Izvještaj – Ferragosto Jam (2. dan): Izštekani Ferragosto

“Prošle godine se urušio, ali ove godine može samo izgorjeti”, referirao se na glavnu pozornicu u pozdravnoj riječi Boris Vlastelica iz Repetitora. Proročanske li riječi, rekli bi danas mnogi. Ipak, kronologija nalaže da ne otkrijemo sve u prvih par rečenica, ali s obzirom na broj održanih koncerata, sam izvještaj bit će kraći nego što bi to bio u normalnim okolnostima (ili ipak neće).

Orahovica je i drugi festivalski dan (u noći i ne toliko) gorila. Do grada udaljenog petnaestak minuta hoda mnogi su se zaputili već u ranim jutarnjim satima kako bi napunili mobitele, pojeli nešto osim brze hrane pa zatim opet pojeli nešto iz fastfoodovskog repertoara ili potratili vrijeme u klimatiziranom kafiću.

Popodnevni glazbeni program započeo je u pola tri na Izštekanom stageu koji je smješten malo iznad glavnog parkirališta i početnog kamperskog područja. Sunce u zenitu, a na malu pozornicu stiže Ognjen Bašić, glavni i odgovorni za projekt ČudNoReĐe. Veliki broj ljudi odlučio je “planinariti” kako bi čuli pjesme s dva do sada objavljena albuma, a ovogodišnji “Kompakt diskutabilno” mnogima se već duže vrijeme vrti u zvučnicima. Očekivanja su opravdana, publika, Ognjen i tonac bili su u zajebantskom tonu, a lagodna popodnevna svirka pretvorila se u zaista odličan nastup.

Nakon ČudNoReĐa na Izštekani stupa Lovely Quinces. O njoj ne treba puno govoriti, osim da napomenem kako sam na svakom nastupu kojem sam prisustvovao iz Dunjinih usta čuo kako bi bilo bolje da je ne slušamo i odemo doma. Skromna i pomalo sramežljiva kada ne udara po gitarskim žicama, a dinamična, jasna i glasna kada se nalazi “u pjesmi”, fantastičan je odabir za ovu akustičnu pozornicu i logičan nastavak programa koji je trajao do 18 sati, a prisutni su još imali priliku poslušati Kralja Čačka i Luce.

Nakon popodnevnog tamburanja u hladu, povratkom u kamp vidno se povećao broj šatora. Kapaciteti mjesta za šatore u okolici jezera blizu su maksimumu i sve je bilo previše dobro da bi jednostavno izdržalo do kraja. Nakon kratkog odmora, uputili smo se na drugi kraj jezera gdje se nalazi Piknik pozornica. Napominjem, a napomenut ću i kasnije kako su trud i entuzijazam organizatora vidljivi na svakom koraku, ali preko nekih stvari ipak ne smijemo samo tako proći.

Judette sviraju privlačni pop rock, ali termin u 18:45 ipak je bio prerani pa su zadnju pjesmu odsvirali pred jedva pedesetak ljudi. Po žestini organizatori su ih zasigurno mogli staviti i u neki kasniji termin, a ovu satnicu prepustiti NLV. Osim što bi pod hitno trebali promijeniti ime benda, sve ostalo može proći. Ono što se moglo dogoditi u nekom boljem scenariju je jednostavno seljenje na Izštekani stage gdje bi njihova sanjiva glazba došla do jačeg izražaja. Iako su bili u punoj bendovskoj varijanti s basistom i bubnjarom, instrumenti su se previše raspršili po velikom prostoru u kojem je bilo stotinjak ljudi više nego na Judette.

Noć je polako padala na Piknik pozornicu, a bosanskohercegovački pjevač Elvir Laković Laka sa svojim bendom iznenadio je sve prisutne. Većina ljudi poznaje ga po eurovizijskom nastupu iz 2008. godine i simpatičnoj pjesmi Pokušaj, ali ostatak seta bio je pravi i moćni rock udarac. Ironija i dobar smisao za humor (rekli bi bosanski, ali Laka je čak i izvan te konkurencije) ono su čime Laka osvaja na prvu, a pjesme poput Malokrvne, Brke i Zeca zanimljive su instrumentalno i stihovno. Oko 45 minuta nastupa prošlo je u zabavnom i dobrodošlo dinamičnom tonu koji je trebao svima umornima jer Repetitor je čekao u redu da napravi kaos ispred i na pozornici. Nažalost…

“Sve što može poći po krivu, vjerojatno će poći po krivu”, rečenica je koja dobro opisuje kada stvari stoje na labavim nogama. Organizatori su prije festivala najavili da im se neće događati propusti od prošle godine, a to se ponajviše odnosilo na situaciju s pozornicom. Ferragosto u svom desetom izdanju ne može prepustiti stvari slučaju, kao što se desilo za vrijeme Repetitora. Pogo i uzavrela atmosfera, s česticama prašine u zraku i znojnim majicama, stvoreni su sa Suženim snovima i U pravom trenutku, a onda je došlo hlađenje kakvo nismo očekivali. Ne, nije kiša, već odlazak obližnje trafostanice na vječna lovišta.

