Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Knjige

Izvještaj: Književna grupa 90+ u Booksi odradila svoje treće čitanje

05.12.2015. Stjepan BajićFoto: facebook.com/Booksa

Nakon Caffe bara Tituš i Pogona Jedinstvo, sinoć se u prepunoj Booksi predstavila javnosti po treći put Književna grupa 90+. Ako niste čuli za njih, još nije kasno. To je skupina od 10 mladih ljudi koje, uz to što svi pišu, ponajprije povezuje generacijska bliskost, odnosno rođenje u mračnim devedesetim godinama prošlog stoljeća (uz hvalevrijednu organizacijsku pomoć Lane Bojanić, njihove članice, koja je uz Josipa Razuma i osnivačica Književne grupe 90+).

Za bolje razumijevanje Plusovaca, citirat ću dio uvodne riječi Jakoba Filića:
„Mi još nismo uključeni u ono što se naziva književnom scenom. Nismo opterećeni kategorijama koje izbijaju u diskursu o kulturi i koje stvaraju jeftine okvire za kritiku umjetničkih djela. Mi nismo Književnici ni Pisci. Ne zastupamo ni mušku ni žensku književnost. Ne određujemo se pozitivnim ili negativnim stavom spram stvarnosne poezije i proze. I koliko god uopće bilo glupo govoriti o tim kategorijama u književnosti, nas ne zanima podjela na lijeve i desne autore, njihove časopise i udruženja. Mi samo želimo pisati i čitati dobru književnost. I imamo dovoljno samopouzdanja da naše pisanje smatramo dobrim, da smatramo da bi nas se trebalo čuti..“

Tako smo mogli čuti dvoje prozaista, mikropričaša Josipa Razuma i „kratkopričašicu“ Maju Černeli. Izuzev Ante Nenadića, koji ili nije imao sreće u izboru svojih pjesama ili jednostavno ne zna pisati, glavne snage ove grupe ipak se kriju u njezinim pjesnikinjama i pjesnicima, točnije Lari Mitraković, Antoniu Karloviću, Mariji Janković, Lani Bojanić, Jakobu Filiću, Vedranu Juriću i Vigoru Vukotiću, koji je ovu ugodnu večer završio s odličnim svojim stihom: „Sreća je usamljeno mjesto“.

Čekamo četvrto čitanje!

Komentari