novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Komentar: Što nam zapravo poručuju reklame?

Foto: screenshot
Vrijeme čitanja: 5 minute
Foto: screenshot
Foto: screenshot

Reklame su apsolutno posvuda – bilo da gledate televiziju, otvorite novine ili čekate autobus na stanici. Budući da su toliko prisutne, više ih praktički ni ne percipiramo, one su se stopile s našom svakodnevicom. Međutim, zapitate li se ikada na koji se način u njima na simboličkoj razini iskorištavaju muška i ženska tijela, raznorazni stereotipi i društvene konvencije? Kakve nam poruke takve reklame šalju, otvoreno ili ispod površine, i kakve vrijednosti one zapravo iskazuju? Bez obzira na to što one većini ljudi predstavljaju pauzu za odlazak na WC između filmova (ili su možda ipak filmovi postali pauze između reklama) one su vrlo indikativne i predstavljaju jedan od simptoma sustava u kojemu živimo. Od reklama za banke i kredite, do reklama za donje rublje i telekomunikacijske mreže, sve one u suštini predstavljaju želju za povećanjem prodaje i profitom. Raznorazni menadžmenti i product placementi u tome koriste svakakve rodne, rasne, klasne i druge stereotipe.

Foto: screenshot
Foto: screenshot

Da započnemo s najboljim, odnosno najgorim primjerima. Reklame za banke i svakakve kredite kolaju televizijskim kanalima u vrlo velikom broju – u zadnje vrijeme kao da ih ima puno više nego prije (vjerojatno kako bi se nesposobnom pučanstvu pomoglo u ovim teškim vremenima ekonomske krize, ah ti bankarski dobročinitelji!). Najeklatantniji primjer je možda najnovija reklama HPB-a. Reklama prikazuje lijepu našu Hrvatsku koja je podijeljena po svim kriterijima – na homofobe i homofile, pušače i nepušače, na bijele i plave, na realiste i sanjare i na koliko već raznih dihotomija. Do velikog problema dolazi kada nam sveta reklama kaže kako smo podijeljeni i na “uspješne” i “neuspješne”, pri čemu uz prvi epitet prikažu starletu u svjetlucavoj haljini, a uz drugi stariju gospođu koja je očigledno beskućnik. Ako ostavimo po strani činjenicu da je ta reklama napravljena jer je HPB jedina banka koja još nije privatizirana te je očito igrala na kartu nacionalnog jedinstva (što je isto, naravno, potpuno promašen prikaz društva kojeg očito razaraju primarno ekonomski antagonizmi), prikaz starije gospođe tipični je stereotip kojim se u kapitalističkom društvu oslikavaju ljudi koji nemaju novca, koji nemaju posao ili ga ne mogu naći. Dakle, ako ste slučajno završili na ulici i skupljate boce kako biste preživjeli, to je zato što ste eto, peh, neuspješni. Tko vam je kriv što se niste više trudili?

Velik je broj takvih reklama koje prikazuju potpuno uvrnute stavove – jedna reklama za kreditnu karticu pokazuje mladića koji ju je negdje pronašao i želi ju vratiti. Ulazi u jako skup hotel, a svi ga počnu gledati kao boga, klanjati mu se, otvarati mu svaka vrata. Mladić je prikazan kao student-putnik koji očito i nema previše novaca, odjeven je u ofucanu hipi odjeću, s velikim ruksakom na leđima, ali budući da ima kreditnu karticu – postaje jako poželjan gost. Još jedan pomalo jeziv primjer takvog tipa reklame jest reklama za jednu banku: otac i sin (da se razumijemo, sin je još klinac) potpisuju ugovor o tome kada i kako će sin primati džeparac. Dijete tako svoj džeparac treba dobivati svakog tridesetog u mjesecu. Međutim, problem je što veljača ne traje trideset dana i zbog toga dječak neće dobiti džeparac. On se požali ocu na što mu ovaj odgovara “tko ti je kriv što nisi čitao sitna slova”. Nekome tko ne vidi dalje od nosa i tko uopće ne razmišlja o svijetu oko sebe ovakva bi se reklama mogla učiniti simpatičnom. Međutim, u reklami su, svjesno ili nesvjesno, odnosi između banaka i mušterija projicirani na odnose unutar obitelji. Neka, dijete će barem na vrijeme naučiti kako stvari funkcioniraju.

