novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

Ziher skener: Prva godina pandemije na kazališnim daskama

kazalista u pandemiji
Vrijeme čitanja: 17 minute

Epidemija. Riječ koja je u naš svakodnevni govor naprasno ušla 11. ožujka 2020. kada je ministar zdravstva u Hrvatskoj proglasio epidemiju koronavirusa. Osam dana kasnije, 19. ožujka, Hrvatska je stala. Kina su ugasila projektore, glazba je utihnula, čitali smo ono što smo imali doma (u pauzama od pressica stožera) jer knjižnice nisu radile, a kazališta su navukla zavjese. Počeo je lockdown.

Dva mjeseca kasnije, sredinom svibnja, život se polako i oprezno vraća, ljetna sezona je pred vratima, no svima je jasno da život kakav smo živjeli prije tog ožujka 2020. nećemo tako brzo ponovno iskusiti. Kultura je ostala u neizvjesnosti. Kazališna sezona bližila bi se svome kraju i pripremala za ljetne pauze i gostovanja po obali, no ne i u godini Gospodnjoj 2020. Kako zadovoljiti epidemiološke mjere, kako primiti gledatelje s najmanjom šansom za zarazu? Ako kazalište ikada postane žarište, cijela kultura ide na odstrel. Bilo je potrebno ‘hodati po jajima’, tapkati u mraku i poteze raditi jako sporo i iznimno oprezno.

Kazališta su imala sreću da su najdulje u razdoblju pandemije bila otvorena (i još uvijek jesu). Iako im je rad otežan, a nerijetko se događaju situacije da se predstave odgađaju zbog zaraze člana glumačkog ansamla, kultura visi o koncu zahvaljujući isključivo kazalištima. Samo iskustvo kazalištarenja najmanje je rizično od svih drugih kulturnih događanja – u kazalištu gledatelj sjedi, pa je lakše osigurati propisan razmak. U kazalištu gledatelj ne konzumira hranu i piće, pa može cijelo vrijeme neometano pravilno nositi masku preko nosa i usta. U kazalištu gledatelj ne razgovara s osobom do sebe (ili preko puta dvorane) i ne nadvikuje se, pa se aerosoli ne mogu tako brzo napuniti česticama virusa.

Možemo reći kako je kazališni bonton najveća prednost za postizanje novog normalnog. No, kakvo je stanje u kazalištima, unatoč otvorenim vratima, danas – godinu dana od početka pandemije – ako znamo da ni stanje prije pandemije nije bilo dobro? Jesu li se uspjeli izvući?

Povodom Svjetskog dana kazališta (27. ožujka) javili smo se najpopularnijim kazalištima u Zagrebu – povratno nam se javilo šest kazališta. U nastavku skeniramo stanje u omiljenim zagrebačkim kazalištima, a kada završite sa člankom, rezervirajte svoje ulaznice za prve sljedeće predstave – znamo da je potrebno i vama i njima.

Za Ziher odgovaraju: Ivana Poljak (Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu), Sonja Staničić (Satiričko kazalište Kerempuh), Romana Brajša, Domagoj Janković i Ivan Planinić (KunstTeatar), Buga Marija Šimić (Mala scena), Matko Raguž (Teatar EXIT) te Snježana Abramović Milković (ZKM).


Prva godina pandemije je iza nas. Kako je Vaše kazalište poslovalo u proteklih godinu dana? Koliko dugo predstave nisu igrale?


Ivana Poljak (HNK): HNK u Zagrebu radilo je smanjenim kapacitetom uslijed epidemioloških mjera, što se osjetilo značajno na prihodu od ulaznica. Međutim, maksimalno smo nastojali iskoristiti svaki dan kako bi zadovoljili interes naše publike. Kazalište je u 2020. godini bilo zatvoreno od 12. ožujka do 20. svibnja.

Sonja Staničić (Kerempuh): U proteklih godinu dana Satiričko kazalište Kerempuh je, osim u  periodu od 12. ožujka do 27. svibnja 2020. za vrijeme proglašenog lockdowna, bilo otvoreno cijelo vrijeme. Od 27. svibnja 2020. do danas zbog djelatnika i vanjskih suradnika koji su oboljeli od COVIDA-19 ili su bili u samoizolaciji otkazali smo ukupno 13 izvedbi predstava. Kerempuh je tako u 2020. godini odigrao ukupno 154 izvedbi predstava (ugovorna obveza prema gradu je 195 izvedbi) te još 50 tijekom prva tri mjeseca u 2021. godini. Od 12. ožujka 2020. do 12. ožujka 2021. Kerempuh je imao 142 izvedbe predstava. Tijekom istog perioda prihod nam je smanjen za cca 3 milijuna kuna.

Romana Brajša (KunstTeatar): Kao i svi, u ožujku prošle godine prekinuli smo s programom, s izvedbama i probama. Budući da je naša dvorana mala te u normalnim okolnostima može primiti 50-ak osoba, u njoj nismo mogli nastaviti s predstavama niti kada je došlo do popuštanja mjera pred ljeto, već smo potražili novi privremeni prostor. Leksikografski zavod Miroslav Krleža ustupio nam je na korištenje svoju konferencijsku dvoranu, koju smo prilagodili našim predstavama, istovremeno poštujući sve propisane mjere i zadržavajući minimalan broj gledatelja koji nam omogućava održivost, odnosno pokriva troškove izvedbe. Umjesto u ožujku, s prošlogodišnjom premijerom „Memorija (svijeta) je puna“ izašli smo u listopadu, a osim otprilike dva mjeseca tijekom kojih smo mogli imati izvedbe u novom prostoru, prije uvođenja strožih mjera, imali smo i nekoliko gostovanja od kojih bih izdvojila „Martu i sedam strahova“ na Dubrovačkim ljetnim igrama. Inozemna gostovanja odgođena su nam na ovu godinu i nadamo se da ćemo ih uspjeti realizirati. Iako od druge polovice studenog nismo imali izvedbi uživo, nismo prestali s radom, dapače, osigurali smo sredstva za nove premijere i nekoliko dodatnih programa koji su u raznim fazama pripreme i provedbe, a većinu ih planiramo realizirati do kraja ove sezone.

Buga Marija Šimić (Mala scena): Ne mogu se žaliti. Mi igramo cijelo vrijeme jer smo prvi krenuli s prijenosom predstava online. Imali smo pauzu samo za ljetne praznike, i to kraću, što i inače imamo. Imamo sreće da imamo svoj prostor i infrastrukturu i da smo imali uvjete da radimo i online. Iako je većina rada zapravo bila volonterska (ovdje moram reći da sam zahvalna na mjerama za očuvanje radnih mjesta, jer zaposlene vjerojatno ne bi mogli zadržati da ih nema), ali smo radili, stvarali, bili u kontaktu s našom publikom, a to mi je bilo najvažnije. Smatram da je to bila i jest naša umjetnička dužnost, a blagoslov je da smo imali načina i mjesta to i činiti.

Matko Raguž (Teatar EXIT): U proteklih godinu dana radili smo s prekidima i u svakom trenutku s gubitcima. Predstave nismo održavali od 14. ožujka 2020. godine do Ljetnih noći Teatra EXIT (5. srpnja 2020.) te od siječnja do 20. ožujka 2021. godine. Dakle, kada se sve zbroji, nismo održavali predstave cca 7 mjeseci. U razdobljima kad smo radili, radili smo smanjeno, odnosno predstave smo imali samo petkom i subotom, dok smo ih prije, u normalnim vremenima, održavali i drugim danima u tjednu.

Snježana Abramović Milković (ZKM): Iza nas je jedna dosta teška godina koja nas je primorala da na drukčiji način organiziramo način rada kao i komunikaciju s  publikom. ZkM je, srećom, ostao neoštećen u potresu jer je zgrada solidno građena za vrijeme zagrebačke Univerzijade. Izazovne situacije, poput ove pandemijske, traže fleksibilnost u načinu razmišljanja, a ZKM je dokazao da i to može pa smo se u vrijeme lockdowna okrenuli virtualnim sadržajima koji su imali veliki broj pratitelja.

kazalista u pandemiji


Kako ste zadovoljni epidemiološkim mjerama u kazalištima? Od svih kulturnih sadržaja, nekako su kazališta najbolje prošla. Slažete li se s time?


Ivana Poljak (HNK): HNK u Zagrebu smatra da je sigurnost publike iznad svega i tome polažemo veliku pozornost u kazalištu prije i za vrijeme predstava.

Sonja Staničić (Kerempuh): Prema gledateljima su provedene sve epidemiološke mjere zaštite (razmak, maske, mjerenje temperature, dezinfekcija), no iste mjere ne mogu se u potpunosti provesti među glumcima pa oni koji igraju predstave svjesno pristaju na rizik. Da su kazališta najbolje prošla samo je relativno točno. Gledalište Kerempuha je u skladu s epidemiološkim preporukama znatno smanjeno, pa se trošak izvedbe u ovim okolnostima uglavnom ne može financijski pokriti. Kerempuh je gradsko kazalište i naše su plaće redovite, pa smo samim time na neki način i obvezni raditi. Financijski minus svake izvedbe te materijalnih i programskih troškova pokrivamo iz ranije akumuliranog vlastitog prihoda.

Ivan Planinić (KunstTeatar): Uspoređujući slična javna okupljanja u posljednjih godinu dana, kazališta su prepoznata kao mjesta niskog rizika od zaraze za gledatelje. Razlog za to vjerojatno se krije u činjenici što je ‘konzumacija’ kazališne predstave takva da je, u većim kazališnim dvoranama, za iznimno smanjeni broj gledatelja ipak bilo moguće osigurati propisane epidemiološke mjere od 7 metara četvornih po jednom gledatelju koje su bile na snazi do početka ožujka. Međutim, manje kazališne dvorane, a takva je i dvorana KunstTeatra, isto to nisu mogle osigurati svojim gledateljima i zato su izvedbe i dalje obustavljene. U tom smislu kazališta su možda bolje prošla od nekih drugih kulturnih sadržaja, ali mala kazališta prošla su lošije od velikih.

Buga Marija Šimić (Mala scena): Nisam zadovoljna i ne slažem se. Mjere koje su se držale za kazalište, osobito tijekom drugog dijela godine i drugog vala su zapravo bile besmislene. Smatram da su donesene kako nas se ne bi zatvorilo, ali i s takvim mjerama bilo je kao da jesmo bili zatvoreni. Za druženja i manje manifetacije ograničenje osoba bilo je 25, a po mjerama za kazališta u Malu scenu moglo je doći 11 ljudi. Na puno veći prostor od onog u kojem se odvijaju neka okupljanja. Kazalište dokazano (ljetos je napravljena studija u Italiji) nikada nije bilo mjesto zaraze niti rizično mjesto. Ljudi sjede, ne komuniciraju i imaju maske. Iskreno, nisu mi bile jasne te mjere. Sada je ograničenje od 7 metara kvadratnih smanjeno na 4 metra kvadratna, ali i dalje to za jako puno kazališta zapravo znači nemogućnost rada. Osobito na nezavisnoj sceni.

Matko Raguž (Teatar EXIT): Ne bih se složio. Ne igrati više od pola godine, a ostatak igrati smanjeno pod mjerama s cca 20% kapaciteta loše je za sva kazališta, a o nezavisnim da ne govorim.

Snježana Abramović Milković (ZKM): Drago mi je da su u donešenim mjerama  kazališta od svibnja prošle godine ostala otvorena publici, iako s jako smanjenim brojem gledatelja jer je dosta europskih zemalja zatvorilo kazališta. Publika nije niti u jednom trenutku bila ugrožena, veći je problem bio zaštititi izvođače koji glume bez maski tako da, brinući o zdravlju ansambla, izvodimo predstave s manjim brojem glumaca.

kazaliste u pandemiji


Primijećujete li pad posjećenosti (mimo ograničenja) – jesu li ljudi manje skloni ići u kazalište nego prije pandemije?


Ivana Poljak (HNK): HNK u Zagrebu je prilično popunjeno i gledatelji su željni predstava. Poneki pretplatnici su se javili da će zbog svojih kroničnih bolesti odustati od pohađanja pretplatničkih izvedbi, što je razumljivo s obzirom na epidemiološku situaciju.

Sonja Staničić (Kerempuh): Iako je Kerempuhovo smanjeno gledalište na većini predstava popunjeno, zbog pandemije i potresa logičan je i očekivan pad broja gledatelja.

Romana Brajša (KunstTeatar): U periodu kada smo mogli imati izvedbe nismo osjetili pad posjećenosti (pritom ne treba zaboraviti da se u našem slučaju radi o komornim predstavama za manji broj gledatelja), ali smo uočili da su se njihove navike promijenile – na primjer puno se više odlučuju doći na predstavu u zadnji tren, par sati prije predstave, ovisno o epidemiološkoj situaciji u tom trenu, a rjeđe kupuju karte unaprijed, što je i očekivano. Vjerujem da se publike odlučuju na dolazak u kazalište unatoč pandemiji između ostalog i zbog toga što kazališta nisu detektirana kao vjerojatni izvori zaraze, upravo suprotno, pokazala su se mjestima niskog rizika od zaraze. Također, ljudima fali povezanost s drugima i to uživo, u zajedničkom trenutku i prostoru, što je i u osnovi kazališta.

Buga Marija Šimić (Mala scena): Mogu govoriti za kazališta za djecu, mislim da je u kazalištu za odrasle malo drugačija situacija. Ono što mi vidimo trenutno je upravo obrnuto – ogromna želja i potreba za dolaskom u kazalište. Imamo liste čekanja za sve naše predstave do mjesec dana unaprijed. Ljudima, a osobito odraslima s djecom, dosadilo je gledati u ekran. Vidim i po ponašanju djece u kazalištu da su željni ljudskog kontakta, živog susreta, direktnog iskustva. Vjerovala sam da će tako i biti jer kada smo prikovani za ekrane toliko dugo, tek onda shvatimo važnost i ljepotu kazališnog iskustva. Osobno mislim da je porast posjeta kazalištima tek krenuo. Mislim da, kada ovo sve zaista prođe i počnemo raditi u punom kapacitetu, nećemo moći pokriti svu potražnju i tome se neizmjerno veselim.

Matko Raguž (Teatar EXIT): Prema našim iskustvima i posjećenosti, nisam siguran da mogu reći da su ljudi manje skloni posjećivati kazališta. Većina naših predstava bila je rasprodana, neovisno o (smanjenom) kapacitetu posjetitelja koji smo u danom trenutku mogli primiti. Čini mi se da su potresi više utjecali na posjećenost predstava nego sama pandemija. Rekao bih da interes za kazalište generalno postoji, ali teško je procijeniti je li isti kao i prije pandemije kada se uzmu sve okolnosti u obzir. Prije pandemije nije bilo restrikcija/ograničenja i imali smo više izvedbi, što znači i puno veći ukupan broj posjetitelja. Uz to, nezanemariva je činjenica da smo više sredstava uložili u reklamu i promidžbu kako bismo dodatno ljude potaknuli na dolazak u kazalište.

Snježana Abramović Milković (ZKM): ZKM radi cijelo vrijeme usprkos pandemiji, ali broj gledatelja je jako ograničen tako da ima više zainteresirane publike nego mjesta u kazalištu, imamo čak i liste čekanja za predstavu „Neprijatelj naroda”. Sigurno da je nezavisnoj sceni teško i neisplativo izvoditi predstave jer ne mogu od prihoda pokriti troškove izvođača, međutim niti ustanovama nije lako s obzirom na kontinuirane rezove u kulturi i nedostatak vlastitih sredstava održati visokoprofesionalni nivo rada. Naša društvena odgovornost je raditi u svim uvjetima i osigurati kulturnu ponudu u Gradu Zagrebu, važnija od tržišnog načina razmišljanja jer smo proračunski korisnici. Isto tako ZKM je specifična ustanova koja je otvorena i nezavisnoj sceni tako da često ulazimo u koprodukcije i s plesnim i kazališnim umjetničkim organizacijama.

kazalista u pandemiji


Koji su stari kazališni problemi još više došli do izražaja za vrijeme pandemije?


Ivana Poljak (HNK): Pandemija je postisnula standardne kazališne probleme u dugi plan te ih učinila nevidljivim.

Sonja Staničić (Kerempuh): Kerempuh nema problema ni u organizaciji ni u realizaciji.

Ivan Planinić (KunstTeatar): Kao i u svakoj krizi, na vidjelo su izašli svi dubinski i strukturalni problemi s kojima se niti jedna kulturna politika, a da budemo sasvim iskreni, niti ukupna kazališna zajednica nije u stanju suočiti, a kamoli ponuditi moguća rješenja. Prije svega, radi se ogromnoj i gotovo neodrživoj diskrepanciji između institucionalne i nezavisne kulture. Radi usporedbe možemo reći da je taj odnos sličan odnosu onoga što nazivamo ‘zemljama razvijenog svijeta’ s onim, što politički nekorektno nazivamo ‘zemljama trećeg svijeta’. Izostanak stabilnog financiranja, nedovoljna financijska sredstva za realizaciju projekata i programa u profesionalnim uvjetima, nedovoljni prostorni, tehnički i ljudski kapaciteti samo su simptomi sustavnog izbjegavanja odgovora na pitanje, treba li nam, i ako nam treba, zašto nam treba, nezavisna kultura. Mogući odgovor na to pitanje uvjetovan je pak malo težim pitanjem, a ono glasi – treba li nam uopće ovakva institucionalna kultura?

Buga Marija Šimić (Mala scena): Neuređenost nezavisne scene, osobito status i organizacija samostalnih umjetnika – nedostatak uređenosti. Nesrazmjer između nezavisne scene i javnih institucija. I osobno sam tek sada vidjela koliko zapravo vlada nered i veliko nepoznavanje sustava od strane njegovih dionika.

Matko Raguž (Teatar EXIT): Ovdje bi za budućnost kazališta najveći problem mogao biti gubitak mlade publike s obzirom na činjenicu da škole gotovo uopće ne organiziraju grupne posjete kazalištima, kao što su to činile prije pandemije. Ako ova situacija potraje, bojim se da ćemo zauvijek izgubiti dio publike jer jednostavno neće steći naviku odlaska na predstave niti će imati priliku ‘zaljubiti se’ u kazalište. Bilo je teško i bez pandemije, a kamoli sa svim problemima koje ona donosi. Mnogi mladi ljudi su u virtualnom svijetu, a bojim se da će tamo i ostati nesvjesno zarobljeni.

Snježana Abramović Milković (ZKM): Zaustavljena vlastita proizvodnja te pad vlastitog prihoda od kojeg velikim dijelom financiramo program, ali i opremanje kazališta jako se osjeti. Zbog epidemioloških mjera smanjen je kapacitet gledališta, otkazana su gostovanja i smanjen je broj polaznika Učilišta ZKM-a što je jako utjecalo na vlastiti prihod. ZKM je gradsko kazalište i financira se isključivo od Grada Zagreba za plaće, hladni pogon i program, Ministarstvo nam financira samo pojedine programe najčešće gostovanja. Financijska situacija nije jednostavna, za sada dobivamo potpore koje dosta kasne i nisu dostatne za pokrivanje troškova, ali najvažnije nam je da se situacija normalizira i da dobijemo mogućnost povećati vlastite prihode.

kazalista u pandemiji


Kako ste zadovoljni Vladinim mjerama za očuvanje radnih mjesta i jeste li ih mogli koristiti u svome radu?


Ivana Poljak (HNK): Nismo korisnici mjera.

Sonja Staničić (Kerempuh): Plaće zaposlenika Kerempuha financiraju se iz gradskog proračuna, stoga nismo koristili mjere za očuvanje radnih mjesta. Kao gradskoj ustanovi, oko 70% godišnjeg budžeta financira nam Grad, a preostali iznos je vlastiti prihod.

Domagoj Janković (KunstTeatar): Vladine mjere za očuvanje radnih mjesta nismo mogli koristiti jer ni inače nemamo radnih mjesta 😀 Nas troje pripadamo tzv. trećoj kategoriji samostalnih umjetnika u kojoj su uglavnom kolegice i kolege mlađe generacije koji su nedavno završili studij i/ili još nisu ostvarili pravo na pristup Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika. Ostvarili smo pravo na mjere koje su bile namijenjene našoj kategoriji u dva navrata, a programe i projekte koji nastaju u Kunstu prijavili smo i na gotovo sve javne pozive, dodatne mjere i ad hoc natječaje koje smo mogli kako bismo premostili pandemijski period.

Buga Marija Šimić (Mala scena): Kao što sam već rekla – zahvalna sam na njima i zapravo su te mjere spasile naše poslovanje, odnosno radna mjesta. Ono što doduše moram reći je da smo, skupa s ostalim kolegama iz drugih umjetničkih organizacija, imali velikih problema s dobivanjem potpora jer smo drugačije regulirani od ostalih obrta i svaki mjesec je bilo problema s našim prijavama jer ne postoji sustav u HZZ-u u kojem je vidljivo kad je jednom rješen problem. Administrativnih prepreka je bilo mnogo i voljela bih da je komunikacija s nama, između Ministarstva i HZZ-a, ali i unutar samog HZZ-a uređenija i sređenija. Mi smo zapravo jedna crna točka sustava, u mrtvom smo kutu i imam osjećaj da nam svaki mjesec netko poručuje da – ne zna što bi s nama. Mi u Maloj sceni smo imali manje problema i na tome sam zaista nezimjerno zahvalna, ali kako se mi nezavisni držimo zajedno, svjesna sam i znam koliko ostali kolege muku muče da bi ovu potporu mogli iskoristiti.

Matko Raguž (Teatar EXIT): Zadovoljan sam i zahvalan na Vladinim potporama jer bi bez njih vjerojatno došlo do privremenog zatvaranja. Vjerojatno bi to bilo zatvaranje koje bi trajalo sve dok traje i pandemija, a nije isključeno ni da bi ono bilo trajno.

Snježana Abramović Milković (ZKM): Mi smo gradsko kazalište pa se plaće isplaćuju iz lokalnog proračuna. Sva radnička prava su poštivana prema Kolektivnom ugovoru cijelo vrijeme, tako da mogu reći da moramo itekako biti zadovoljni.

kazalista u pandemiji


Koliko je predstava igralo u proteklih godinu dana u Vašem kazalištu?


Ivana Poljak (HNK): U proteklih godinu dana odgrano je 140 predstava.

Sonja Staničić (Kerempuh): Od 12. ožujka 2020. do 12. ožujka 2021. Kerempuh je imao 142 izvedbe predstava.

Domagoj Janković (KunstTeatar): Izveli smo 15-ak izvedbi, u privremenoj dvorani, te nekoliko na gostovanjima.

Buga Marija Šimić (Mala scena): Sada trenutno nemam statistiku, uostalom pitanje je kako bi se računale izvedbe online s obzirom da ih snimiš jednom, ali se puštaju na više lokacija, škola itd. Rekla bih oko 50.  

Matko Raguž (Teatar EXIT): Od početka pandemije, tj. od 14. ožujka 2020. do 14. ožujka 2021. godine sveukupno smo odigrali 109 predstava, od čega u Zagrebu 76, a na gostovanjima 33 izvedbe.

Snježana Abramović Milković (ZKM): Prolongiran je veliki broj gostovanja za ovu godinu od Festivala u Gdanjsku i Torunu u Poljskoj do Sirenas festivala u Vilniusu, Borštnikovih srečanja u Mariboru, gostovanja u JDP-u, Cankarjevom domu u Ljubljani… U prošloj godini imali smo 170 izvedbi i tri gostovanja, a otkazano je 13 gostovanja i 114 izvedbi.


Koliko je novih predstava postavljeno na kazališne daske u Vašem kazalištu u proteklih godinu dana?


Ivana Poljak (HNK): Sedam novih predstava.

Sonja Staničić (Kerempuh): U proteklih godinu dana imali smo pet premijernih predstava: „Gruntovčani“, „Umri ženski“, „Predsjednici&ca“, „Hrvatski put ka sreći“ i „Škrtac“. U rujnu 2020. održan je kazališni festival 44. Dani satire Fadila Hadžića.

Domagoj Janković (KunstTeatar): U koprodukciji s Kazališnom družinom KUFER producirali smo predstavu „Memorija (svijeta) je puna“ Nikoline Rafaj u kojoj glume Lucija Dujmović, Iva Visković Križan i Paško Vukasović, a koja se bavi opsesijom dokumentiranjem iz straha kako će nam nešto promaknuti. Proces predstave je, umjesto tri mjeseca, trajao gotovo devet mjeseci, uz pauze i veliku neizvjesnost uzrokovane pandemijom. Dosad je, osim premijere, imala samo tri izvedbe, ali su reakcije publike bile jako pozitivne i nadamo se novim izvedbama u nastavku ove sezone.

Buga Marija Šimić (Mala scena): Dvije – „Sunce djever i Neva Nevičica” u režiji Ivice Šimića (prva njegova režija preko Zooma!) u suradnji s Muzejem grada Zagreba za djecu od 8 godina naviše i „Plačko” Kristine Gavran u režiji Tine Hofman za djecu od 3 godine naviše.

Matko Raguž (Teatar EXIT): U proteklih godinu dana imali smo 5 premijera. Najnovije predstave su „Tiha noć“ u Studiju EXIT, „Fešta“ (nastala u suradnji s ADU) te tri koprodukcijska naslova: „Buđenje“, „Kraljevstvo Moje (za početnike)“ i „Keinberg – mjesto koje nestaje“.

Snježana Abramović Milković (ZKM): Usprkos kašnjenjima, realizirali smo premijere „Hejteri“ Dine Pešuta u režiji Judite Gamulin (koprodukcija s RUPER-om), „Cement“ Heinera Mullera u režiji Sebastijana Horvata i „Monovid 19” Anice Tomić i Jelene Kovačić, tekstove devetnaest hrvatskih pisaca o životu u pandemiji. Ibsenov „Neprijatelj naroda“ u režiji Ivana Penovića koji je u stvari nastavak koprodukcije s kazalištima u Stuttgartu i Varšavi i „Čarobnjak iz Oza” u režiji Saše Broz ćemo realizirati do početka ožujka tako da će prošlogodišnji plan biti ispunjen. Najveća buduća potreba je normalizacija rada i puni kapacitet gledališta.

kazalista u pandemiji


Kako ste se snašli s ‘novim normalnim’, u kazališnom žargonu poznatim kao ‘online predstave’?


Ivana Poljak (HNK): HNK u Zagrebu je krenulo s live-streamom koncerata Opere HNK u Zagrebu te je time dovelo poznata operna i simfonijska djela u domove širom Hrvatske, pa i svijeta.

Sonja Staničić (Kerempuh): Tijekom perioda lockdowna Kerempuh je od 12. travnja započeo s ciklusom online prikazivanja snimki svojih aktualnih i nekoliko arhivskih, kultnih predstava na svom YouTube kanalu te na portalu Jutarnjeg lista, pod sloganom „Ostani doma – Kerempuh dolazi k tebi“. Gledatelji su tako imali priliku besplatno pogledati naslove: „Traži se novi suprug“ „Ustav Republike Hrvatske“, „Blue Moon“ i „Ne igraj na Engleze“. U šest tjedana prikazivanja, ove su online predstave prikupile preko 189.000 pregleda na Kerempuhovom YouTube kanalu, uz dodatnih oko 9.000 pregleda na portalu Jutarnjeg lista. Predstave smo prestali prikazivati online s danom otvaranja kazališta.

Ivan Planinić (KunstTeatar): U svibnju prošle godine imali smo online čitanje teksta „Ne zaboravi pokriti stopala“ Espija Tomičića u režiji Ivana Penovića, a u tijeku je online radionica dokumentarne radio drame “Do slušanja” čije su voditeljice Nikolina Rafaj i Nina Bajsić. Online stvarnost, u kazališnom smislu, pokazala nam je, s jedne strane, da su mnogi segmenti kazališne proizvodnje mogući u online formatu i takve bi prakse svakako trebalo zadržati, ali i s druge strane da iskustvo i doživljaj kazališne predstave, online stvarnost, nažalost ili ipak nasreću, ne može zamijeniti.

Buga Marija Šimić (Mala scena): U početku je to bila ogromna muka jer smo htjeli prenositi izvedbe uživo, da barem imamo nekakav dojam kazališta i da nije samo snimka. Tražili smo platforme, štekao nam je internet, ali čovjek uči (hvala našoj publici na strpljenju) i sada, godinu dana kontinuiranog streamanja je iza nas i to nam je postalo najnormalnije i bez problema. Definitivno smo puno naučili zbog svega ovoga i upoznali puno ljudi koje inače ne bi (naše predstave se gledaju u Dubaiju, Kanadi, Švicarskoj…) i zato ćemo vjerojatno i nastaviti s online prijenosima i kad se vratimo u ‘staro’ normalno.

Matko Raguž (Teatar EXIT): Teatar EXIT nije održavao predstave online jer je to zbilja veliki poduhvat koji zahtijeva enorman trud, mnogo vremena, sredstava i suradnika, a na kraju krajeva i znanja. Imamo snimke predstava koje su za internu upotrebu te kao takve nisu dovoljno kvalitetne za javnu distribuciju, stoga nismo ni na taj način sudjelovali u online prikazivanju predstava. Između ostalog, smatram da ništa ne može zamijeniti živu riječ u kazalištu i smisao kazališta jest upravo igranje glumaca pred publikom u istom prostoru, njihova međusobna interakcija te posljedično atmosfera koja se razlikuje od izvedbe do izvedbe.

Snježana Abramović Milković (ZKM): Uz redovne izvedbe uveli smo i snimane i streamane sadržaje, kao i sudjelovanje na festivalima preko video streaminga, poput MOT Festivala u Skopju, a pripremamo se i za Kontakt festival u Torunu (Poljska). Mislim da je karantena pokazala koliko možemo biti fleksibilni, a isto tako i koliko je važno ulagati u tehnologiju i biti tehnički  i informatički opremljen što je još uvijek u hrvatskim kazalištima slaba točka zbog kroničnog nedostatka novaca i nesustavnog ulaganja u opremu koja bi se trebala na godišnjoj razini obnavljati. Sada se pokazalo koliko je važno što svaku predstavu u ZKM-u kvalitetno snimamo i montiramo te opremamo titlovima. Poklonili smo, naime, našim gledateljima, ali i široj javnosti, sate i sate snimki predstava bez ikakve naknade, kao pokušaj zamjene za odlazak u kazalište te kao platformu preko koje smo ostali bliski s našom vjernom publikom, ali je usput i podsjetili na široku lepezu naslova, poetika i autorskih rukopisa nastalih pod krovom našeg kazališta. Iznenađena sam brojem pregleda i brojem potencijalne publike koja je gledala online predstave. Jako me je iznenadio i broj djece i mladih koji su preko Joomboos video platforme portala 24 sata.hr, s kojima smo intenzivno surađivali, gledali naše predstave za mladu publiku.

kazalista u pandemiji


Koji su Vaši planovi za naredni period?


Ivana Poljak (HNK): Suživot s pandemijom se nameće kao neizbježna postavka našeg budućeg rada te se i dalje moramo nositi sa svim izazovima koje takav rad donosi. HNK u Zagrebu namjerava dodati aktivnosti za zadržavanje publike i doseg novih gledatelja s izvedbama u kazalištu i s live stream prijenosima.

Sonja Staničić (Kerempuh): Upravo su u tijeku probe nove predstave „Teorija zavjere“ Marine Pejnović, Filipa Jurjevića i Marina Lisjaka, koja će se premijerno održati 16. travnja, a za lipanj planiramo tradicionalno  održati 45. izdanje festivala Dani satire Fadila Hadžića. Naravno, uz nadu da će nam epidemološka situacija to dopustiti.

Romana Brajša (KunstTeatar): U ovoj nas godini očekuje nekoliko premijera, od kojih je prva „Vic o Sizifu“ Ivana Planinića i Ivane Vuković u izvedbi Karla Mrkše. Planiramo je za 17. travnja u dvorani LZMK-a. Zatim nam početkom lipnja izlazi nova koprodukcija s KUFER-om nastala prema nagrađivanom tekstu Dine Pešuta „Granatiranje“ u autorovoj korežiji s Juditom Gamulin te izvedbi Matije Čigira i Bernarda Tomića. U tijeku su online radionice dokumentarne radiodrame „Do slušanja” pod vodstvom dramaturginja Nine Bajsić i Nikoline Rafaj, a do kraja sezone realizirat ćemo još dva online projekta. Jesenska premijera bit će praizvedba novog teksta Espija Tomičića „Ti si prvi hrabar“ u režiji Ivana Penovića i koprodukciji s umjetničkom organizacijom Punctum. Osim novih predstava, u planu su nam i gostovanja, od kojih će izgleda prvo biti „Marte i sedam strahova“ u Varaždinu na sceni P4, a zatim „Flexa“ u Dubrovniku. S „Martom“ nas očekuju i dva festivala u Crnoj Gori, a s popuštanjem mjera nadamo se i gostovanju predstave „Dobar, loš, mrtav“ u Sloveniji. Maštamo o povratku u naš Kunst na Trešnjevci gdje se sada održavaju samo probe i nadamo se da će jednom ponovno biti moguće da se tamo stisnemo s pedesetak gledatelja i nekoliko izvođača, ta nam je ideja još uvijek dovoljna kao poticaj za daljnji rad u ovom neizvjesnom trenutku.

Buga Marija Šimić (Mala scena): Ima ih puno! Ostvariti ideju o Kazališnom kamionu – pokretnoj pozornici koja će putovati po Hrvatskoj i omogućiti svima gledanje kazališta uživo, na otvorenom i s mogućnošću držanja distance, pa čak i gledanja predstave s prozora! Zatim razvijamo našu Slušateku – platormu sa audio pričama koja se temelji na mom kontinuiranom pričanju priča na našim društvenim mrežama od samog početka pandemije. Pripremamo i čak 4 premijere, Jedna predstava je već trebala biti izvedena – „Ninabu” (u koprodukciji sa umjetničkom organizacijom Shooma) – no s obzirom da je multisenzorna, interaktivna predstava za bebe od 3 do 18 mjeseci (prva u Hrvatskoj!) – moramo čekati potpuno popuštanje mjera, ali vjerujem da ćemo ju dočekati do kraja 2021. godine. Čeka nas nova predstava u sklopu projekta „Kazalište u Muzeju” kao i premijera predstave za adolescente „Aut” Paška Vukasovića – prvi puta će u profesionalnoj produkciji nastupiti osoba sa poremećajem iz spektra autizma i na to sam iznimno ponosna i zahvalna Pašku da nam je donio taj projekt i takvu priliku da progovorimo sa kazališne pozornice o tako važnoj temi. A krajem godine nam stiže „Velika tvornica riječi” koja će biti lutkarsko-operna predstava za djecu od 3 godine. A tko zna što će nam još u međuvremenu pasti na pamet! 🙂

Matko Raguž (Teatar EXIT): Raspored za travanj je objavljen, a vjerojatno ćemo održavati predstave i u svibnju. Trenutno su u tijeku i pripreme za novu predstavu, čija je premijera planirana u srpnju na Ljetnim noćima Teatra EXIT u Muzeju za umjetnost i obrt. ‘Na čekanju’ je i predstava „SJAJNE STVARI“ koja je bila završena još prošle godine, ali zbog interakcije glumca s publikom, koja je iznimno bitna za samu predstavu, tu smo predstavu morali ‘zamrznuti’ jer je spomenutu interakciju bilo nemoguće provesti uz poštivanje propisanog razmaka. Još uvijek čekamo potpuno popuštanje mjera kako bismo predstavu mogli početi igrati. Na jesen planiramo ponovno krenuti s novom sezonom, ali zapravo nitko ne zna kakva će tada biti situacija.

Snježana Abramović Milković (ZKM): Upravo je izvedena „Knjiga o ljetu” Tove Janson u režiji glumice ansambla ZKM-a Nadežde Perišić Radović u sklopu projekta Inkubator……Paolo Magelli je počeo s probama za predstavi „Ja sam ona koja nisam“ Mate Matešića, koji će biti praizveden u ZKM-u na jesen.

Be social

Komentari