom, ima malo tog seoskog u pokušaju gradskog, što je jako fora poveznica. Pretenciozno bi mi bilo reći da je Velvet poseban, ali definitivno pozivam ljude da dođu 5. i 6. srpnja na Krk i sami procjene.

Vidio sam da kao ekipa idete na regionalno-europsku turneju (launch parties) na mnoga zanimljiva mjesta. Možeš li reći nešto o tome više?

Velvetov ultimativno-utopijski plan jest okupiti međunarodni kolektiv koji će raditi na međusobnim projektima, odnosno biti konkretna platforma za razvoj svega i svačega. Želimo to odnijeti u svijet i tu je nastala ta ideja kretajuće rezidencije. U svakom gradu smo radili nešto posebno, okupljali super ekipu, družili se, plesali, diskutirali. Bili smo u Londonu, Brightonu, Oslu, Ljubljani, Beogradu, Splitu, Puli, dva puta u Rijeci, sada ćemo biti tri puta u Zagrebu. Puno radimo i uvjereni smo da će rezultirati super vikendom na otoku.

Vidimo se svi na Krku 5. i 6. srpnja!

(Visited 148 times, 2 visits today)

Komentari