Istaknuto
20.06.2018.

Kolektiv emge prošle se godine na 14. Velesajmu kulture bavio pitanjem revitalizacije i prenamjene prostora zagrebačkih kinodvorana, u sklopu čega je nastala izložba "Kino 041 – pogled na prošlost i sadašnjost zagrebačkih kinodvorana". Izložba je ponovno postavljena na ovogodišnjem Design Districtu, što je bio povod za razgovor s Tenom Bakšaj, jednom od članica kolektiva.

14.06.2018.

Folklorni ansambl Ivan Goran Kovačić već 70 godina djeluje u okviru istoimenog studentskog kulturno umjetničkog društva kao jedan od najboljih i najslavnijih hrvatskih folklornih ansambala. Okruglu obljetnicu proslavili su odličnim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

Vizart

Treća epizoda serije izložbi “Janje moje malo” obračunava se s institucijama

18.12.2016. Anja Tomljenović
Foto: Ziher.hr/Monika Bračević

U petak je otvorena treća epizoda serije izložbi Janje moje malo (Sve što vidimo moglo bi biti i drugačije) kustoskog kolektiva Što, kako i za koga / WHW. Projekt je posvećen nedavno preminulom umjetniku Mladenu Stilinoviću i simultano se odvija u više epizoda, u više galerijskih prostora u Zagrebu. Osim što se time osigurava vidljivost manjih i široj javnosti relativno nepoznatih galerija, čini se kako je suvremena umjetnost kroz ovaj projekt formulirala izraz koji se iz svega glasa obraća publici i vrlo direktno ukazuje na postojeće društvene probleme.

Stilinovićev citat poslužio je kao naslov sedmomjesečnom projektu i tematski se izvrsno dopunjuje s njegovim umjetničkim radom koji se, između ostalog, bavi jezikom i odnosom moći u jeziku. Nakon uvodnog predstavljanja bečke zbirke Kontakt na kojoj se temelji izbor radova i otvaranja pitanja o seksualnosti, procesu starenja i smrti, u trećoj epizodi pojam moći prenesen je u kontekst institucija. Umjetnički radovi razmatraju ulogu institucija kao mjesta koja posjeduju moć modeliranja identiteta, ali i mogućnost njihova otpora istomu.

Foto: Ziher.hr/Monika Bračević

Autsajderska umjetnost u Galeriji Nova

U Galeriju Nova ulazite privučeni nekom neobičnom znatiželjom za dešifriranjem mnogobrojnih izložaka koji su vidljivi još izvana. Tek nakon nekog vremena shvatite da su zidovi ostali prazni i da je prostor definiran dugačkim postamentom na čijemu kraju, kao neobičan dodatak, stoji zastor. Ovdje se zasigurno računalo na igru pogleda, odnosno između onoga što je vidljivo i onoga što ljudskom oku (a ponekad i razumu) ostaje nevidljivo. Stanete li iza zastora, vidjet ćete različite fragmente misli, osjećaja, riječi i crteža koji djeluju nadrealistički, nepovezano, na trenutke besmisleno. No uložite li malo veći trud u razumijevanje postava, shvatit ćete kako vam se i imaginarni zastor rastvara i upućuje na neke tabuizirane teme poput psihičkih oboljenja.

Spomenuta tema dotiče se lika i djela austrijskog psihijatra Lea Navratila koji je poticao tzv. autsajdersku umjetnost. Zagovarao je prilično kontroverznu tezu o mentalnim bolesnicima koji jedini mogu proizvesti istinski relevantne umjetničke radove jer oni tada nisu sputani obrazovanjem na likovnoj akademiji ili bilo kojom vrstom institucionalizirane prakse. Izložen je manji dio intervjua u kojemu Navratil govori o radu u psihijatrijskoj bolnici Gugging te kratki tekstovi o pacijentima koji sadrže povijest njihove bolesti, poštujući privatnost te se fokusirajući na autorov umjetnički interes. Instalacija je djelo češke umjetnice Eve Kotátkove koja, uz spomenute biografije pacijenata, postavlja i njihove portrete te fragmentirane crteže i propise dijagnostičke prakse. Time ukazuje na vrlo intimna razmišljanja pojedinca u okviru institucije (bolnice Gugging) koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata služila kao centar za istrebljenje nepoželjnika. Nemoguće je ne zapitati se: kako nove institucije (misleći na ovaj konkretan slučaj) mogu funkcionirati na naslijeđu starih?

Foto: Ziher.hr/Monika Bračević

Rad Trokut Sanje Iveković prvi puta je prikazan nakon 1979. godine

Performans Sanje Iveković Trokut izveden 1979. godine za vrijeme Titova posjeta Zagrebu i nakon toga, hrvatska publika je nekako zaboravila na njega. Radi se o izuzetno značajnim fotografijama koje dokumentiraju njen politički protest usmjeren protiv političkog nadzora jedne totalitarističke države. Odmah do njenog rada, gotovo skriven, nalazi se rad Mladena Stilinovića Razgovor s Freudom koji je, osim što vam vrlo lako može promaknuti, izuzetno zanimljiv zbog snažne ideje propitivanja vlastite seksualnosti koja je jedna od dodirnih točaka i sa Sanjom Iveković.

Foto: Ziher.hr/Monika Bračević

Neuobičajen izlagački prostor u građanskom stanu Softić u centru grada

Nova neobična lokacija stana Softić za izlagačku aktivnost u mnogočemu se razlikuje od uobičajenog white-cube koncepta na koji smo naviknuti. Međutim, pri pritisku na zvono stana Softić bitno je da bilo kakvu ideju o kustosiranju umjetnosti ostavite vani i prepustite se onome što vas dočekuje. Suvremena umjetnost u ovom prostoru miješa se i sljubljuje s atmosferom građanskog stana u centru metropole. Štoviše, one postaju toliko bliske da odjednom više niste sigurni što je život, a što umjetnost, ideja koju je u svom životu i radu utjelovljivao Mladen Stilinović. Prepušteni ste istraživanju i otkrivanju radova, značenja i konteksta.

Video-radovi kolektiva BADco. temu treće epizode slijede u propitivanju odnosa rada, produktivnosti i institucionalizacije suvremenih umjetničkih praksi. Slikarska platna umjetnice Ashley Hans Scheirl postavljena su na stolicama ili naslonjena uza zid, što ponovno redefinira naše uobičajene stavove o galerijskom prostoru. Na kraju krajeva, možemo se upitati: kako se muzeji ili galerije kao institucije uklapaju u širu sliku funkcioniranja današnjeg društva?

Foto: Ziher.hr/Monika Bračević

Tabuizirane teme i njihovo promišljanje

Serija izložbi Janje moje malo (Sve što vidimo moglo bi biti drugačije) iznimno je vrijedan projekt koji suvremenu umjetnost postavlja pred posjetitelja na neuobičajen i zanimljiv način. Teme s kojima se nosi treća epizoda, poput psihičkih bolesti, naslijeđa institucija i njihove budućnosti, još uvijek su prilično tabuizirane, pogotovo u hrvatskom društvu. U posljednje vrijeme značajniji korak prema njihovoj vidljivosti napravljen je postavljanjem predstave Dnevnik jednog luđaka u Sceni Ribnjak, uz maestralnu izvedbu Ozrena Grabarića koji je interpretirao Gogoljev predložak i prikazao čovjeka oboljelog od shizofrenije. Uz to, 2014. godine otvoren je Muzej psihijatrije u Vrapču koji opisuje rad bolnice i način na koji se nekada provodila hospitalizacija, a pojašnjava i proces liječenja.

Spomenuti projekti itekako su bitni jer, baš kao sa slučajem zastora na izložbi u Galeriji Nova, pokušavaju otvoriti pogled i senzibilizirati javnost za ono što smatramo drugačijim. Zato ću, u nadi kako će ovakve teme potaknuti razgovore i promišljanja, završiti citatom rada koji se nalazi u izlogu Galerije Nova: Kupujem hrabrost, odlučnost, borbenost, sigurnost. 


(Visited 195 times, 1 visits today)
Što misliš o ovoj izložbi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(8 votes, average: 3.375 out of 5)

Komentari