Istaknuto
15.10.2018.

Dobre knjige uvijek su u modi. Svakog tjedna ćemo vam odabrati po tri nove knjige koje možete pronaći na policama domaćih knjižara, a uz malo sreće, neke od njih mogu biti vaše.

14.10.2018.

Priča o dvoje ljudi - kroz desetljeća - bez obzira na uspjeh ranijih izdanja, ostaje klasik koji uvijek može (p)ostati suvremen.

Izvedbene umjetnosti

Gitara, bas gitara, bubnjevi i vokal – Mick, Rizbo, Gula i Maja

05.01.2013. Anja Glavaš
Foto: knap.hr

Foto: knap.hr

“Najuspješnija prošlogodišnja predstava dobila je nastavak”, tvrdili su mnogi nakon što su čuli kako autorski tim Kovač – Radaković priprema novi projekt. Riječ je o predstavi “Grupa”.

Borivoj Radaković autor je navedene crne komedije koja prati četvero protagonista koji se neprestano gube između iluzija o povratku davno izgubljene slave nekada vrlo popularnog benda i realnog života. Iako najmlađa, najrealnija je zapravo Maja, mlada i novopridružena članica benda koja naposlijetku Micku, Guli i Rizbou “otvori oči” i osvjesti im kako su živjeli u iluzijama i kako ono u što su vjerovali i čemu su se nadali zapravo ne postoji. Maju tumači Iva Visković, mlada glumica velikog pjevačkog talenta koja se sjajno snašla i vrlo lako uklopila u ostatak glumačkog sastava. Svoju je ulogu doista vjerno i kontinuirano odigrala. Lik Gule, obožavatelja žena i vlasnika maloprodajnog dućana koji je u nekadašnjem bendu svirao bubnjeve, igra Ranko Zidarić koji je glumio i u “Amaterima”. Zidarić je tijekom cijele predstave “zadržao” lik i vrlo ga je jasno igrao te se u glazbenom dijelu odlično snašao. Sreten Mokrović tumačio je lik gitarista Micka koji je pokrenuo ideju o ponovnom okupljanju benda. Ponovno okupljanje benda Micku je zapravo prilika da pobjegne od surove stvarnosti i života koji vodi. Ivica Zadro odigrao je prilično zahtjevnu ulogu (Rizbo) budući da njegov lik kroz predstavu zapravo “propada”, dok ostali stagniraju i život im postaje jasniji. Rizbou su se srušili svi životni ideali i ono za što se tijekom života zalagao i na koncu shvaća kako od toga nije imao ničega.

Iako je riječ o doista vrsnom glumačkom sastavu, predstava ne odaje dojam uigranosti. Stječe se dojam kako je u predstavi mnogo praznog hoda. Prazan hod u predstavi se može protumačiti i kao simbol protjecanja života i procesa shvaćanja pogrešaka baš kao i rušenja iluzija u koje vjerujemo, tako da u ovom slučaju ne mora nužno biti zamoran, već naprotiv, može biti sjajno sredstvo kojim se upotpunjuje poruka koja se prenosi publici. Jednako tako, izrazito je teško istovremeno imati i glazbene i konkretne glumačke dijelove, a taj su dio glumci sjajno nadoknadili i ne odaju dojam kako im je u bilo kojem trenutku pala koncentracija ili kako su “izgubili” lik. Na tome im svakako treba čestitati. Doista su odličan glumački sastav u kojem je svaki glumac s lakoćom mogao uklopiti svoj lik. Stječe se dojam kako su glumci vrlo susretljivi i otvoreni te kako imaju povjerenja jedni u druge. Za to je zasigurno zaslužan izvrstan redatelj Mario Kovač koji je svojim prethodnim predstavama dokazao kako zna i može stvoriti vrlo kvalitetnu i produktivnu atmosferu na probama koja se potom očituje na izvedbama. Upravo je ta pozitivna atmosfera i pažnja kojom se Kovač posvećuje svim redateljskim aspektima ključ uspjeha njegovih predstava.

Površno gledajući, “Grupa” podsjeća na predstavu “Amateri”. U obje je predstave riječ o trojici muškaraca koji samostalno funkcioniraju, a radnja se pokreće nakon ulaska ženskog lika. Također, tijekom predstava, dobivamo informacije o životu likova,  baš kao i o njihovu međusobnu odnosu. No, riječ o je potpuno različitim likovima kojima je jedina zajednička točka to što su “jedni od nas”.

(Visited 94 times, 1 visits today)

Komentari