Istaknuto
12.05.2021.

Vrijeme čitanja: 3 minute U rubrici Nova glazba slušajte najzanimljivije aktualne singlove i glasanjem odaberite svog favorita na domaćem glazbenom terenu.

08.05.2021.

Vrijeme čitanja: 2 minute Godina se nastavlja lijepo glazbeno oblikovati. Travanj je bio emotivan, raznolik, bogat i zabavan, a nova Mjesečna doza popa eliminirat će mogući FOMO osjećaj.

Intervju

Sandro Slavnić (@sandrotellingstories): Treba nam pozitive!

06.04.2021. Zrinka Kunić
Vrijeme čitanja: 5 minute

On stavlja srca na tvoje komentare. On će ti i u ponedjeljak (i u snježni utorak kada usred travnja pada snijeg) nacrtati osmijeh na lice. Njegove crtice napisane rukom šalješ kao pisma onima koji ih u tom trenutku trebaju. Na Instagramu si ti njegov Roki, a on se u tvoje ime zahvaljuje Svemiru što živiš baš sada kada živiš. On te inspirira da budeš emotivan, da budeš jaka, da voliš sebe i ljude oko sebe.

On je Sandro Slavnić, a njegov @sandrotellingstories žari i pali regijom. Čovjek s kojim baš želite popiti kavu sjeo je za tipkovnicu i odgovorio nam na tucet pitanja. A kada pročitaš intervju, zaprati ga na društvenim mrežama – za tvoje dobro. To je terapija koju ti propisujemo za 2021. godinu!

Sandro! Internet vrvi pozitivom koju postavljaš na svoj Sandrotellingstories! 😀 Za početak mi reci – kako si ovih dana?

Hvala ti na pitanju, ovih, a i dana prije njih – zaista odlično. Spopalo me nekakvo kihanje, trenutno sam među oblacima prašine, koferi su mi se upisali u knjigu žalbe, dugo nisu vidjeli puta pa ih svlačim jednog po jednog s ormara. Svi zajedno se spremamo na put. A ti?

Sandro telling stories – kakve to priče želiš ispričati? Koja je najbolja koju si doživio u posljednje vrijeme?

Treba ovaj svijet gurati naprijed, mila. Mnogo je maltera na čovjekovoj duši, a malter se ne nanosi na nju, već na zid. Treba pročistiti kanale srca, napraviti promaju u glavi, izvaditi bojice iz pernice, naoštriti ih i precizno bojiti svijet. Plovim morima koji se zovu po danima u tjednu. Nekad dobro zapuše, a nekad ugrije Sunce. Sve ja to spustim na papir, objavim i uljepšam nekome dan, barem mi tako kažu.

Tvoja knjiga “Na tezgi godišnjih doba” doživljava svoje treće godišnje doba! Za one koji nisu upoznati – što možemo pronaći unutar njenih korica?

„Tezga“, kako je od milja nazivam, je veoma tražena knjiga, a o tome govori i njeno treće godišnje doba, kako ti kažeš, odnosno treće doštampavanje. Radi se o zbirci mojih umotvorina u kojoj je ovjekovječena esencija mog dosadašnjeg kreativnog stvaranja. Sve je napisano i ilustrirano mojom ljevicom, od prve do posljednje stranice. Bio je to dugačak proces stvaranja, ali kada oči srca i uma uprtiš u proces, a ne na cilj, onda uživaš u putovanju i ugodno stigneš do destinacije. U „Tezgi“ svaka priča ima svoju pozadinsku priču, dok svaka linija ima svoj trenutak rađanja i svrhu. Njegujem autentičnost, svi ju imamo, ona to traži od nas, a ja to činim na ovaj način.

Otkud ti toliko pozitive? Znaš kako kažu – svi smo mi zrcala – uspjevaš li i sebe ‘podići’ tim dizalicama koje nam serviraš?

Treba nam svima pozitive. Sve suprotno njoj ravno je destrukciji, mraku, zatvoru i ono malo sunčane svjetlosti što jednom dnevno proviri između rešetaka. Smisao života je u stvaranju i širenju, a ako na život gledamo kao na cvijet, onda mu za cvat ne smije manjkati kiše, hrane i minerala, odnosno pozitive. Čovjek je poput cvijeta i prolazi svoja godišnja doba, listovi opadaju, ima tu i oluja, ali iz godine u godinu, uz odgovarajuću njegu, on postaje sve veći i ljepši.  Zašto mračiti kad možeš fino zračiti? Kroz iskustvo života shvatio sam koje su to polomljene kugle na boriću i što mu kvari izgled. Da pozitive nema u meni, ne bih je mogao proslijediti dalje. Dižemo se zajedno.

Uspjevaš li još uvijek odgovoriti na svaki komentar, mail, inbox?

Staješ mi na žulj (smijeh). Želja i volja su na mojoj strani, ali količina i snaga poruka moje raje u inboxu ravna je udarcu Muhameda Alija. Nedavno sam smjestio stolicu u inbox i šest sati odgovarao na poruke. Stigao sam do 10. mjeseca prošle godine, nekima sam čestitao i novu godinu, toliko se dugo nismo čuli. U upite još nisam zavirio, oni sežu duboko do četvrtog mjeseca 2020. Trudim se biti aktivan u interakciji s mojom rajom, ali tu i tamo se mora sjesti, pisati i raditi, zar ne?

