novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Kinoteka Zlatna vrata: Bogat filmski program u siječnju

Foto: facebook.com/centar.zlatna.vrata
Vrijeme čitanja: 10 minute

Siječanj u Kinoteci Zlatna vrata donosi mnoštvo filmova, kako starijih tako i novijih. Posebno treba istaknuti film Elle koji je nominiran u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Osim Elle tu je i film American Honey, četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold koji je osvojio mnoštvo nagrada, a ne treba zapostaviti ni ostale filmove na programu čiji se sadržaji nalaze u nastavku članka. Više informacija o vremenu projekcija može se pronaći na službenoj stranici Kinoteke i na Facebooku.

Sinji Galeb

  1. Branko Bauer, 92 min. HR

Scenarij: Josip Barković, Branko Bauer (prema romanu „Bratovščina Sinjeg galeba“ Tone Seliškara)

Uloge: Suad Rizvanbegović, Tihomir Polanec, Darko Slivnjak, Boris Ivančić, Radovan Vučković, Anica Pozojević, Pavao Saćer, Antun Nalis, Viktor Bek, Nela Eržišnik

Dječak Ive s prijateljima se otisne na more kako bi otplatio dugove u koje mu je zapao otac. Svoju brodicu nazovu Sinji galeb, a nakon nekog vremena upadnu u oči pomorskim kriminalcima predvođenima Lorencom…

U debitantskom ostvarenju Sinji galeb, Branko Bauer snažno je navjestio svoj talent. Određena ‘škripavost’ na temeljnoj zanatskoj razini (posve razumljiva u to još pionirsko doba hrvatskog i jugoslavenskog igranog dugog metra) nadoknađena je maštovitom pričom, živopisnim likovima i ekspresivnim vizualnim stilom. Prvijencem i narednim ostvarenjem „Milioni na otoku“, Bauer je demonstrirao visoku kompetenciju u žanru filmova za djecu i omladinu, kojem će se, doduše u nešto manje izravnom obliku, vratiti u završnom razdoblju svog opusa filmovima „Zimovanje u Jakobsfeldu“ i „Salaš u Malom Ritu“ (odnosno glasovitoj seriji Salaš u Malom Ritu), kao i svom posljednjem ostvarenju „Boško Buha“. Film je 1954. prikazan na festivalima djeèjeg filma u Mar del Plati i Veneciji… (hrfilm.hr)

Vuk samotnjak

  1. Obrad Gluščević, 90 min.HR

Scenarij: Stjepan Perović, Obrad Gluščević

Uloge: Slavko Štimac, Željko Mataija, Ivan Štimac, Boro Ivanišević, Smiljan Čičić, Smiljka Pavičić-Budak, Edo Peročević, Slavica Fila

Njemački ovčar, zaostao iz rata, pomalo je podivljao živjeći sam u planini. To je lički kraj s vukovima koji nerijetko seljanima napadaju ovce. Dječak Ranko uspije se sprijateljiti s divljim psom kojeg, po natpisu s medaljice na ogrlici, naziva Hund. Ostali seljani međutim za Hunda misle da je vuk te organiziraju na njega hajku…

Put

Yol, 1982. Şerif Gören / Yilmaz Güney, 114 min. TU

Scenarij: Yilmaz Güney

Uloge: Tarik Akan, Şerif Sezer, Halil Ergün, Meral Orsonhay, Necmettin Çobanoglu, Tuncay Akça, Hikmet Çelik

Pet robijaša odlazi na kratki dopust; Seyit putuje u izolirano kurdsko selo kako bi kaznio ženu zbog nevjere, Mehmet odlazi u posjet supruzi koja ga sumnjiči za bratovo ubojstvo, Omer dolaskom u rodno selo otkriva da ga teroriziraju vojne snage, a Yusuf i Mevlut putuju u posjet mladenki, odnosno zaručnici. Postepeno uviđaju da i izvan zatvorskih zidina vlada nepravda i ugnjetavanje…

