novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Vizart

Kako je Bloomsday kroz godine i vizuale pričao priču o Jamesu Joyceu

Kolaž: James Joyce u Puli (Bloomsday Croatia)
Vrijeme čitanja: 5 minute

Pred nama je još jedno, sad već tradicionalno, obilježavanje Bloomsday Croatia koje donosi još jedno, novo, vizualno rješenje. Otkad je knjige u svijetu, neraskidivo je vezana sa slikom, što kroz medij ilustracije, što kroz svojevrsnu promociju ili dekoraciju samoga teksta. Svi znamo onu staru izreku “ne sudi knjigu po koricama”, ali ipak svi se nekako trude oko tih korica jer unatoč svemu one jesu bitne. Vizualni identitet s razlogom ima riječ “identitet”u sebi upravo zato jer se s tekstom spaja u prirodnu simbiozu i zato jer ima moć manipuliranja našim odnosom prema pročitanome. Koliko su se samo puta filmaši vodili idejnim rješenjima ilustratora kod ekranizacija književnih djela, koliko samo naslova možda pamtimo po prepoznatljivim likovnim ostvarenjima. Primjera je bezbroj i kada bismo sada ušli dublje u teoriju ilustracije i vizualnog identiteta, ovaj tekst bio bi puno duži od planiranog.

Ovim uvodom željela sam ilustrirati (da, ilustrirati, ima smisla) važnost povezanosti vizuala i teksta, kako u vidu književne ilustracije, idejnog rješenja omota knjige, ali i promocije kakvog događaja kao što je to u slučaju našeg Bloomsdaya. Vizual u pravilu invocira temu događaja, nekakav unutarnji smisao, poigrava se motivima i daje mogućnost otkrivanja ili prikrivanja, ovisno o tome kako smo namjerili kakav događaj prezentirati.

Ženski glas obitelji Joyce

Ove godine 9. po redu Bloomsday Croatia glas je odlučio dati Luciji Joyce pa tu namjeru slijedi i vizualni identitet događaja. Za ideju i koncept “kriv” je Igor Jurilj, dok je dizajnerski dio odradila Ivana Banfić (Gepek dizajn). Kako sam već spomenula, naglasak je ove godine na Luciji Joyce, pomalo tragičnom liku posrnule kćeri u sjeni velikog oca. Bavila se aktivno plesom s kojim naprasno odlučuje raskinuti navodno zato što zaključuje da njezina fizička konstitucija nije pogodna za profesionalno bavljenje tom aktivnošću. Istina je, čini se, nešto drugačija. Carol Loeb Shloss, autorica Lucijine biografije, kaže tako da je njezinoj karijeri na kraj stao upravo otac James.

Lucijina nervoza potaknuta iscrpljujućim treninzima narušavala je njezin odnos s majkom, što je opet utjecalo na Jamesa i na njegovo pisanje onemogućavajući mu rad na romanu Finnegans Wake. Tako je pomalo sebično tata Jim vjerojatno utjecao na polagano gašenje svjetla u Luciji. Poznato je i da je bila u vezi s mladim Samuelom Beckettom koji ju je nakon kraće afere hladno odbio napomenuvši kako je njemu jedino bio bitan odnos s njezinim ocem, Jamesom Joyceom. Nekih godinu dana nakon tog nemilog događaja i nekih par neuspjelih aferica kasnije, znakovi mentalne nestabilnosti u Lucije Joyce počinju dolaziti do izražaja. Otac će ju kasnije poslati ni manje ni više nego C.G. Jungu, a Lucia će ostatak svoga života provesti u ustanovama, što nije malo sudeći po tome da je živjela sve do 1982. godine.

Slagalica koju vrijedi sastaviti

Idejno rješenje ovogodišnjeg Bloomsdaya tako se vodilo njezinom izjavom koja glasi: “I’m a crossword puzzle. Come see me.”  Tako vidimo samu Luciju razlomljenu na fragmente koji podsjećaju na puzzle u kombinaciji s prikazima križaljki. Prigodno, bit će organiziran i kviz te plesne radionice.

