Istaknuto
05.12.2018.

I ove srijede stižu glazbeni noviteti. Glasujte za za najbolje singlove proteklog tjedna i pomaknite svog favorita na ljestvici.

03.12.2018.

Pažljivo pratite portal jer ćemo u člancima sakrivati najbogatije i najvrijednije nagrade do sada.

Glazba

Izvještaj – Algiers (Močvara): Nenadmašivi početak godine

28.01.2018. Luka Sinković
Foto: Monika Bračević / Ziher.hr

Kakav početak sezone. Znam već neko vrijeme koliko u glazbenom kontekstu vrijede Algiers, međutim nisam uložio puno truda na istraživanje onog što su izdali do sada ili filozofije koja stoji iza lirike, preslušao sam prošlogodišnji “The Underside Of The Power” i bio sam oduševljen. Isti osjećaj se proteže i u ovu godinu kada nakon odgledanog koncerta mogu reći da je bend uživo još bolji. Studijske snimke su zgodno ispolirane, ali su zakinute za kompletan spektar energije, emocije i popratne buke.

Ono što me oduševilo je koliko je bend zvukovno poseban. Vrlo vješto miješaju blues, gospel, post-punk, elektroniku i boktepitaj-kaj još, ali na koncertu sam osjetio i malo industriala, što mi se nije dogodilo prilikom preslušavanja albuma. Jedan od faktora koji je pridonio tome je glasnoća zvuka u Močvari. Razglas koji je smješten na podu dopušta da ritam upijate preko cipela, a volumen zvuka vam pomalo i fizički škodi ako ste pozicionirani direktno kod zvučnika. Upravo mi je tamo najdraže mjesto za stajati u Močvari. Volim glazbu osjetiti u kostima. Ne bih odlazio u još jedan psihodelični opis trenutka ovog koncerta, recimo da je bio sličan onom koji sam opisao prije koju godinu. Referencu možete pročitati ovdje.

Koncert je, ako se ne varam, počeo s Cry of the Martyrs, dok kompletan zaokret doživljava nakon nekih pola sata i odlične lagane Mme Rieux. U tom dijelu koncerta bend kao da u svaku izvedbu upucava još više i više energije. Odlično frontmenstvo Franklina Jamesa Fishera vizualno spašava bend od “Sassy lady” plesa Ryana Mahana, ali njegov doprinos hladnoj elektronskoj glazbenoj pozadini benda je neupitan. Regularni dio koncerta završava s produženom verzijom jedne pjesme čiji su kraj preuzeli buka i efekti. Bis je završio s Underside Of The Power koju je Fisher posvetio “svima nama”, a s time su zaokružili preko sat i pol odličnog nastupa. Prilikom odlaska s pozornice, na licima članova benda vidjelo se iznenađenje i polaskanost jer je pljesak Močvare bio gromoglasan. Volim uhvatiti takve trenutke.

Foto: Monika Bračević / Ziher.hr

Iako sam krajičkom oka u naslovima intervjua prije samog koncerta vidio i politički angažman benda, premalo znam o tome i o lirici benda da bi ih mogao na ikoji način komentirati. Mali transparent iza bubnjara na sebi je imao stisnutu pesnicu i tekst “All power to the people”. Podsjetio me na pjesmu Wars Of Armageddon legendarnog Funkadelica i stih “More power to the pussy, more pussy to the power” te njegove razne varijacije. Ova je asocijacija više komična nego politična ili glazbeno kontekstualna, ali eto, možda George Clinton i Eddie Hazel gledaju nastup Algiersa i misle da je ovo upravo slogan koji im je trebao.

Za bend s dva albuma, pokazali su veliku strast i želju tako što su odsvirali zavidno dugačak koncert. Pokazali su kvalitetu u izvedbi, a s publikom su se povezali na neverbalan način (uz pokoji “Hvala”) jer reakcija koju su dobili bila je kolektivna i gromoglasna. Žanrovski su jedinstveni i vrlo ih je lako voljeti, iako su kompleksniji nego što se čine. Možda se kroz koju godinu pokvare, izdaju pokoji osrednji album pa će netko pisati kako su sretni oni koji su bili na legendarnom koncertu 2018. gdje su svirana samo prva dva albuma te linkati moj članak. Takav scenarij je vrlo izgledan, ali Algiers je bend koji prkosi normama, a mi smo jučer bili na tako dobrom koncertu da će se svi morati dobro potruditi nadmašiti ga.


(Visited 153 times, 1 visits today)
Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari