Istaknuto
22.04.2019.

Vrijeme čitanja: 6 minute Po završetku svakog mjeseca primit ćemo se posla i skupit ćemo nedavno izašle albume koje smo slušali na jedno mjesto. U ožujku su nam kroz player prolazili Porto Morto, Pseća plaža, Killed a Fox, The Sepia Sisters, Bakterije, FNC Diverzant, Trophy Jump, From Another Mother i Svemir.

17.04.2019.

Vrijeme čitanja: 7 minute Nadam se da i u ovom izdanju za mjesec veljaču ima za svakog ponešto. Melodičnog black metala mi je previše za barem par mjeseci.

Film

Eurofilm: Tillsammans

12.01.2015. Slavica KotaracVrijeme čitanja: 2 minute
Foto: tumblr

Foto: tumblr

Švedski redatelj Lukas Moodysson redatelj je odličnog filma Tilsammans (Zajedno). Film počinje odlaskom Elisabeth s njeno dvoje djece od nasilnog i alkoholu sklonog Rolfa. Oni će se smjestiti kod njenog brata Görana u zajednicu “hipijevskog duha” gdje živi nekolicina ljudi između 25 i 35 godina među kojima su neki i roditelji.

S useljenjem Elisabethine obitelji stanje u zajednici postaje napeto te se mnoge stvari mijenjaju. Nakon nekog vremena, troje članova odluči napustiti svoje privremeno prebivalište dok Rolf istovremeno prestaje piti i pokušava vratiti svoju obitelj.

Film pokazuje koliko tople mogu biti velike obitelji te koliko je različitih osoba može činiti i kako one mogu utjecati jedna na drugu. Svaka od tih osoba prihvaćena je unutar zajednice (čak i mesojedi), a mnogi se od njih kroz film razvijaju ovisno o situacijama kojima svjedoče ili kroz koje prolaze. Ovo je film u kojemu se sve prihvaća kao normalno i ne postoji zazorni stav ni prema homoseksualnosti niti prema otvorenim vezama ili primjerice masturbiranju. Tako nailazimo na likove poput Anne, novoprozvane lezbijke koja se zainteresira za Elisabeth već pri prvom susretu i Lassea, inače Anninog bivšeg supruga, muškarca za kojega se pak zanima Klas.

Djeca su u ovom filmu prije svega potpora drugim likovima (uglavnom svojim obiteljima) te se njihove priče slabo ili uopće ne razvijaju – oni imaju svoj vlastiti svijet koji odrasli ne razumiju. Jedna od scena gdje se to očituje je kada Elisabethinu djecu Stefana i Evu ujak vozi do škole, ne shvaćajući da oni ne žele biti viđeni u hipijevskom vozilu kakvo je posjedovao.

U kritici se ovaj film često naziva komedijom koja nalikuje na sitcom, a doista ga tako i doživljavamo u određenim dijelovima: mnoštvo likova koji se više-manje slažu oko teških političkih pitanja, ali vode žustru borbu oko toga tko će oprati posuđe. Film je iskren i blizak svima, jedan od onih koji se zbilja moraju naći na popisu filmova koje ćete pogledati. O njegovu se završetku, pak, može raspravljati budući da ostaje poprilično otvoren, a nogometna utakmica ne govori nam mnogo o onomu što bi trebalo uslijediti.

Foto: tumblr

Foto: tumblr

(Visited 108 times, 1 visits today)

Komentari