Istaknuto
25.07.2017.

Prošlog tjedna prisjetili smo se deset godina starih albuma, a sada je red došao na deset pamtljivih i dragih nam filmova starih deset godina. Možda to nisu najbolji ili najuspješniji filmovi, ali svakako su ostali u sjećanju i vrijedni su (ponovnog) gledanja.

18.07.2017.

Prije deset godina izašlo je mnogo albuma koji su nam ostali u privremenom sjećanju. Ovo su neki koji su nam sasvim sigurno ostali u trajnom i sumnjamo da ćemo ih prestati slušati.

Intervju

Kurve: “Dugo smo se borili s imenom”

01.04.2015. Helena Kezerić
Foto: Facebook.com/kurvetine

Foto: Facebook.com/kurvetine

Još jedan petak lijeno je pokucao na vrata. U tjednu, u kojem mi je svaki dan izgledao bezlično, poput četiri ponedjeljka za redom, i nije donio neku pretjeranu utjehu, stoga sam mu sama odlučila popraviti prosjek jednim intervjuom. Na čašici ugodnog razgovora našla sam se sa boljim majkama, Kurvama. Njihova je poezija kruta, a glazbeni izričaj im počiva na križanju rock’n’rolla, punka i d – beata.

Kako to zaista i biva, Kurve se ne pronalaze usred bijelog dana u žamoru gomile, koja užurbano gleda svoje korake. Moje Kurve su me čekale na usamljenom parkiralištu iza NSB – a, u devet navečer. I dok su se tako pred Hard Placeom okupljale metalike, s druge strane su se odvijale prave male drame. Volim njegovati ležernu i opuštenu atmosferu, pa tako ni jedan moj intervju ne može proći bez da netko od članova ne prolije neki alkohol ili ne pojede sve pred sobom. Dolazim tako na parkiralište, dok mi vjetar nemilosrdno trga obraze. Vesela petorka nevoljko izlazi iz toplog auta, Gago pršti od pozitivne energije dok jede i pozdravlja punih ustiju, a kasnije i prolijeva piće po autu Gradskog. Vito u potpunoj suprotnosti osobe, kakvu predstavlja na nastupima, stoji mirno, te u tišini i sa velikim razumijevanjem  promatra sve što se oko njega događa. Gradski pak potpuno komotno, u donjem dijelu piđame, zaogrnut debelom dekom veselo slaže verbalne dosjetke, dok ga vragolan Srka potiče, te dolijeva ulje na vatru. Nakon što mi je Šabo servirao nekoliko dobronamjernih kritika na račun moga izražavanja i pripremljenih pitanja, palim zeleno svijetlo. Vrijeme je za intervju sa Kurvama.

Dečki jeste li spremni?

Gago (punih ustiju vrišti): Mmmmmmm! Može, ja sam Gago! (smijeh)

Osebujan ste tim. Kada i kako ste se povezali u glazbenom smislu?

Šabo: To je otužna priča o Roadkill Egzotixima.

Srka: Još uvijek se povlači za nama.

Gradski: Mi smo se našli svi osim Gage, to je bio točno deseti mjesec 2006. Ja se sjećam, tad smo osnovali Roadkill Egzotix bend jedan i onda smo to imali do 2010. U šestom mjesecu smo osnovali Kurve, kad je došao Gabriel u bend. Njega smo pronašli na Oglasniku. Uletio je u bend i pretvorio se u Gagu. (smijeh)

Gago: Inače se kurve nalaze na internetu. (smijeh)

Gradski: Pa to ti je to. Prek oglasa.

Kako ste se svi vi uopće upoznali? Ne živite blizu, osim Srke i Gradskog, koji su u istoj ulici.

Šabo: Gradski je imao najgori bend.

Gradski: Imali smo šesnaest godina. Srka i ja smo se znali od prije, a Viteka znam preko Nanija, a Nani je išao samnom u srednju školu. Vito me čak nešto i učio na gitari svirat’.

Šabo: Presmiješno. Danas kad Vito uzme svirat gitaru, mi svi vičemo: ‘Neeee Vito! Nemoj svirat gitaru!’ Vito je strgao vrat prve akustične gitare od Gradskog na jednom rođendanu. (smijeh)

Vito: Ja sam pao na nju. Gurnuli su me u pičku!

Šabo: I strga nam žice stalno na probama, pa kad mi izađemo van popušti cigaru i čujemo da on unutra svira, nije nam baš svejedno. (smijeh)

Gradski: A Šabu smo upoznali tako da je bivši bubnjar iz Roadkilla doveo svog kompića, koji će nam svirati bas. Bila je jedna proba dok je on svirao bas, dogovorili smo drugu probu, na kojoj je on došao sa svojom gitarom, kao on će ipak svirat gitaru. (smijeh)

Tko je došao na ideju Kurvi?

Šabo: To ne znamo, ali je…

Gago (prekida): Ma ne, bivši bubnjar!

Vito: Joj da! On nas je okupio pa je otišao, mi smo ostali nakon njega.

Srka: Se sjećaš zakletve na jezeru Timber? Ispod Močvare ono. Tam’ smo postali Kurve.

Gradski: Šabo i bivši bubnjar su to izmislili.

Šabo: Da, bila je priča da smo k’o rane Majke zvučali. To je netko rekao kad smo svirali u Spunku sa Egzotixima, onda je bila priča, daj zamisli da se zoveš Kurve, a one su bolje Majke. I zbog tog’ smo se nazvali Kurve.

Srka: I po tome smo onda nazvali i prvi EP.

Šabo: Ali smo se zbog EP-a nazvali Kurve.

Srka (Gagi): Neeee! Ovo ti nismo smjeli reć’! (smijeh)

Šabo: Da, stvarno je bilo tak nešto.

Gradski: Mislim, to je bila jedna od spika. Dugo smo se mi zapravo borili s tim imenom, kao bi, ne bi. Tipa, neki su bili za, neki protiv, pa se to mijenjalo. Dugo vremena smo mislili da je to ipak previše, kak ćemo to reći starcima.

Barem ti Gradski ne bi trebao imati s tim problema.

Gradski: Pa moji jesu liberalni, ali ja ti doma moram prije spavanja uvijek izmolit’ krunicu za Hrvatsku.

Srka: Na kuruzi. (smijeh)

Gago: Moja mama jako voli Kurve, ali nikom ne govori o Kurvama zato što se boji… Sram ju je.

Foto: Facebook.com/kurvetine

Foto: Facebook.com/kurvetine

Znači u ovom sastavu postojite već pet godina?

Šabo: Da, sramota! Stvarno ne kužim.

Srka: Zakaj mi uopće postojimo?

Gradski: Svake godine dvije pjesme. Evo bit će sad u šestom mjesecu pet godina, toćno se sjećam. To ti je bilo tako, da smo se mi skupili i onda pun kurac nismo napravili ništa. Jedno dvije godine. Imali smo par stvari, koje smo odjebavali i izbacivali. Mi smo tek dvije i pol godine nakon izdanja Su Bolje Majke počeli aktivnije brijat na bend i stvarat’.

Srka: I to zato kaj smo vidjeli da jebeno prolazi.

Šabo: Nama je bilo dobro to što smo napravili.

Gago: Ma kaj brijete? Ja sam uvijek znao da mi imamo potencijala za pokorit cijelu Jugoslaviju. (smijeh)

Molila bi vas, ovako kako stojite u nekom nepravilnom krugu, da svatko predstavi osobu sebi s lijeva i kaže par riječi o njoj, koje možda nisu toliko poznate.

Gradski: Evo ja ću reć’ o Viteku. On, dok je nervozan, si radi mikropletenice jednom rukom. (smijeh) I napravi… Može ih napravit jedno tipa tri do četiri u jednoj minuti. Jebene pletenice!

Vito: Da, mogu složit Šumu Striborovu.

Gradski: I to može raditi i na dugačkoj, i na kratkoj kosi.

Jel to radi na svojoj kosi ili?

Gradski: Da, da. Na svojoj kosi.

Vito: Ma to je posebna tehnika, koju sam razvio vrtećim pokretima prstiju. Mogu ti pokazat poslije. (smijeh)

Gradski: Da, meni je isto napravio. Fakat mu ide. Jednom rukom napravi mikropletenicu. Tri prsta koristi. Doslovno tri srpska prsta. Čista Srbija. (smijeh)

Vito: Srka. Mali gad. (smijeh)

Zašto mali gad?

Gradski: Dvije su riječi dovoljne da se stvori drama. Najgori gad.

Srka: Sad sam ja o Gagotronu. Osim što je živčani Ukrajinac, ne znam. Volim ga. (smijeh)

Gago: Zar tako malo riječi gajiš prema meni?

Gradski: Eto, zato je odgovor mali gad. To je njegova slika. On je dao odgovor dostojan svog opisa.

Gago: E sad ti sereš previše. (smijeh) Jel mogu ja o Gradskom? Imam puno toga lošeg za reći o njemu. (smijeh) Ma neću. O Šabi… Neko vrijeme smo se za gigove izvačili na njegovo dijete, a nismo trebali nužno. (smijeh)

Šabo: Ovo su najgore stvari, najužasnije.

Gago: Ne, ne. Šabo je ok lik. Frajer je tata benda.

Srka: Tata u bendu i tata u životu. To je jako lijepo.

Gago: Lijepo je to da netko drugi ima viziju, da ju ne moram ja imat’.

Šabo: Meni s lijeva je Gradski, a svi o njemu sve znaju. Svi ga poznaju i ok je lik. Ljubav velika od čovjeka. Možda nije toliko poznato to, da je vidio šljopkanje. Baku dok je čučala nad lavorom i prala se. (smijeh)

Čiju baku?

Gradski: Svoju. Šljopkala si je po… Išlo je šljop šljop. Mislim to je bilo par puta u životu.