Foto: screenshot
Foto: screenshot

Što se tiče rodnih stereotipa i korištenja muških i ženskih tijela unutar reklama, materijala za analizu ima koliko hoćete. Pritom se tijela objektificiraju, odnosno koriste se u izrazito seksualnom smislu, ili se pak uloga žene prikazuje u jako patrijarhalnom i tradicionalnom kontekstu. Tako se u reklami za Ledove sladolede Severina skida (odnosno skidaju ju mladići koji su kupili sladoled) – sa svakim otkinutim komadom omota odleti i jedan komad Severinine odjeće. Društvena konvencija “savršenog” ženskog i muškog tijela lijepi se uz tisuće i tisuće proizvoda – šampone za kosu, dezodoranse, donje rublje, parfeme. Lijepa tijela i lica, odnosno bolje rečeno, lijepo fotošopirana tijela i lica povećavaju profit. A u istoj mjeri iskrivljavaju percepciju o vlastitom tijelu. Jedno pitanje za ženske čitateljice – koliko ste puta prošle pored plakata na kojemu je polegnuto “savršeno” žensko tijelo, u oskudnim krpicama marke Victoria’s Secret, i pomislile si kako želite izgledati kao taj fenomenalno dobro osmišljen marketinški produkt? Vjerujem da bi mnoge odgovorile kako redovito prolaze kroz takva preispitivanja i kako se redovito loše osjećaju zbog silnih slika onoga što se smatra savršenim, slika koje je gotovo nemoguće izbjeći.

Patrijarhalni stereotip žene kao “anđela u kući”, skrbiteljice kućanstva, djece i obitelji može se vidjeti u skoro svakoj reklami za nekakvu kućnu potrepštinu ili neki proizvod za djecu. Ako je u pitanju deterdžent sa suđe ili sredstvo za čišćenje kupaonice – žena će vam se nasmiješiti i samouvjereno reći kako su ta sredstva „super“ za održavanje kućanstva. Ako je u pitanju lijek koji mogu koristiti svi članovi obitelji – eto, opet se žena smješka i govori kako lijek morate kupiti za zaštitu svoje obitelji. Ako je u pitanju vrlo originalna reklama za Tele 2 u kojemu čovjek od kuće do kuće prodaje mobitele – evo vam očajnih kućanica koje su očekivale da prodaje vibratore. Ako bismo gledali samo po reklamama, žene su korisne ili kada se trebaju skinuti i kretati se u slow motionu kako bi privukle pažnju na neku šminku ili koji već proizvod, ili kada se treba brinuti za kućanstvo. Ono što je problematično jest da reklame implicitno ili eksplicitno odražavaju vrijednosti sistema u kojemu živimo, što znači da ovakve percepcije žena itekako i dalje postoje u društvu. A u svemu tome ne pomažu žene koje svoje tijelo i imidž koriste u svrhu zarade (poput Severine, ili pak američke pjevačice Beyoncé koja se uz sve to još proglašava feministicom).

Foto: screenshot
Foto: screenshot

Što još uopće reći? Treba biti svjestan toga na koji način funkcionira marketing. Kako bi se povećala zarada, u reklamama se simbolički koristi apsolutno sve što se da iskoristiti. Muška i ženska tijela, rodni, klasni, rasni stereotipi – sve se to u reklamama prikazuje upravo zato što je jednostavno, zato što vam treba privući pažnju na tih trideset sekundi. Ali pritom se kroz njih iskazuju vrijednosti koje su vođene isključivo logikom profita. Marketing i reklame neće samo reklamirati proizvode za postojeće “potrebe”, oni će izmišljati sve više i više novih potreba, stvarajući tako začarani krug u kojemu se žene prikazuju kao seksualni objekti, kao “ljepši spol”, koji zatim stvara iskrivljenu sliku vlastitog tijela i onda žene ostaju natjerane da uopće kupuju raznorazne proizvode. Idući put kada se nađete ispred televizora, ili kada budete čitali novine, probajte malo analizirati neku reklamu, probajte zagrepsti ispod površine. Pokušajte razmisliti o tome što vam one doista poručuju.

Be social

Komentari