Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Film

Eurofilm: Gazi, gazi Manitu na stazi (“Der Schuh des Manitu”, M.Herbig)

09.05.2016. Marija VukšićFoto: http://serienguide.tumblr.com/

Iako se naslov današnjeg Eurofilma čini donekle uvredljivim na etničkoj razini, zapravo savršeno odražava djetinjastu i humorističnu narav njemačke parodije Der Schuh des Manitu (Manitou’s Shoe, 2001) kojoj je namjera u 97 minuta trajanja ismijati sve moguće klišeje koji se mogu pronaći u klasičnim vesternima, s naglaskom na deset filmova o Winnetou koji su snimljeni u periodu od 1962. do 1968. godine i to upravo u koprodukciji s hrvatskom filmskom kućom Jadran filmom. Film je i nastao kao adaptacija skečeva o Winnetou iz kasnonoćne televizijske emisije Bullyparade s ProSieben televizijskog programa koju je režirao Michael Herbig, ujedno i redatelj ovoga filma.

Abahachi, kojeg glumi sam Michael Herbig, poglavica je plemena Apache Indijanaca, a njegov je “brat po krvi” Ranger (Christian Tramitz). Upoznali su se tako da je Ranger spasio Abahachija od nadolazećeg vlaka i otad su nerazdvojni te zajedno održavaju mir na Divljem zapadu. Jednoga dana Abahachi odluči podignuti kredit da bi kupio salon od glavnog negativca Santa Marie. Santa Maria ga, naravno, izda. Salon je zapravo samo kartonska kulisa koja se istoga časa sruši, ali Santa Maria je već uzeo Abahachijeve novce i nema mu ih namjeru vratiti. Srećom, Abahachijev gay brat blizanac Winnetouch (također Michael Herbig) ima dio karte koji vodi do blaga koje je skriveno pored stijene koja izgleda poput Manituove cipele. Priča ne bi bila potpuna da se u njoj ne nalazi i žena koja zanima i Abahachija i Rangera te je ključna za pronalazak blaga.

Ta se žena zove Ursula (od milja Uschi) što je referenca na Uschi Glas, glumicu koja je glumila u filmu Winnetou und das Halbblut Apanataschi (1966), a referencu imena Winnetouch nije potrebno dodatno objašnjavati. Oni koji ne znaju njemački donekle su na gubitku jer su mnoga imena i nazivi u filmu smišljeni po sličnom principu koji je korišten i u Asterix and Obelix filmovima, mnogi označavaju glavnu karakternu crtu nekog lika ili mjesta. Primjerice, poglavica indijanskog plemena koje na kraju zarati s Abahachijem i Rangerom zove se Listiger Lurch što znači “smrdljivi gušter.” Neke od referenci na filmove o Winettou također će biti izgubljene onima koji nisu s njima upoznati. Primjer je toga scena u kojoj Abahachi pokaže Rangeru fotografiju svojeg oca “koji je znao tečno pričati francuski.” Na fotografiji se zapravo nalazi Pierre Brice, francuski glumac koji je glumio Winnetoua.

Der Schuh des Manitu generalno je nekorektna parodija (a koje ja parodija uopće korektna?) te se poigrava s klasičnim stereotipima o gayevima, seksu, ženama i muškarcima i samim Indijancima. Herbigova odluka da, iako je bijelac, glumi Indijanca koji je ujedno i jedan od glavnih likova, u Hollywoodu bi prilično loše prošla, iako to ne znači da bi se išta promijenilo. Šale su na razini najvulgarnijih i najjednostavnijih šala koje se mogu čuti i u Lijepoj našoj. Ipak, u kombinaciji s vestern stilom mogu u onima koji nisu pretjerano osjetljivi izazvati salve smijeha. Akcijske scene također se poigravaju s klasičnim vestern simbolima kao što su pustinjski krajolik i kaktusi, wigwami, vlakovi, rudničko okno i rudničke tračnice, no i ti su simboli izvrnuti na glavu. To možda najočitije prikazuje scena u kojoj se Winnetouch grčevito rukama drži za rudnički vagon dok mu ostatak tijela lupa u tračnice. U jednome mu trenu hlače otpadnu te se čuje zvuk njegovog penisa kako udara u tračnice, a njegovo panično vrištanje zamijene zvukovi nenadanog užitka. Iako Der Schuch des Manitu obilježava poprilično izravan i jednostavan humor, kvaliteta je samog filma na puno višoj razini od tipičnih američkih parodija jer od gledatelja ipak zahtijeva slojevito poznavanje i Winnetoua koji je proizašao iz pera Karla Maya i onog iz već spomenutih filmova, a također je potreban i određeni (ne)senzibilitet da bi se pojedine šale i reference shvatile do kraja.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari