novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

“Kada ne bih imala strah” (Maja Posavec): Zbirka sanjarskih pjesama

Foto: "Kada ne bih imala strah" [cover]
Vrijeme čitanja: 2 minute

Svestrana Maja Posavec, mnogima poznatija kao bivša pjevačica Detoura ili kao glumica, objavila je album prvijenac “Kada ne bih imala strah” nakon što je osam godina potajno pisala pjesme koje su unatoč toliko dugom vremenskom raskoraku izuzetno koherentne. Neke pjesme su više detouraste, neke manje, ali osjeti se da je period boravka u bendu ipak značajno obojao i njezino stvaralaštvo. To je posebice vidljivo u prve dvije pjesme koje su reprezentativan model Detourovog melosa.

Posavec nas je prvom pjesmom, umjesto u rodnu Slavoniju, ipak odvela na Mediteran, a pjesma odlično prikazuje onaj trenutak kada prvi put u godini ugledaš more. Veseo pjesmuljak, poprilično sanjarski, baš onako detourovski. Nakon toga slijedi singl Prazan hod koji je poprilično dosadnjikav s bezidejnim pripjevom kojeg čujemo nepotrebno puno puta. Nakon što me na tren izgubila, brzo me ponovno zadobila u pjesmi Držiš me za ruku koja je prava balada u kojoj najviše do izražaja dolazi njezin magični glas. U tekstu progovara o strahovima koji se stvaraju na početku nekog odnosa dok se još ne poznajemo dovoljno te preispitujemo sebe, drugu osobu i odnos općenito.

Slično nastavljamo i u naslovnoj pjesmi Kada ne bi imao strah, ali u nešto vedrijem tonu. Ovaj put uloge su zamijenjene te je ova druga strana ta koja se boji. Slična tematika nastavlja se i u pjesmi Budi jak. Etno zvuk koji dominira cijelom pjesmom pred kraj zamjenjuje synth pop. Ostajemo u sličnom etno zvuku, nešto više meditativnom i egzotičnom u pjesmi Dlan o dlan. Narednom skladbom teleportiramo se u dječje kazalište na predstavu o legendi iz davnina, o Bogu svemiru. Izlazimo iz dječjeg kazališta i odlazimo u kabaret. Uz klavirsku pratnju u izvedbi koja priliči primjerice Zdenki Kovačiček pjesmom Tiho Posavec je skrenula u nešto ozbiljnije vode.

Nakon nje slijedi My Song koja ipak nije na engleskom jeziku. Stilski je poprilično slična prethodnoj, samo što je u ovoj gitara glavni instrument. My Song je sjetna žalopojka u kojoj koristi i dio refrena pjesme Što me čini sretnom Josipe Lisac. S Nećemo se naći nastavljamo u nešto vedrijem tonu i vraćamo se u kabaret u nešto modernijoj pop verziji. Simpatična pjesma Između nas je šum govori o situaciji s kojom se lako možemo poistovjetiti, odnosno da se netko prema nama ponaša onako kako bismo mi to htjeli da se netko drugi tako ponaša prema nama.

Na kraju nam servira jednu tradicionalnu etno Juhu koju nisam poželio još jednom zagrabiti. Previše kostiju, premalo mesa. Stekao sam dojam da je dio pjesama više radila za publiku, a dio onako za sebe, skroz intimno. Pomalo njonjavo, no s druge strane ima i zanimljivih glazbenih rješenja i nekoliko skroz zaokruženih pjesama.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari