Bečki hommage buntovnoj slikarici koja je obilježila prijelaz stoljeća
Nakon Izazova moderne: Zagreb‒Beč oko 1900. godine, otvara se još jedna izložba koja svjedoči o intenzivnoj kulturnoj povezanosti Hrvatske i Austrije. Radi se o izložbi Hommage à Nasta Rojc koja je organizirana u sklopu manifestacije Godina hrvatske kulture u Austriji. Njen cilj je pridonijeti, kako popularizaciji hrvatske umjetnosti u inozemstvu, tako i popularizaciji Nastinih djela, budući da se njeno slikarsko formiranje veže upravo uz Beč. Palais Porcia udomit će ovu izložbu od 30. ožujka te smo se tom prigodom odlučili prisjetiti značaja lika i djela Naste Rojc, za koji i dalje imamo dojam da ostaje nedovoljno naglašen.
Slikarsko formiranje u Beču
Nasta Rojc aktivno je sudjelovala u kulturno-umjetničkom životu na prijelazu stoljeća i time obilježila hrvatsku modernu umjetnost. Usprkos očevu protivljenju, iz Bjelovara dolazi u Zagreb na privatne sate slikarstva kod Otona Ivekovića. Njen slikarski impuls zatim je 1902. godine vuče prema Beču na Kunstschule für Frauen und Mädchen, gdje su joj profesori bili slikar Ludwig Michalek, kipar Otto König te pripadnik bečke secesije Hans Tichy. Bavi se aktom, pejzažima i mrtvim prirodama, no portreti i autoportreti obilježit će njenu umjetničku karijeru.
Najpoznatije slike Autoportret u lovačkom odijelu i Autoportret s konjem značajne su zbog portretiranja žene odjevene u mušku odjeću koja se bavi tipično muškim aktivnostima. U trenutku kada žene zauzimaju marginalno mjesto u društvenom, političkom i kulturnom životu u Hrvatskoj, odabirom ove teme Rojc se ističe kao prvakinja u rušenju rodnih i spolnih stereotipa. Iako se sa stereotipima hrabro obračunavala u svojoj umjetnosti, nažalost, bila je nemoćna protiv njih u životu. Naime, njeno doškolovanje na münchenskoj Akademiji zasjenjeno je radom muških kolega, stoga je nakon kratkog vremena i napušta. To ju nije spriječilo da naslika prvi automobil u Hrvatskoj, u slici Naš auto u Škotskoj, koja je inspirirana njenim boravkom u Velikoj Britaniji.
Predvodnica feminističkih tendencija
Po uzoru na londonski Women’s International Art Club, Nasta je bila jedna od osnivačica prvog (i posljednjeg) Kluba likovnih umjetnica u Hrvatskoj. Intrigantna priča prati i njen ljubavni život: bila je u otvorenoj vezi s Britankom Aleksandrom Onslow dok je bila primorana na brak s Brankom Šenoom, sinom našeg književnika Augusta. Tako je Branko reprezentirao sve ono protiv čega se Nasta borila: tradicionalno građansko društvo koje se na početku 20. stoljeća teško suočava s nadolazećim društvenim promjenama.
Potpuna umjetnička afirmacija u širim društvenim krugovima tek predstoji
Nasta Rojc doživjela je svoju prvu retrospektivnu izložbu u pedeset i petoj godini koja se održala u Umjetničkom paviljonu 1938. godine. Druga retrospektiva održana je posthumno 1997. godine u istom prostoru. Umjetnički paviljon uvijek je rado udomio Nastine radove, tako da je posljednja velika retrospektiva održana povodom obilježavanja dviju velikih slikaričinih obljetnica – 130. godišnjice rođenja i 50. godišnjice smrti. Ipak, još uvijek prevladava dojam kako doprinos Naste Rojc modernoj, ali i općenito hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća, nije dovoljno valoriziran. Preostaje nam samo nadati se kako će hrvatski umjetnički kanon uskoro doživjeti preispitivanje i preslagivanje kako bi i njezini radovi postali sastavni dio svakog pregleda povijesti umjetnosti.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
