novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Klinika Denisa Kataneca (KSET): Glazba koja će kupiti i najgore među nama

Foto: Monika Bračević/Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute

Kao što su nam i obećali prije mjesec dana u podrumskom intervjuu, kliničari su se ozbiljno primili sviranja. Od koncerta u Vinylu prošlo je malo više od dva mjeseca, a Klinika Denisa Kataneca se u međuvremenu, baš u tom podrumu pretvorila u poslovičnu “sjekiru za zaleđeno more” raznorodnim površnostima zategnute nezavisne scene. Ukratko, njihove nervoze sada igraju za njih. Sve u službi razgibavanja vaših udova i vijuga, pod uvjetom da vijuge imate. Jer je u mnogočemu nadmašio očekivanja i najvećih entuzijasta, o jučerašnjem koncertu u KSET-u moglo bi se govoriti još neko vrijeme.

“Ovo je slom, ovo je stav”

Ili barem do sljedećeg koncerta Klinike. Želje za tim ne nedostaje ni s jedne, ni s druge strane. Mlada ritam sekcija se uhodala, Brane naviknuo na struju, a Denis je već dao sve svoje vrijeme i bio bi red da mu se nešto tog vremena vrati. U KSET-u je bilo oko 150 ljudi, idealna brojka za KSET-ove pojmove (popunjeno, a da nije gužva). Nije to bila još jedna epizoda serije u kojoj na Katanecove koncerte dolaze samo njegovi prijatelji i muzičari. No, naravno, došli su i oni. Neki od njih da glasno odobravaju bend, a drugi da stvaraju žamor kad ne treba. Sat vremena svirke obuhvatilo je pjesme s nedavno objavljenog EP-ja “Rode”, dvije-tri stare i nekoliko pjesama o kojima ćemo više tek čuti, jer će se naći na proljetnom izdanju Klinike. Još jedan album koji treba čekati.

Klinika Denisa Kataneca
Foto: Monika Bračević/Ziher.hr

Klinika je samouvjereno otvorila set i sa svojim pripjevom “111×6 ha ha ha ha/Ova djevojka sa kosom je bulimična” ostala u mojoj glavi do ranih jutarnjih sati. Slijedile su Zvijezde nakon kojih se na licima kliničara moglo iščitati olakšanje i zadovoljstvo. Nakon toga su neopterećeno nastavili izmjenjivati laganije blokove žešćima, sve dok im dupli bis nije poremetio sistem. Laganiji blok koji su činile Grlilice, Digresija na zeku II i Pejotl bio je jedan od onih o kojima bi se moglo reći više toga. Kroz taj se glazbeni triptih putuje od zdrave zaljubljenosti, preko rijeke pune trupla zeka do kanjona teških misli. U tim je pjesmama sažet cijeli jedan mali svemir čiji će Denis ostati gospodar. Ipak, nadajmo se da će se tek pod stare dane opet zaželjeti da ih svira sam.

Poziv na pokret

U drugoj trećini nastupa četvorka je, povremeno osnažena jednim od najzanimljivijih ženskih vokala kod nas uopće, Martinom Burulić, nastavila zapovijedati svim živcima da rade. Bilo je neobično lako prebacivati se iz labilno postapokaliptične (Rode, Čeljad) u mediteransku (Rika Vela), a iz nje u atmosferu papirnate šume iz dječje predstave (Kapilare, Kornjače). Katanec u klub dovodi valove, vjetar, sunce, snijeg, što god vam srce poželi. Klinika u ovom izdanju, kad se ubroji tih nekoliko starijih pjesama u kojima Katanec obrađuje samog sebe, već ima opus koji bi kupio i najgore među nama. Nikad ovdje nije bila riječ samo o riječima i inventivnim načinima na koje ih Katanec spaja, ali sada je to malo jasnije. Glazba je ta koja ovdje ostaje svima upućen univerzalni poziv na pokret. Na pozivnice skrivene Katanecovim vokalom neće se odazvati mnogi.

Klinika Denisa Kataneca
Foto: Monika Bračević/Ziher.hr

Jedan od njih je moj prijatelj Džemal. Džemal ne razumije fine ljude. On ne želi previše ozbiljno shvaćati ni sebe, a kamoli druge ili, ne daj Bože, njihovu umjetnost. “Umjetnost, kako to gordo zvuči.” Džemalu se Klinika svidjela, jer ju je mogao slušati i gledati u ključu u kojem bi slušao i gledao Rokere s Moravu (s tim da nisam sigurna da je njih ikada imao priliku vidjeti). Njemu su Denisovi vokalni i tjelesni trzaji bili neobično zabavni, a cijeli bend mu je izgledao kao karikatura. Iako me pokušao uvjeriti da je sve to dobro, jer je njemu bilo zabavno, nisam mu povjerovala.

Okršaj s Džemalom

Džemal je dobar čovjek, ali očito ne zna o čemu govori. Džemal nikad neće znati što znači ime koje Katanecu piše na majici u kojoj je odabrao odsvirati ovaj prijelomni koncert. On će se možda i naći u sceni kao što je ona iz pjesme Clementine Elliotta Smitha, ali je nikad neće opjevati na tako prividno jednostavan način. Džemalu ne znače puno lutanja Townesa Van Zandta ili vrag u Danielu Johnstonu. On u čistoj ekspresiji ne vidi Ljepotu, nego zabavu. Pored Džemala će mnoge karavane proći, a on neće ni zalajati. Nemoj biti uskogrudan kao Džemal, izliječi se.


Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari