Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Vizart

Fotografi žurnalisti koji meko okidaju zajedno u “Krivom srastanju”

08.07.2015. Eleonora Glišić
Foto: Ziher.hr/Eleonora Glišić

NO galerija Muzeja suvremene umjetnosti sinoć je bila mjesto otvorenja zajedničke izložbe dvojice buntovnika domaće fotografije s početka osamdesetih- Mije Vesovića i Ivana Posavca, pod nazivom “Krivo srastanje”. Radovi proizašli iz objektiva ovih umjetnika, koji su imali vrlo sličan način gledanja i okidanja, iznenađujuće su tek sada, prvi put zajedno izloženi. S obzirom na činjenicu da su obojica bili dijelom omladinske kulture, teme fotografija su slične, a glavni akteri su neka poznata lica ondašnje estradne scene, ali i mali ljudi u svom “prirodnom” okruženju.

“Dok umornim, sjetnim, možemo reći i deziluzioniranim, uglavnom sredovječnim muškim radnicima pripada svijet lagano propadajuće industrijske proizvodnje, tim mladim ženama – kao i muškarcima poput Šarovića i novovalnih rock glazbenika – pripada tada još novi i optimističan svijet medija, spektakla, svega onoga što nazivamo postindustrijskom proizvodnjom. Gledajući danas te fotografije, moramo se zapitati ne kamo je nestalo radništvo (to, na žalost, znamo), ili gdje su i što danas rade te zvijezde, nego, prije svega, kamo je nestao taj optimizam, ta (naivna?) vjera da će budućnost postindustrijskog, postmodernog svijeta biti isključivo svijetla?”, piše Dejan Kršić u katalogu izložbe.

Izloženi su većinom foto-esejistički radovi koji su se listali na stranicama omladinskih publikacija među kojima je najpoznatiji zagrebački Polet. Radovi obuhvaćaju portrete estradnih umjetnika, kulturnjaka i glazbenih legendi poput slavne snimke vrata Johnnyja B. Štulića s nastupa 1981. iz kamere Ivana Posavca ili portret Vlade Divljana iz 1983. kojeg je ulovio Mijo Vesović. Zabilježeni su i trenuci iz života običnih, anonimnih radnika i ljudi s ulice kao što su dvojica mladih rokera sa stavom koji poziraju Miji Vesoviću na fotografiji “Zagreb” iz 1982. Njihovi su izrazi lica iskreni i snažni, a osjeti se i određena sloboda koja je unatoč sistemu živjela u ljudima. Takve life fotografije još nam vjernije prenose tadašnju atmosferu i stanje uma.

Bili su to, podsjećamo, “dani slave” Poletovske fotografije koja je postala lokalni fenomen. Na početku su “krivo srasli” u odnosu na kontekst u kojem su započeli umjetničku karijeru da bi danas, u kontekstu marketinški posredovane vizualne komunikacije, jedva prepoznali vlastito djelo i njegovo naslijeđe.”, navodi Kršić.

Ivana Posavca i Miju Vesovića veže jedan grad, jedna generacija i alternativna kultura. Na izložbi “Krivo srastanje” oni su posjetiteljima pružili uvid u to kroz dio svojih fotografija, a svi zainteresirani mogu ih razgledati do 9. kolovoza ove godine.

Što misliš o ovoj izložbi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 3.400 out of 5)

Komentari