Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Film

Eurofilm: Tillsammans

12.01.2015. Slavica Kotarac
Foto: tumblr

Foto: tumblr

Švedski redatelj Lukas Moodysson redatelj je odličnog filma Tilsammans (Zajedno). Film počinje odlaskom Elisabeth s njeno dvoje djece od nasilnog i alkoholu sklonog Rolfa. Oni će se smjestiti kod njenog brata Görana u zajednicu “hipijevskog duha” gdje živi nekolicina ljudi između 25 i 35 godina među kojima su neki i roditelji.

S useljenjem Elisabethine obitelji stanje u zajednici postaje napeto te se mnoge stvari mijenjaju. Nakon nekog vremena, troje članova odluči napustiti svoje privremeno prebivalište dok Rolf istovremeno prestaje piti i pokušava vratiti svoju obitelj.

Film pokazuje koliko tople mogu biti velike obitelji te koliko je različitih osoba može činiti i kako one mogu utjecati jedna na drugu. Svaka od tih osoba prihvaćena je unutar zajednice (čak i mesojedi), a mnogi se od njih kroz film razvijaju ovisno o situacijama kojima svjedoče ili kroz koje prolaze. Ovo je film u kojemu se sve prihvaća kao normalno i ne postoji zazorni stav ni prema homoseksualnosti niti prema otvorenim vezama ili primjerice masturbiranju. Tako nailazimo na likove poput Anne, novoprozvane lezbijke koja se zainteresira za Elisabeth već pri prvom susretu i Lassea, inače Anninog bivšeg supruga, muškarca za kojega se pak zanima Klas.

Djeca su u ovom filmu prije svega potpora drugim likovima (uglavnom svojim obiteljima) te se njihove priče slabo ili uopće ne razvijaju – oni imaju svoj vlastiti svijet koji odrasli ne razumiju. Jedna od scena gdje se to očituje je kada Elisabethinu djecu Stefana i Evu ujak vozi do škole, ne shvaćajući da oni ne žele biti viđeni u hipijevskom vozilu kakvo je posjedovao.

U kritici se ovaj film često naziva komedijom koja nalikuje na sitcom, a doista ga tako i doživljavamo u određenim dijelovima: mnoštvo likova koji se više-manje slažu oko teških političkih pitanja, ali vode žustru borbu oko toga tko će oprati posuđe. Film je iskren i blizak svima, jedan od onih koji se zbilja moraju naći na popisu filmova koje ćete pogledati. O njegovu se završetku, pak, može raspravljati budući da ostaje poprilično otvoren, a nogometna utakmica ne govori nam mnogo o onomu što bi trebalo uslijediti.

Foto: tumblr

Foto: tumblr

Komentari