(B)LITVAnski dnevnik: Blog za prste polizati!

U vremenu kad smo bombardirani s bezbroj informacija, događaja i zanimljivosti teško je izdvojiti ono kvalitetno i vrijedno. (B)LITVAnski dnevnik jedna je od stvari koju nikako ne smijete propustiti. To je blog u kojem studentica animacije Klara Rusan svakodnevno bilježi sitnice iz svoga života kroz simpatične ilustracije popraćene duhovitim komentarima. Naizgled trivijalne stvari prikazuje iz drugog, atipičnog kuta koji preokreće cijelu situaciju i pretvara ju u skeč. Trenutno na studentskoj razmjeni u Litvi, pristala je odgovoriti na par pitanja.

 Kako je nastao (B)LITVAnski dnevnik?

(B)LITVAnski dnevnik nastao je dva tjedna nakon što sam stigla ovdje u Vilnius na razmjenu. I prije sam nekoliko puta pokušala voditi dnevnik, i tekstualni i crtački, ali to bi uvijek neslavno završilo nakon maksimalno tjedan dana. Razlog kratkotrajnosti redovito je bila lijenost koju sam mogla progurati jer nitko nije pratio redovitost pisanja ili crtanja u mojem sketchbooku. Ovako na blogu nemam izbora. Ili ću biti redovita ili ću se sramotiti kao lijenčina pred ljudima koji tu i tamo otvore moj blog.

 Kako je nastalo ime bloga?

Moji prijatelji spontano su tijekom pričanja o mojoj razmjeni Litvu preimenovali u Blitvu i tako je ostalo. Blitva zapravo nema nikakve veze ni sa čime, ali kad je tako lijepo sjela ljudima (a i meni), zašto ne?

 O čemu razmišljaš dok crtaš?

A teško je to reći. O čemu razmišljam…Ne znam ni sama zapravo. Taj tok misli ide sam od sebe. Ovisi o crtežu i situaciji u glavi u kojoj sam trenutno. Ponekad se koncentriram na svaki milimetar koji povlačim, ponekad razmišljam o nekim događajima i ljudima, a ponekad meditiram i radim automatski.

 Zašto animacija?

Animacija me oborila s nogu ne baš tako davno. U četvrtom srednje počela sam s time eksperimentirati iz dosade. Crtala sam i fotografirala iz iste pozicije svaki novi pomak. Kad sam sve ubacila u windows movie maker i pritisnula play, nisam mogla vjerovati. Proces je težak i naporan, ali kad na kraju vidiš rezultat osjećaš se ponosno… i jako umorno. Mislim da me taj osjećaj sreće, ponosa i bolnih leđa od sjedenja usisao.

Animacija je jako slojevita i nudi pregršt opcija. Može biti sastavljena od tisuću zasebno naslikanih slika na platnu, fotografija, može biti klasična, eksperimentalna…Ukratko: sloboda izražaja u animaciji je golema!

 Ukratko tvoja umjetnička priča. Koliko su crteži za tebe, a koliko za javnost, to jest koliko uživaš u procesu, a koliko razmišljaš o poruci koju šalješ?

Nemam ja još svoju umjetničku priču. Premala sam.
Trebalo mi je dugo vremena da se sama sa sobom dogovorim i da crteži za mene postanu crteži za sve. Dugo sam imala blokadu i preveliki sram te mi je bilo previše stalo do tuđeg mišljenja što se mojih radova tiče. Kad sam shvatila da od toga ne može biti nikakve štete pa čak i od najgore kritike, počela sam pokazivati što radim i  ljudima izvan svojeg dnevnog boravka. Crteži su prije svega moja priča. Crtam onako kako ja vidim svijet oko sebe, sada i ondje gdje jesam (sada u Litvi, inače u Zagrebu), jer sebe najbolje poznajem i mislim da takvi crteži ispadaju najiskrenije, koliko god to patetično možda zvučalo. Nema smisla da sada crtam i pričam o teškim temama koje ne razumijem…Ti crteži ne bi ličili ni na što, ja ne bih bila zadovoljna  time.

 Odlučujući trenutak u djetinjstvu koji je odredio tvoj životni put? 

Stvarno ne znam, moram mamu pitati… A i ne bih rekla da imam utabani životni put. Znam samo da od mene nikad neće biti pravnice, doktorice ili tete na šalteru u banci…

 Uzori?

Ovisi u čemu. U umjetnosti nemam imenom i prezimenom nikoga koga smatram uzorom. Pokušavam naučiti ponešto od svakoga.

 Kako si završila u Litvi?

Zapravo sam htjela u Estoniju, Litva je bila drugi izbor. Ali tako se sve izmiješalo tijekom par mjeseci mučne i beskonačne Erasmus birokracije. Nemoj me krivo shvatiti, završilo je još bolje nego što sam mislila da će biti.

 Kako je tamo?

Puno drugačije nego u Zagrebu i Hrvatskoj. Ljudi su puno hladniji i rezerviraniji. Temperature su niže i manje je sunca. Gledam kako se ljudi prešetavaju s golim nogama po Zagrebu u debeloj vesti i duplim čarapama. Želudac mi je nostalgičan kad se sjetim mamine kuhinje… ali ovaj cijeli Erasmus je sjajan. Upoznala sam jako zanimljive ljude iz cijeloga svijeta, svašta naučila i vidjela, a prošlo je manje od pola moga boravka ovdje!

Odakle crpiš inspiraciju za svoje crteže na blogu?

Iz svakodnevnih situacija kojima svjedočim ili koje mi se događaju. To mogu biti sitnice, udarac malim nožnim prstom u rub stola, a mogu biti čitave dogodovštine od nekoliko dana.

 Sudjelovala si  u događaju  24 stripa u 24 sata. Kako si se našla tamo?

Na akademiji se 24 satno crtanje stripa organizira svake godine. Dovoljno je zapisati ime i prezime na papir za prijave na panou i tamo si! Ove godine sam se prvi put potukla sa crtanjem stripa. To je nešto čime bih se isto voljela baviti.

Moram reći da si pogodila u sridu moja trenutna razmišljanja o sebi i životu uopće. Imaš odličnu sposobnost u jednoj rečenici izreći ono bitno i zapanjiti promatrača. Slučajno ili vježba?

Netko se prepozna u tim crtežima, netko razumije, netko voli ući, pogledati, izaći bez komentara, a nekome nije jasno zašto uopće išta od toga treba spomenuti, a kamoli nacrtati. Svatko gleda na to drugačije. Nisam to trenirala, to sigurno. (smijeh) Drago mi je da ljudi pozitivno reagiraju na crteže. To mi je vrlo bitno. Da crteži pozitivno djeluju na ljude.

Tvoji daljnji planovi?

Jako puno raditi! Rasturiti ovu razmjenu, vratiti se u Zagreb i napredovati. Oko toga ne treba puno filozofirati.

 Smatraš li sebe umjetnikom?

(smijeh) Ne, i mislim da se time ne treba opterećivati.

Tvoja definicija umjetnosti, ako ju imaš?

Ne mislim da će itko od mojih profesora ovo pročitati, ali za svaki slučaj ću ostati suzdržana.

Što te gura dalje kroz život kad sve pada u vodu?

Kad se sve počne urušavati (mada su to sve u biti gluposti i drame koje si sama znam savršeno iskombinirati u glavi) onda su tu mama i tata. Ne mogu si pomoći, a da ih ne spomenem.

Poruka čitateljima?
Hvala na čitanju!