Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Intervju

Jonathan: ‘Bend je živi organizam, mi smo ti koji ga pratimo’

14.05.2016. Zrinka Kunić
Foto: Doris Fatur

Tek su dvije godine prošle od izlaska prvijenca „Bliss“, a Jonathani su već zauzeli poziciju onih koje je teško zamijeniti. Svojim iskrenim i prije svega ljudskim pristupom glazbi osvojili su brojne uši domaćih, ali i inozemnih slušatelja. Njihovi se novi uratci s nestrpljenjem očekuju, kao i drugi album koji će svjetlo dana ugledati već početkom lipnja. Domaća publika bit će počašćena i prvim samostalnim zagrebačkim nastupom od velikog koncerta u Tvornici kada su nas ostavili bez riječi i sa željom za još. Svoju rodnu Rijeku učvrstili su na mapi velikih glazbenih gradova jer štogod iz Rijeke stiže gotovo pa sigurno je dobro. I ne samo dobro, nego i svjetski. Na Reflektoru nastupaju 4. lipnja, a ususret nastupu posjeli smo bend pred diktafon i priupitali ih o novostima, albumu, nastupima i pogledu na glazbu. Veliki pozdrav Nikici koji nije bio prisutan!

Kako život momci?

Rade: Odlično!

Ziro: A život je sranje (smijeh)

Branko: Dobro je.

Rade: Ma dobro je sve.

Heaven je vani, reakcije su u ovih nekoliko dana odlične. Što možemo očekivati od albuma?

Branko: Reakcije su stvarno dobre.

Ziro: Možemo očekivati album drugačiji od prvoga, u emociji prvenstveno.

Album izlazi u dva dijela. Koja je priča iza te ideje?

Ziro: Cijeli album će se zvati „To love or to hold“ – prvi dio „To love..“ i drugi „..or to hold“. Heaven najavljuje prvi album koji izlazi kroz mjesec dana, početkom lipnja, a drugi izlazi krajem godine, vjerojatno u listopadu.

Rade: Ide u dva dijela jer je bio prevelik za jedan. U startu smo napravili previše pjesama.

Branko: U startu smo napravili pedesetak pjesama, pa smo probrali i došli na 26….

Rade: … i onda je baš krenuo fajt!

Ziro: I onda smo išli na glasovanje. Nismo baš znali kako pa smo glasovali kao na eurosongu, svatko je na svoj papirić pisao svoje favorite. Probrali smo jednom, pa još jednom, dok nismo došli do neke brojke od 14 pjesama koje više nismo mogli izbacivati i onda smo vidjeli koliko su dugačke…

Rade: I vidjeli da je to to!

Ziro: I tako smo odlučili da to moraju biti dva albuma. Ali se poklopilo i s nekom tekstualnom idejom i emocijom koju nosi cijeli novi album.

„Bliss“ je izašao na vinilu. Nastavljate li tu tradiciju?

Ziro: Nadamo se da da. Nismo još zasad odlučili sve o formatima, sada ovaj prvi ide digitalno, ići će najvjerojatnije i dva CD-a i onda možda sve bude objedinjeno na duplom LP-u.

Još uvijek niste pod velikim izdavačem?

Rade: Prvi album smo izdali za LAA.

Ziro: Da, nemamo velikog izdavača.

Foto: Milan Krkač/Ziher.hr

Foto: Milan Krkač/Ziher.hr

Je li to neki otpor? Kako gledate na glazbenu izdavačku djelatnost kod nas?

Ziro: U Hrvatskoj je to dosta loše…

Branko: Već smo puno puta to pričali, kod nas to nema nikakvog smisla.

Rade: …a i LAA se brine oko nas kao veliki izdavač…

Ziro: … kao mama i tata! (smijeh) Ma ne, ti ugovori su potpuno besmisleni, a na kraju ne naprave ništa za izvođača.

Branko: Da su bar besmisleni pa da nešto naprave… Ovako je to ništa s ničim.

Nakon prvog albuma i maxi singla reakcije su i kod nas i u inozemstvu bile dosta pozitivne, svirali ste i vani… Kako ste doživjeli to primanje od inozemne publike?

Svi: Primanje! (smijeh)

Tomislav: Ja sam čuo samo primanje, još uvijek mi je smiješno… (smijeh)

Ziro: Svaki put kad smo dobili prilike svirati na nekom smislenom mjestu reakcije su bile odlične, pogotovo na ovoj maloj turneji s Editorsima – svi su bili oduševljeni, pogotovo u Bologni.

Rade: Skužili smo da samo trebamo dobiti priliku svirati vani i to je to. Ali zapravo je teško doći do toga, mediji ti puno pomognu u tome, a teško je doći do medija kad si iz Hrvatske i nije se lako probiti.

Ziro: Tamo gdje uspijemo doći reakcije su stvarno dobre, slične onima u Hrvatskoj.

Foto: Milan Krkač/Ziher.hr

Foto: Milan Krkač/Ziher.hr

Imate li podataka gdje vas sve puštaju?