Ovo je već druga godina zaredom u kojoj je u fokusu žena. Prošle godine bila je to Marilyn Monroe za koju sad već znamo da je mnogo čitala, a poprilično su poznata i njezine fotografije sa seta na kojima čita Joyceova Uliksa. Iako je najpoznatija kao seks bomba koja je slavu stekla ulogama”glupih plavuša” Marilyn je bila strastvena čitačica, a svoje uloge navodno je spremala čitajući Uliksa i Dublinerse. Kao što je to slučaj i ove godine, i prošle je centar pažnje i glas pripao jednoj ženi i to ženi svedenoj na ono što je predstavljala u površnoj popkulturi koju ne vezujemo tako često za čitanje, posebno ne za čitanje klasika kakvim se Joyce smatra. Fokusiranjem na Marilyn i njezinu “drugu stranu” pobrisale su se neke granice i otvorili drugi pogledi s porukom: ovu se knjigu ne treba suditi po koricama.

Tako u zadnje dvije godine vidimo premještanje fokusa sa samog Joycea na osobe vezane uz njega na ovaj ili onaj način. Na taj način otvaraju se vrata još složenijim interpretacijama i velikom broju različitih mogućnosti vizualnih rješenja.

Vizuali završili i na biennaleu ilustracije

Prethodnih je godina u najviše slučajeva dizajnersku palicu držala Iva Hrvatin, pa tako njezino rješenje vizualnog identiteta Bloomsdaya za godinu 2014. odlazi i na 5. hrvatsko biennale ilustracije koje je održano u Klovićevim dvorima u Zagrebu. Riječ je o kolažima koji ilustriraju teme iz Joyceovih Dublinaca koji su te godine prigodno slavili svoj stoti rođendan. Tu pažljivo oko može zamijetiti motiv kofera koji će ga asocirati na pripovijetku Eveline i automatski će taj kofer ispuniti svom onom tjeskobom i previranjem kojima je ispunjen i u samome tekstu.

Rješenje za 2013. godinu, koja je ujedno i prva godina ‘sustavno’ dizajniranog festivala, također je kolaž, dok je za 2015. dizajnerica izabrala relativno minimalističko rješenje koje je i takvo jednako efektno.

Festival koji se bavi društveno aktualnim temama

Festival se 2016. godine antropomofiziranim krumpirom odmiče od reprezentacije Joycea, što do aktualnog izdanja ostaje pravilo. Istom se godinom obilježavala pulska tramvajska tradicija, ali i adresirao problem izbjegličke krize, kojom je i sama obitelj Joyce bila dijelom više puta za vrijeme svoje Odiseje Europom.

U godini koja je problematizirala osjetljive društvene manjine poput nacionalnih i vjerskih manjina, za zaštitno je lice odabran crni konj Throwaway, leitmotiv romana Uliks, koji iznenađuje građane svojom snagom, sposobnošću i radom. Dizajnerica Nikolina Fuzul potpisala je ovaj rad, a mentorirala je nadolazeći identitet 2018. godine fokusiran prvi puta na ženi – spomenutoj Monroe. Prošlom se godinom Bloomsday Croatia osvrnuo na prava žena i LGBTQI zajednice u duhu implementacije Istanbulske konvencije. Lik Marilyn Monroe preuzet je kao epitome neshvaćanja i diskriminacije, unatoč tajnom intelektualnom životu koji je vodila, a koji je pak bio fokusiran na rad na Joyceu. Njega je koristila za razvijanje glume, što je festival pokazao, unatoč stigmatizaciji kao tipska glumica.

Upravo onako kao što je Joyce ispisivao svoje tekstove, poigravao se jezikom i značenjima, upravo tako se njime možemo poigravati i u vizualnome mediju. Sa svakom novom godinom održavanja festivala dolaze nova vizualna rješenja, nove ideje, nova tumačenja. Sve to obogaćuje i svijet teksta, ali neupitno postaje i svijet za sebe.

Više o festivalu i ostali primjeri vizualnih rješenja dostupni su OVDJE.


Be social

Komentari