Izvještaj – Sziget festival (dan drugi): Florence opravdala hype

Avantura zvana Sziget festival započela je ulaskom u vlak za Budimpeštu u Koprivnici. Ništa ne sluteći, zapeli smo u neviđenoj gužvi te četiri sata dugo putovanje proveli stojeći u hodniku vlaka s jednim Nizozemcem i nekolicinom Portugalkinja. Svima je odredište bila mađarska prijestolnica pa su sati u vrućem vlaku uvelike bili skraćeni, a ekipa od jutra nabrijana na koncerte koji će se tog dana održati na Otoku slobode. Dolaskom u Budimpeštu shvatili smo da nam snalaženje po metrou i gradu ide bolje od snalaženja u festivalskom prostoru za kampiranje. Impresivan ulazak na sam otok preko mosta ispod kojeg protiče Dunav i tisuće ljudi koje već od 17 sati ulaze u koncertni prostor zaista su nevjerojatan prizor.

Prva nam je zadaća bila pronalazak mjesta za šator, a zatim odlazak do koncertnih prostora. Možda se na prvi pogled to čini vrlo jednostavno, ali dovoljno je reći kako ljudi postavljaju svoje šatore po cijelom otoku, od samog ulaza do kraja otoka. Pred nama su bile tisuće šatora na svim mogućim mjestima – odmah do pozornica, pored sanitarnih čvorova, pored šankova i raznih manjih pozornica s kojih drum n bass ili reggae sviraju do jutra, u zabačenom šikarju i ostalim mjestima (ne)predviđenima za postavljanje šatora. Nakon poduže šetnje i upoznavanja s otokom i njegovim sadržajem (Sziget je doslovno mali grad koji čak ima svoju poštu), našli smo mjesto gdje ćemo ponekad i prespavati (iako nam to prvu noć nisu dozvolili svadljivi Francuzi).

Jučer su koncerte održali Selah Sue, Infected Mushroom i Asaf Avidan, no zbog puta prvi izvođač kojeg smo mi uhvatili na Szigetu 2015. mađarski su rockeri Quimby, koji su na Main stageu zasvirali u 19:30. Prvi dojam i prva pjesma asocirali su nas na regionalne rock veterne poput Psihomodo Popa i Partibrejkersa, dok su u kasnijim pjesmama vukli na Dubiozu kolektiv i Kawasaki 3p. Do kraja sat i pol dugog koncerta privukli su zavidnu masu ljudi koja ih je dozvala i na bis.

Službeno nulti, a zapravo drugi dan Szigeta ipak je prošao, posve zasluženo, u znaku Florence + the Machine. Nesuđena headlinerica INmusica u Budimpeštu je stigla s novim albumom “How Big, How Blue, How Beautiful” i ogromnim hypeom iza sebe koji je u potpunosti opravdala.

Koncert je započela s klasikom What the Water Gave Me s prošlog albuma “Ceremonials” i na prvom refrenu dobila očekivani singalong publike. No, ona sama se činila neraspoloženom, čak pomalo ljutom. Tek je nakon druge pjesme i novog singla Ship to Wreck pozdravila publiku, nakon čega su uslijedile više inspirirane Shake It Out, indie klupska himna 2011. godine koju je započela gotovo akustično uz pratnju gitare, a basist je svoj instrument na pjesmi zamijenio s drugim setom bubnjeva, te Rabbit Heart (Raise It Up), kada je Flo pozvala publiku da sjednu jedni drugima na ramena te kada je prvi put sišla s pozornice do publike.

Najbolje izvedena pjesma na koncertu bila je Delilah, iznimno inspirirana izvedba nove stvari u kojoj je Florence napokon pokazala svoju divlju i rockersku stranu. Pjesmu je izvela s petero back vokala, koje su povremeno podsjećale na girl bendove kao što su bile TLC.

U nastavku koncerta uslijedila je izvedba pjesme Sweet Nothing, dueta s Calvinom Harrisom, koju je iz praznoglavog EDM pjesmuljka pretvorila u punokrvnu Florence himnu. S novog je albuma još izvela naslovnu pjesmu te preostale singlove, Queen of Peace i What Kind of Man, koje su se nakon fantasične izvedbe Delilah činile mlake, pogotovo posljednja spomenuta, od koje se očekivao dernek.

Finale koncerta pripalo je provjerenim numerama, singalong hitu Spectrum (Say My Name) te trojcu s prvog albuma, Drumming Song, Dog Days Are Over i You’ve Got the Love, odličnoj i od strane publike obožavanoj obradi pjesme američke pjevačice Candi Staton koja i nije često prisutna na njihovim setlistama.

Florence je na koncertu pratio ne bend, već mini orkestar od 11 članova – gitarist, basist, bubnjar, dvoje klavijaturista, harfist, dvije prateće pjevačice te tri djevojke koje su se izmjenjivale u ulozi trubača i back vokala. Ne moramo dodatno naglašavati kako je bend bio odlično uigran i kako je razglas na vrhuskoj razini, a pjesme nisu izvedene suhoparno po studijskoj špranci, već ostavljaju topao dojam kvalitetne live svirke. Jedino što su se pojedini članovi benda u dijelovima nekih pjesmama, kada Florence prate samo bas, bubanj i akusična gitara, malčice dosađivali.

Cijeli je bend bio obučen u crno, dok je Florence bila sva u bijelom, uz prozirnu košulju i proziran grudnjak. Nakon početne rezerviranosti, ostatak je koncerta provelo u neprestanom pokretu, skačući i trčeći s jednog kraja pozornice na drugi. Poput male zaigrane djevojčice s poda je skupljala i do bubnjeva odnosila stvari koje joj je bacala publika, poput zastava i cvjetnih vjenčića, a sebe i cijeli bend zasipala je sa zlatnim šljokicama. Uoči pjesme You’ve Got the Love na pozornicu je pozvala dvadesetak ljudi iz publike, s kojima se veselo izgrlila, izljubila i fotografirala.

Florence Welch je definitivno postala jedna od najboljih frontmena (i muških i ženskih) današnjice. Njene se emocije na sceni čine iskrene, a i ako nisu Florence ih izvede s dovoljnom dozom uvjerljivosti. Njihov me koncert podsjetio na koncerte rockera starog kova, poput The Rolling Stones, zato što sadržava više od puke svirke na sceni, a vjerujem da deseci tisuća gledatelja na livadi szigetskog Main stagea to potvrđuje. Isto sam tako uvjeren da ovo nije najbolji koncert koji su Florence + the Machine odsvirali, no dovoljno je dobar da opravda ulogu headlinera i ispuni očekivanja fanova.

Ponoćni termin na A38 stageu, ogromnom impresivnom šatoru koji prima do 10 tisuća ljudi, pripao je londonskom kolektivu Jungle koji opisuju kao modern soul kolektiv, ali u svojem nastupu koketiraju s drum’n’bassom i funkom. Sedmorci na stageu zasigurno nije nedostajalo enegije i uigranosti, no nakon nekoliko pjesama nastup im postane monoton i jednoličan, osim ako vjerojatno ne konzumirate nešto što vas drži u transu.

Ostatak noći bilo je dovoljno sadržaja da ljudi različitih ukusa luduju do jutra, no nakon cjelodnevnog puta i postavljanja šatora bilo je vrijeme za odmor jer trećeg dana nastupaju Alt-J, The Horrors, Gogol Bordello, Enter Shikari, SBTRKT, Tyler, The Creator, The Script, a svoja “vrata” otvara i World Music stage, s nastupima Antwerp Gipsy Ska Orchestra i orkestrom Bobana i Marka Markovića.