Istaknuto
14.12.2017.

"Star Wars: The Last Jedi" osma je epizoda iz najpopularnije svemirske sage o obitelji Skywalker, ali sve više i nekim novim likovima koji pokušavaju donijeti ravnotežu sili.

06.12.2017.

Ganz novi i Dance_Inn festival udružuju snage u fokusu na suvremenu izvedbenu umjetnost i live art. Festival će donijeti dvije premijeri, nekoliko radionica, tribina i rezidencija, a uoči festivala u Zagrebu gostuje Matthias Lilienthal, producent, kustos i ravnatelj Munchner Kammerspiele.

Intervju

Libar: “Sve što dobro zvuči u višeglasju uvrštavamo u svoj repertoar”

24.06.2017. Vlatka SemenčićFoto: Libar (www.facebook.com/libar.st)

Split je odavno poznat po količini i raznovrsnosti svojih glazbenika, no on je i grad jednog benda koji radi nešto potpuno drugačije. Grupa Libar evoluirala je od obične klape do pravog benda, iza sebe imaju dva albuma i svoje vokale pomno slažu u rock aranžmane. Članovi Libra su Andro Rivier, Sina Jakelić, Nikola Colnago, Mario Alajbeg, Tonči Radić, Ivan Ivanišević, Marin Koceić i Nikola Čelan s kojim sam razgovarala o njihovom radu.

Libar je započeo kao nešto posve novo na našim prostorima. Je li bilo teško naći istomišljenike?

Nije bilo teško, dosta nas je u generaciji odgojila rock glazba, imali smo svi taj background. A i svima nam je bilo zajedničko klapsko pjevanje.

Koliko je vremena prošlo od ideje u teoriji do realizacije u praksi?

Zapravo, ideja je došla izvana. Tada mala i beznačajna klapa Libar radila je koncert koji je bio gaža za riječki magazin Livingstone. Direktor magazina je želio financirati glazbenu priču s odmakom od klasičnog zvuka klapskog melosa i eto, danas smo punokrvni rock bend.

Prvi album “Libar Prvi” objavljen je 2008. godine s dvanaest obrada, nakon čega je došlo do promjene postave. Tada gubite prefiks “klapa” i ostajete samo Libar. Zašto se to dogodilo?

Prva postava je bila ad hoc, nije to bilo čvrsto tijelo. Nakon promocije albuma neki su članovi napustili klapu Libar i posvetili se klapi Iskon pa sam našao prijatelje i popunio taj nedostatak. Time se stvorila puno jača povezanost jer su tada svi članovi bili pravi rockeri.

Drugi album “Libar” 2012. godine donosi drugačiji zvuk. Što je potaknulo promjenu? Jeste li njime zadovoljniji nego s prvim albumom?

Prvi je album potpuno klapski i akustičan. Na drugom, s novom postavom, radili smo dvije godine i on je punokrvni rock album. Zvuči više kao izdanje Queena ili Musea, a ne kao klape. Zapravo se i ne mogu uspoređivati ta dva albuma. Prvi je dobio nagradu Prvi Indexi u Sarajevu za najbolji regionalni etno album, a drugi je bio nominiran za nagradu Impala (najbolji europski indie album). S oba sam više nego zadovoljan, oba su ispunili svrhu.

Što je teže – obraditi već poznatu pjesmu ili napraviti autorsku?

Teže je autorsku pjesmu napraviti da bude uspješna. Na primjer Dite je odvaljena pjesma, nije ni autor bio svjestan što je napravio. Ima preko dva milijuna pregleda samo na jednom linku. Ma definitivno autorska. Obrade su efektne, ali lakše se proizvode i za njih se već zna, poznate su slušateljstvu.

Kako birate koje ćete pjesme obraditi i uvrstiti na svoj repertoar?

Biramo ih po vokalnom aranžmanu. Sve što dobro zvuči u višeglasju uvrštavamo u svoj repertoar. Volimo raditi tulume na našim nastupima pa kada se vokalni aranžman poklopi s glazbenim, to je to.

Nastupate 10 godina, možete li izdvojiti jedan koncert koji vam se posebno urezao u pamćenje?

Tvornica kulture 2012. godine kada smo radili promociju drugog albuma, skupilo se 1500 ljudi. To nam je bio najveći i najvažniji koncert. Ili promotivni koncert na splitskim Prokurativama. Ma i prva promocija u Rijeci 2008. godine, nastupili smo u sklopu programa Riječkih ljetnih noći. To nam je bio prvi nastup ikada, a publika je naš koncert uvrstila na treće mjesto svih događanja programa Ljetnih noći.

Postoji li neki festival ili grad u kojem biste posebno željeli nastupiti?

Bilo bi lijepo otići na zapad ili sjever. Dosta smo regionalno začahureni. Voljeli bi u svjetska središta – London, New York…

Koliko nastupate izvan svog domicilnog prostora?

U zadnje vrijeme smo samo po Dalmaciji, ali to je rezultat toga što manje proizvodimo pa nemamo taj grčeviti put. Sveli smo sada rad na razinu hobija, raštrkali smo se zbog životnih prilika pa sviramo uglavnom po Dalmaciji. Do prošle godine smo bili redovni u zagrebačkom Saxu.

Kakva je vaša publika? Mlađa ili starija?

Širok nam je dijapazon slušatelja, 87% su žene. To možda manje govori o muzici, ali veseli. Ovako što vidimo po koncertima raspon godina je od 18 do 45.

Postoji li izvođač s kojim bi htjeli surađivati?

Nitko mi trenutno ne pada na pamet. Imali smo nekih ponuda za suradnje od strane jačih imena naše scene, ali se nismo našli na istoj valnoj duljini. Izgleda da smo previše specifični za suradnje. Najbolje je da naš rad ostane u familiji.

Možemo li uskoro očekivati novi studijski album?

Skupilo se desetak singlova koji nisu udomljeni, a treba se i poklopiti s diskografima za studijski materijal. Ne opterećujemo se time, a ako se netko nađe zainteresiran za uložiti u album, sjest ćemo i dogovoriti se.

I za kraj, gdje vas se ovog ljeta može uživo slušati?

Prošle smo godine zatvorili klub O’Hara u kojem smo redovno 5- 6 godina tradicionalno radili koncerte. Sada su nas zvali u isti prostor koji se otvara pod imenom Zenta i 6. srpnja ćemo tamo otvoriti koncertnu sezonu. Pozivam sve koji se nađu u Splitu da dođu i da se zabave s nama. Nakon toga nastupit ćemo na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku 19. – 20. kolovoza s novim singlom koji će biti objavljen i na festivalskom CD izdanju.

Komentari