Tipičan film najpoznatijega turskog autora Yilmaza Güneya, „Put“ je hvaljen kao oštra osuda konzervativnih društvenih struktura i turske patrijarhalne tradicije – junaci su na privremenoj slobodi, no gledatelj zajedno s njima otkriva da i izvan zatvorskih zidina vladaju nepravda i opresija. Prizori u kojima junaci putuju pustim i grubim krajolikom imaju, međutim, i autonomnu, nesimboličnu dojmljivost, za što je zaslužan i Şerif Gören – on je nadgledao snimanje prema preciznim uputama Yilmaza Güneya koji je pak nakon bijega iz turskog zatvora vodio montažu i obradu tih materijala u Švicarskoj… (enciklopedija.lzmk)

Tijekom priprema za snimanje filma „Sirotinja“ (Zavallilar, 1975), Yilmaz Güney, turski redatelj kurdskog porijekla, biva uhapšen zbog navodnog ubojstva suca tijekom fizičkog obračuna u jednom restoranu te osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu, pa je film dovršio Atif Yilmaz. Redatelja je u istanbulskom zatvoru posjetio američki redatelj Elia Kazan, koji je u tisku izjavio da Güney živi u dobrim uvjetima te da vodi filmsku kompaniju, piše memoare, romane i scenarije. Po tim su scenarijima njegovi suradnici, sljedeći njegove upute, režirali filmove s kojima je postigao svoje najveće međunarodne uspjehe. Prvi takav film bio je „Stado“ (Sürü, 1978) u režiji Zekija Öktena, panorama suvremene Turske dana kroz priču o pastiru Sirvanu koji zbog želje da bolesnoj supruzi osigura potrebnu medicinsku skrb dolazi u sukob s ocem, da bi naposljetku s njima i stadom krenuo put Ankare. I sljedeće ostvarenje, film „Neprijatelj“ (Düşman, 1979), o nezaposlenom radniku koji je primoran prihvatiti posao trovača pasa lutalica zbog čega uskoro počinje imati noćne more, režirao je Zeki Ökten. 1979., nakon što je premješten u zatvor na otok u Mramornom moru, a knjiga koju je posvetio sinu zabranjena, bježi iz zatvora u Francusku gdje radi na montaži svog najvećeg međunarodnog uspjeha, filma „Put“ (Yol, 1982), kojega je prema njegovim uputama režirao Şerif Gören. Pričom o petorici političkih zatvorenika koji za kratka dopusta kreću u posjet rodbini i prijateljima, postepeno uviđajući da život izvan zatvorskih zidina nije ništa bolji, otvoreno progovara o suvremenoj Turskoj. Zlatnu palmu za najbolji film u Cannesu podijelio je s filmom „Nestali“ (1982) Coste Gavrasa, a u Turskoj je prikazan tek 1999. godine… (filmski programi)

Zlatna palma za najbolji film u Cannesu (1982)

Glasnije od bombi

Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA

Scenarij: Joachim Trier i Eskil Vogt

Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid

Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način…

U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe… (Gabriel Byrne)

Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d’Or

Film Club’s The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast

Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography

Nordic Council 2016. Nordic Council’s Film Prize

Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award – Honorable Mention

Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film

American Honey

  1. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA

Scenarij: Andrea Arnold

Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough

Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.

‘American Honey’ je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem…

Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble

Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex

British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography

Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold

Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury – Special Mention

Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography

Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize

Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award

Klan

El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E

Scenarij: Pablo Trapero

Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl

Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki…

Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju…

To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina… (redatelj, Pablo Trapero)

Academy of Motion Picture Arts and Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound

Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film

Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound

SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor

The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor

Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize – Honorable Mention

Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director

Komuna

Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL

Scenarij: Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg

Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm

Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa…  U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..

Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja…

Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica

Košute

Les biches, 1968. Claude Chabrol, 100 min. FR

Scenarij: Paul Gégauff, Claude Chabrol

Uloge:  Jean-Louis Trintignant, Jacqueline Sassard, Stéphane Audran, Nane Germon

Bogata i pomalo tajnovita ljepotica Frédérique, odjevena u crno, zavodi privlačnu mladu Why, siromašnu slikaricu opsjednutu košutama. Why sve više nalikuje mentorici, no obje se zaljubljuju u proračunatog arhitekta Paula. On bira Frédérique, pa je psihički labilna slikarica spremna na drastične poteze…

Film “Košute” označio je nov uspon u Chabrolovoj karijeri. Naime, radi se o vrlo uspjelom i provokativnom filmu za što su, osim redatelja, zaslužni njegov stalni scenarist Paul Gégauf i redateljevi omiljeni glumci, osobito Stéphane Audran. Film prikazuje nesvakidašnji ljubavni odnos koji je na prvi pogled neupitno homoseksualan, no on isključivo koristi redateljevom otkrivanju licemjerja i ispraznosti francuskog buržoaskog društva koje se zapravo cijelo vrijeme “dosađuje”. Osim redateljeve preokupacije društvom, ovaj film na sjajan način ponire u duševni život fatalističkih, čak morbidnih likova sklonih prepuštanjima i opsesivnoj ljubomori. Atmosfera nelagode je, osim pomno razrađenim dijalozima, ostvarena i neočekivanim pokretima kamere te začudnim glazbenim naglascima. Mnogi su, uglavnom francuski, kritičari komentirali ideološko viđenje priče po kojoj marksistički intelektualci iskorištavaju pripadnike visokoga društva, dok ga siromašni (koje zastupa Jacqueline Sassard) prihvaćaju i neminovno su njegove žrtve. Za ovu ulogu Stéphane Audran osvojila je Srebrnog medvjeda na berlinskom festivalu 1968. godine.

Crne ptice

Črne ptice, 1967. Eduard Galić, 92 min. HR

Scenarij: Grgo Gamulin

Uloge: Voja Mirić, Fabijan Šovagović, Ivan Šubić, Vanja Drach, Ivo Serdar, Rade Šerbedžija, Relja Bašić

Pred kraj Drugog svjetskog rata ustaški upravitelji zatvora, suočeni s partizanskom ofenzivom, namjeravaju likvidirati partizanske zatvorenike. Zatvorenici počnu planirati bijeg…

Desetljećima zaboravljene „Crne ptice“ jedini je dugometražni igrani kinofilm Eduarda Galića – nastao je na marginama nezavisne filmske produkcije, kao film na hrvatskom jeziku u slovenskoj proizvodnji. Gledajući danas „Crne ptice“, prije svega vidimo film koji se sasvim uklapa u procvat modernističkih i autorskih poetika u jugoslavenskom novom filmu druge polovice 1960-ih, u svim rasponima od naturalizma crnog talasa do ekspresionizma slovenske črne serije, preko hrvatskoga diskretnog modernizma kao međuzone. Premda lokalna publika lako prepoznaje izvanfilmske reference, sam filmski svijet što ga gledamo na ekranu apstrahiran je, ritualiziran i formaliziran, u svojevrsnoj korelaciji ultimativnog zločina – Holokausta – koji prikazuje. Tako je Galić ostvario možda najbolji debi hrvatske kinematografije, s jedne strane klasični film bijega, s druge strane poetski film stanja, s treće strane zastrašujuća meditacija o ratnom zločinu, pri čemu bestjelesno oko što lebdi nad svijetom filma kao da priziva sve poznate teorijske rasprave o ne/prikazivosti Holokausta i etičnosti filmske slike. (Tomislav Šakić)

Dragulj ‘Crne ptice’ zaživjele su 43 godine nakon što su snimljene. Šerbedžija je u njima odigrao prvu veliku filmsku ulogu, a Šovagović zvuči upravo proročanski.. (Nenad Polimac, Jutarnji List)

Elle

  1. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B

Scenarij: David Birke prema romanu „Oh…“ Philippea Djiana

Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet

Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli…

Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.

 Film “Elle” nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne  glumice.

Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik… (Arman Fatić, ziher.hr)

Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance

Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film

European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director

Gotham Awards 2016. Best Actress

Indiewire Critics’ Poll 2016. Best Lead Actress

International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix

Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film

National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films

Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award

Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film

Blago

Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR

Scenarij: Corneliu Porumboiu

Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma

33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih.  Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.

Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film

Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay

Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize

Hamburg Film Festival 2015. Critics Award

International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015

Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film

Be social

Komentari