Boris, Ana-Marija i Milena nakon par minuta stajanja na pozornici i razmjenjivanja pogleda s organizatorima naklonili su se publici, a epileptična svijetla manijakalno su obasjavala mnogobrojnu masu koja je u nevjerici gledala u prazno, vjerojatno s identičnom misli na pameti (koja je uključivala zloslutna prisjećanja). Nakon nekoliko minuta na pozornici nije bilo žive duše, epileptična svijetla posve su ugašena i zavladao je mrak u backstageu, na šankovima i ostalim prodajnim mjestima. Ljudi su nažalost ostavljeni bez ikakve informacije što i kako dalje.

Mnogi su sjeli na pod, popili piće do kraja, ali i nakon dvadesetak minuta počeli izlaziti van. Situacija na jezeru bila je doslovno mračna jer se morala ugasiti kompletna rasvjeta kako bi se kvar mogao popraviti. I nakon pola sata napokon se pokrenulo. Repetitor je odradio skraćeni drugi set, ali ostao je gorak okus u ustima koji nije nastao od razrijeđene pive. Ipak, svi su se nadali da je kvar otklonjen barem za tu večer.

Pipsi su bili jako dobro raspoloženi. Dubravko Ivaniš bio je u formi iz devedesetih, a Ljeto 85′, Bi li ili ne bi i Kratka povijest bili su iza nas. Zborsko pjevanje još nije ni prestalo i taman kada sam začuo da kreće Zdenka, dogodio se i drugi, ovaj put kobni blackout. Bend je brzo nestao s pozornice vjerojatno znajući da neće biti nastavka s obzirom na situaciju i već uveliko prekoračenu satnicu. Ljudi su po drugi put ostavljeni bez informacije hoće li ičega biti dalje i što je s drugim pozornicama koje se nalaze na Orahovačkom jezeru. Da se točnije izrazim, informacija nam je dostavljena putem Facebook događaja Ferragosto Jama s tridesetak minuta zakašnjenja, što nikako nije način da se vjernu publiku ostavi da tapkaju u mraku.

Jedina solucija bila je odlazak “iz rupe” jer se cuga i hrana nisu mogli naručiti, a ostatak ekipe koji je bio vani solirao je na sebi svojstven način uz glazbu s mobitela, noćnim kupanjem ili preostalim alkoholnim zalihama koje su bile pri kraju. Taj dan stvorio se problem i s tuševima jer je većina prestala raditi pa su se stvorili ogromni redovi za popiti vodu, što na ovim vrućinama doslovno spašava glavu.

Što reći osim da #dobrojutarnji stage nismo dočekali, a na Pikniku smo čuli tri nastupa od 45 minuta i dva polovna koji su u svojim začecima zbilja davali naznaku kako bi drugi dan mogao biti puno bolji od ionako odličnog prvog. Žao mi je jer prošle godine oproštena je viša sila i stvorena je sinergija s ekipom koja voli doći na Ferragosto. Nekako se među ljudima stekao dojam kako je povjerenje ozbiljno poljuljano jer su mnogi kupili ulaznicu za Bad Copy, Bolesnu braću i Mašinka, koje na kraju nisu vidjeli.

Naravno, organizatori su odmah pozvali da oni koji žele povrat novca za jednodnevnu ulaznicu, mogu taj i dobiti, ali moramo imati na umu da nije sve baš u novcu. Dosta ljudi baš se u petak uputilo prema Orahovici i na vrućem ljetnom suncu provelo pola dana na putovanju da bi navečer zaplesali, zapjevali i zapili koju čašu viška. Na kraju se do čaša nije moglo, a pjesma i ples naglo su prekinuti malo poslije ponoći.

U trenutku pisanja izvještaja još nema informacija u vezi što će biti s bendovima koji nisu uspjeli odsvirati ni sekundu svojega seta ni hoće li se uopće danas naknadno pojaviti na nekom noćnom/ranojutarnjem programu. Cijenim trud i entuzijazam kod ljudi koji volontiraju i rade u organizaciji ovako, sada već masovnog događaja. Ipak, šteta je da zbog ovakvih propusta sivi oblaci pomalo padaju nad cjelokupni festival. Atmosferske nakupine vode još bi nekako i preživjeli, živi primjer je prošlogodišnji potop, ali problem je kada se jednadžba ne riješi do kraja. I sama trafostanica, električni sustav i ostale tehničke komponente dio su te organizacije koja je trebala imati već uhodano rješenje.

Ovako smo samo imali razočarana lica s nadom u bolje sutra, ali i sa strepnjom jer ovakvi problemi nisu ugodni ni jednoj strani. Možemo razmišljati i na pozitivniji način. Ferragosto Jam i tako nije samo Piknik stage ni nastupi ovog ili onog izvođača. To je kolektivno stanje uma u kojem je druženje i zabava u prvom planu. To je mogućnost slavljenja slobode u predivnom prirodnom okruženju s tisućama ostalih koji su svoju snagu, ljubav i volju usmjerili prema tom mjestu. Neće Ferragosto propasti, a sumnjam da će se i nešto radikalno promijeniti. Ovo će sigurno biti još jedna (ne)zgoda za ispričati u sljedećih godinu dana, ali više bih volio da ovakve stvari jednostavno ne postoje u konverzaciji i dojmovima kada stignemo kućama.

Danas je novi dan – oporavak očekuju svi, a Izštekana pozornica bolje da ostane samo na jednom mjestu. Pred nama su Đavoli, Six Pack, Jonathan, Kranšvester i ostali na koje će pasti određeni dio tereta koji od jučer organizatori nose na leđima.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.