Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Knjige

Kratke priče do 100 riječi – ‘Gdje prijateljstvo niče, rastu i priče’

12.02.2015. Ziher.hr
Foto: Kruno Šafranić/Pisci i književnost

Foto: Kruno Šafranić/Pisci i književnost

Prije nekog vremena Ziher je započeo suradnju s Facebook grupom Pisci i književnost u koju su skupljeni pisci raznih profila. Donosili smo intervjue koje međusobno rade, a sada vam donosimo i kratke priče do sto riječi pisaca koji su u toj grupi. Čak 42 kratke priče bit će objavljivane u serijama po šest.

Gdje prijateljstvo niče, rastu i priče knjiga je nastala krajem 2013. godine povodomMeđunarodnog dana riječi koji je ustanovio Museo de palabra iz Španjolske pod pokroviteljstvom španjolske kraljevske obitelji. Glavna misao vodilja svih koji su priložili priče bila je: ‘Riječ kao veza među svim ljudima na svijetu, protiv svih oblika nasilja ‘

Pisane su na različitim dijalektima, a autori priča pisci su s više ili manje iskustva.

Nesretna ljubav
Magdalena Prekrit

Kako da budem sretna kad su me zagrlili crni oblaci. Kad mi ne daju da ti se približim i udahnem tvoj miris. Kad me Crna kraljica ubija pogledom dok te drži za ruku i miluje te po kosi, a u meni su uzburkani osjećaji. Kako da nađem put k tvome srcu i tvojim očima? Da li da krenem mostom ili putom? Ili možda lijevo ili desno? Kuda? Hoće li me onda tvoje oči primijetiti?

Trebam li igrati zabranjenim igrama ili čekati svoju priliku? Hoćeš li mi dopustiti da hodam tvojim putem? Ili će me istoga trenutka Crna kraljica pojesti, mene, Bijelu kraljicu?

Čežnja
Elma Ćupina

Sjedila je svaki dan ispred svoje kuće, na drvenoj klupici koja je bila ispod velike zelene jabuke, čekajući njega da se vrati. Svaki dan je, držeći u ruci njegovu omiljenu košulju, živjela u nadi da će joj se vratiti čovjek koji je nestao bez traga.

Tužna je čekala njegov povratak, oči su joj bile crvene od plakanja i čežnje za danom kada će se sastati, kada će se opet baciti u njegov topli zagrljaj kao nekad. Kada je umrla našli su je s košuljom u ruci, bila je ispod zelene jabuke na mjestu gdje ga je čekala i nije dočekala.

Fijaker stari
Ljerka Varga

Tako si ti sebe zvao.
Ako napišem, bio jednom stari fijaker, možda će zvučati bajkovito. Pa i bila je to bajka. Kratka i tužna.
Svaki put kad sam prošetala tvojim portalom postala sam bogatija za novu misao. A ti dalji, bolesniji.

Rekli su ti da je uznapredovao stadij na plućima i da treba vremena. Znao si. Podijelio si to sa prijateljima, a onda se više nisi javljao.
Pitam se koliko si još udisao mirise jezera, kad bude se lokvanji, miris ravnice.

Fijaker stari sad više ne luta…pjevušim odjednom.
Portala više nema.

Htjedoh ostaviti cvijet kao ti za zadnji put.

Savjest
Mirjana Pejak

Možda bi bilo bolje da se nisi javio, ali po tvom izrazu lica vidjelo se, da je opet žurni poziv i odlazak na teren. To je bio razlog zbog čega sam voljela zimu više od ljeta. U hladnim zimskim danima imali smo te najviše. Rijetko bi zazvonio mobitel, osim u slučaju kada bi Krešo nazvao, da se zamijenite za smjene. Ljeta me je uvijek bilo strah, jer kad bi se vratio s terena, pričao si kako je vatra veliko zlo i da mnogo ljudi izgube svoje domove. Na današnji dan, sjetim se i pomislim, savjest je bila jača od svega.

Foto: facebook.com

Foto: facebook.com

Sjećanje na djetinjstvo
Sonja Smolec

Bila je moja najbolja prijateljica. Život je učinio svoje. Godinama se nismo vidjele. Srela sam je nakon petnaestak godina. Nasmiješena, sretna majka dvoje djece. Bio je to susret na brzinu. Bok, pusa, kako si…Oprosti, žurim. Nismo stigle izmijeniti ni brojeve telefona. Obećale smo jedna drugoj, vidjet ćemo se.

Često sam mislila na nju. Srela sam ju nedavno. Žena me pozvala po imenu. Nisam je prepoznala. Bila je to starica. Prepoznala sam njen glas. Njen pogled. Ispričala mi je svoj život i rekla, vidimo se.

U mislima su mi ostale dvije nasmijane djevojčice. Tu noć suzama sam ispratila sjećanje na djetinjstvo.

Vodotok i bakina kućica
Kruno Šafranić

Kiša je pala i napunila korito vodom. Izlila se u podrum bakine kuće. Baka je pokušala spasiti stvari. Stara i nemoćna nije mogla puno učiniti. Kada se voda povukla u korito, krenula je sa ovcama prema izvoru. Sjela je na panj i osluškivala cvrkut ptica. Posjetio ju je unuk i upitao:
– Bako, zašto ne dođeš sa nama živjeti u grad?
– Sinek, ovo je moj dom. Ljepši kutak za život ne mogu zamisliti. Danas sam slamom prekrila pod u podrumu da upije vlagu. Kasnije ću napraviti orahnjaču i slikati uz izvor. Navečer ću zapaliti svijeću i čitati knjigu.

(Visited 552 times, 3 visits today)

Komentari