Ziro: Ne znam točno, ali bilo je svega…

Rade: Puštali su nas posvuda, i po Americi, svašta nešto… Ali ništa to nije nešto veliko i konkretno, za velike stvari moraš imati ljude, mašinu koja će to pogurati. Jednostavno ne ide lako i ljudi se ne lože; ako su nas i puštali, to su bili neki entuzijasti koji imaju radiostanice koje ne sluša puno ljudi, sve je to alternativno. Za neke mainstream stanice stvarno treba imati jaku mašineriju…

Ziro: Ključan je tim i bitan je čovjek koji bi to radio vani…

Rade: … koji može to sve povezati. Jer svijet je ogromno tržište.

Koliko god ne volite da vas se uspoređuje, još uvijek te usporedbe pršte sa svih strana – jedan od prvih komentara na Heaven na Youtube-u bio je da zvučite kao The National…

Branko: The National, Cave…

Rade: Usporedbi će uvijek biti, to valjda tako mora biti.

Ziro: Da, i prije su nas uspoređivali – lagane pjesme su uspoređivali s The Nationalom, ove žešće su bile Interpol i Franz Ferdinand. Mislim da je to ladičarenje nekakva potreba…

Zašto je to potreba baš kod nas? Je li to sindrom manje vrijednosti?

Ziro: Tako je svugdje…

Rade: Nije tako samo kad nas, tako je svugdje. Ljudi se tako referiraju, jednostavno postoji tolika gomila toga… I vani, kad nas je neki švedski blog objavio na Facebooku, ljudi su za Pictures pisali kako je odlična pjesma za fanove The Nationala, tako da ljudi znaju o čemu se tu otprilike radi, koja je boja zvuka…

Ziro: Do jedne je granice dobro jer se radi o smjernici potencijalnim slušateljima, ali kada se ne može izaći iz tih ladica i poslušati pjesmu to već postane malo blesavo.

Foto: Milan Krkač/Ziher.hr

Foto: Milan Krkač/Ziher.hr

Kako onda ostati svoj, pogotovo na toj našoj sceni koja je u posljednje vrijeme dosta šarena, a uvijek nekako iskoče isti? Vi ste uspjeli iskočiti, a niste baš isti kao sve što nam se nudi.

Ziro: Tako da se trudiš ne povoditi očekivanjima i upravo tom ladičarenju gdje vas se želi staviti. Treba staviti u primat iskrenost u kreativnosti i rađenju nečega, a manje u ono što u svojoj glavi misliš da bi drugi htjeli čuti.

Branko: Ziro je baš maloprije dobro rekao – najlakše bi bilo da smo napravili „Bliss 2“. I što onda s tim? Nema nikakvog izazova ni za nas, a i dosadno je. Da nas je vodilo u tom smjeru možda bi to i napravili, ali počelo nas je voditi u drugom smjeru. Bend je živi organizam i ide tamo gdje hoće, a mi smo ti koji ga pratimo.

Tomislav: Najveća poveznica s „Bliss“-om je to što smo i ovaj album snimali live, ostali smo pri tome da se osjeti live bend i da je sve live odsvirano, a sve što ide oko toga je nasnimavano – violine i back vokali na primjer. Ali core benda je ostao live – da se ta energija iz prostorije dalje prenosi…

Ziro: Da se prenese kako spada.

Nema peglanja?

Tomislav: Nema peglanja!

Branko: Nema štirkanja!

Tomislav: Čuju se te greškice ljudskosti.

Ziro: Sve ostavimo – i falševe i greškice.

To je super zato što to publika zna cijeniti, zvuči im blisko.

Tomislav: Live smo bend.

Branko: Zvuči puno ljudskije nego nešto popeglano…

Ziro: … jer ni mi nismo neki studijski glazbenici koji razvaljuju to što rade i glupo je to ispeglati do savršenstva.

Foto: Milan Krkač/Ziher.hr

Foto: Milan Krkač/Ziher.hr

Koji su daljnji koraci? Nastavljate li koračati u crvenim cipelicama?

Ziro: Ha, vidjet ćemo…

Branko: Neki od nas sigurno!

Ziro: Sad smo još u špici završavanja albuma tako da smo još svi glavama u tome i trudimo se da album izađe na vrijeme, a opet da i mi budemo zadovoljni s njim. Nakon toga cijelo ljeto kreću svirke i rađenje drugog dijela albuma gdje su pjesme u idejnom začetku, neke više neke manje gotove, ali to sve treba proraditi u sljedećih par mjeseci. Onda slijedi snimanje, cijeli taj proces – u Sloveniju, pa nazad kod Mateja Zeca u Rijeku.

Rade: U biti imamo masu posla!

Ziro: Ovaj album je na kraju ispao stvarno puno posla jer smo si zadali ljestvicu negdje gdje još nismo bili i sada želimo opravdati to što smo si zadali.

Tomislav: Nije se lako snaći…

Ziro: Da, jer opet smo na novom terenu unutar kojega nemamo što muljati ili se povoditi za onime što smo naučili, nego opet moraš izmišljati neke svoje nove kvalitete.


Komentari