Tvoje ljevoruke umotvorevine već su tetovirane na puno kvadratnih centimetara kože u regiji. Što je tetovirano na tvojoj koži?

Prvu tetovažu radio sam 2013. godine i bilo je veselo iskustvo. Sjedio sam preko 5 sati na stolici i nisam više znao kuda ću sa sobom. Poslije toga, kako to obično biva, rekao sam da više nikad neću „pod iglu“. I tako, kroz to „nikad više“ došli smo do nekih tridesetak šara i radova. Ima tu raznih priča za pročitati, neke sam ja osobno „ubockao“, dok su druge iscurile iz moje ruke, ali su ih drugi stavili na moje tijelo. Sve su vezane za moj život.

Kako to da si se odlučio baš za ove crtice-dizalice raspoloženja, a ne za duže tekstove? Ili i to imaš u planu?

Na jednoj crtici umijem sjediti i po nekoliko sati. Zahtjevno je u deset riječi sažeti mudrost propoprcionalnu jednom poglavlju neke knjige. Ljudi danas vole kratko, brzo, čitko i britko. Između ostalog, danas tako putujemo kroz život. Nisu mene dopeljali s Marsa, ja sam tu i činim što ti činiš i sve ono što moji čitatelji čine – zajedno smo u ovome. Papir je moj friend kojeg stalno pritiskam vrhom olovke, ne buni se (valjda?!). Ova godina će biti dobra godina za duže priče.

Živiš na relaciji Austrija-BIH-Hrvatska (barem ako je suditi po tvojim storyjima i vlogovima). Koliko ti se život promijenio u pandemiji? Je li ti bilo teško ostati pozitivan (a covid negativan)?

Umjetnost nije vezana pupčanom vrpcom za grad, regiju ili državu pa ju možeš možeš hraniti čak iz space shuttle-a. Storyji dobro govore, trenuto smo moje slovo i ja na relaciji ove tri države i iz dana u dan smo sve bliže Zagrebu, našoj novoj stalnoj boravišnoj adresi. Prošle godine nitko od nas nije znao koliko će ovo potrajati, a ono još traje. Ja sam na početku prvog lockdowna odveo sebe na konferenciju u dnevni boravak, nakon koje je odlučeno da ćemo vrijedno raditi i pisati sjajne priče. Moj život se promijenio nabolje, a kada si koncentriran na sebe i svoj put, onda radiš sve da bi stigao gdje si naumio, npr. zatvaraš kanale informacija koje ti ne služe. Ja nemam televizor, a novine koje se bave coronom ne čitam.

Kako izgleda Sandro kada mu je loš dan? Što onda pišeš?

Rekao bih da ne postoje loši dani, već manje dobri trenuci od onih kojima smo mi ili okolnosti zadali neke više standarde. Okej je imati dan takvih trenutaka, ali serija takvih dana je već problem na kojem se treba raditi. Svi mi imamo takve faze, pa i ja. Ja glavu ohladim sa slušalicama na glavi, pojurim van, odgledam nekoliko epizoda neke serije ili film, ne radim ništa konkretno, ali ne pišem.

Koji nam talent još nisi otkrio? I zašto?

Ja sam dijete noćnog života, rođen sam u ugostiteljstvu i mogu ti reći da mi u ovom ludom vremenu nedostaju garderoba puna mirisa duhana, zujanje u ušima nedjeljom i prepričavanje subotnjih dogđanja. Glazba i event management su moja velika ljubav i to je nešto što aktivno radim posljednjih deset godina, a nerijetko sam i sam, rame uz rame dijelio stage s mnogim zvučnim imenima naše estradne scene. Međutim, to je samo posao pa o tome ne govorim tako često.

Što bi rekao 10 godina mlađem Sandru?

Bezveze se nerviraš, eto, vidjet ćeš. Svemir je na tvojoj strani, Roki. Mani se toga.

Sjećaš li se prve crtice koju si napisao? Kako si odlučio – “da, ovo je trenutak, objavit ću ovo!”?

Iako @sandrotellingstories priča vuče korijene iz 2014. s Facebooka, sad ćemo se zajedno spustiti na sami početak insta feeda. (3 sata kasnije :D) Evo, na primjer, jedna od prvih rukom napisanih crtica sa @sandrotellingstories potpisom datira iz 2017. i kaže: „Čovjek ima usta da priča. I pričat će. Neistine. O tebi. Neka tvoja radost i osmijeh budu igla i konac za njegova usta.“. Nekoliko godina kasnije, danas, moja riječ tjedno statistički dođe do preko pola milijuna ljudi, pa Svemiru hvala.

Imaš jedinstvenu priliku napisati nešto u svom stilu za čitatelje Zihera! Ajmo!

Jedno je ZIHER: ovaj život imamo samo jednom.

Šta čekaš? Dušu mu uzmi pa s njom kroz cjediljku.

(Visited 481 times, 11 visits today)

Komentari