Vito: Par puta u životu? (histeričan smijeh)

Gradski: A ne, dva ili tri puta. Kaj ja znam. A ono dok si klinac, pa uđeš u wc…

Srka (prekida): Već nakon drugog puta je bio znatiželjan. (histeričan smijeh)

Gradski: Ma ne, nego se baš onak šljopkala jebote. Nemreš otić’ na wc, a da se baka ne šljopka na njemu svaki put, ono. To je bilo dva – tri puta sigurno u životu.

(nakon toga nam je Gradski detaljno opisao kako je izgledalo to šljopkanje, trebalo nam je nekoliko minuta, da dođemo k sebi)

Foto: Facebook.com/kurvetine

Foto: Facebook.com/kurvetine

Refleksivna poezija i galopirajući rock’n’roll zvuče kao dobitna kombinacija. Tko je pjesnik u bendu? Tko piše tekstove?

Šabo: Ja. Ja pišem tekstove.

Kako nastaje vaša glazba?

Šabo: Pjesme nastaju u dvije faze. Prvo radimo glazbu. Glazba nastaje tako da dođem ja s rifom. Ja isto radim rifove, samo da kažem. (smijeh)

Gradski: Kao skeleton. Ti napraviš skeletona.

Šabo: Tako je, napravim osnovnu strukturu pjesme. Onda radimo tu mjuzu i tam Vito dolazi na probe i daje nam pare i sam’ sjedi i ništa ne radi. Sjedi i sluša kak mi sviramo i nešto tu i tamo kaže da bi mogli ovako ili onako. Mi na to samo odmahnemo glavom i nastavimo svirati po svome. (smijeh)

Gradski: To ti je duboki proces zapravo.

Šabo: Da, i tako ti onda prvo Srka stavi bas i onda Gradski počne nas sve tlačit i sve se mora mijenjat. Gradski služi za te detalje, on to jebe cijelo vrijeme.

Gago: Ali je za sebe zadnji.

Šabo: I svima drugima broji greške. Stalno brije da Gago ne zna šta radi. (smijeh)

Gago:  Gradski želi svirati bubnjeve. (Gradskom) Ti samo trebaš naći bend di ćeš svirat bubnjeve i onda ćeš vidjet’ da ne znaš svirat’  i više mi nikad nećeš prigovarat. (smijeh)

Gradski: Ma ja bi stvarno htio svirat bubnjeve, al’ mi se ne da. Imam to neko uho za bubanj, pa skužim kaj bi bilo zakon za rif… Znamo doć’ Gago i ja ponekad u konflikte, pa se zakačimo, ali volimo se svejedno jako. (smijeh)

Šabo: Kad imamo rif uz pjesmu, onda znamo da imamo sve, ostalo će doć’ gore. Ne smije zvučati k’o da je dodano, mora zvučati sve u kompletu. Ovisi kako koji EP i kako koju pjesmu. Duh u boci smo Srka, Gago i ja sami napravili u šest minuta.

Srka: Onda se Gradski protivio toj pjesmi.

Zašto?

Gradski: Ja sam bio baš… Glupa mi je bila stvar.

Šabo: A mi smo bili sami na probi i baš nam se sviralo.

Gradski: Nisam se povezao, možda zato.

Vito: A i punk je, pa ti odmah smeta.

Gradski: A ne, ne, ne. Ja volim punk. Ja volim Zeppeline i punk. (smijeh)

A inspiracija? Otkuda ona dolazi?

Šabo: Teško mi je pričati o inspiraciji, razmišljam kroz stihove ili poeziju i pokušavam nešto reč’. Ne znam to reč’ drugačije, nego tako. U principu razgovaramo. Ja njih pitam koju temu da pišem, pa razmišljam doma o tekstovima. Onda Vito meni dođe s nekim pjevanjima i melodijama, pa ja po tim ritmikama kroz melodije pokušavam složit nešto.

Gradski: Ja sad tebe nisam ništa čuo šta si rek’o. Imam deku preko ušiju i gledam kak otvaraš usta i razmišljam da sam Power Rangers.

Gago: Ja sam se isto izvalio na auto u jednom dijelu. (smijeh)

Gradski: Baš sam se zamislio.

Da sviraš bubanj? (smijeh)

Gradski: Ne, baš da sam Power Rangers. Crni. Tommy.

Kaj nije Tommy zeleni?

Gradski: Tommy je bio crni kol’ko ja znam.

Šabo: Uopće ne znam kak se zovu ti Power Rangersi. Znam da kad smo išli u Crikvenicu u osnovnoj, ono u četvrtom razredu… Imali smo dva nogometna tima unutar razreda, bolji i lošiji, pa smo trebali izmislit’ imena. Bolji su se zvali Power Rangersi, a loši su se zvali Divovi. Fakat grozno. (smijeh) Ali tabla, voditelji, ti neki odrasli ljudi su napisali ‘pao’, kao Pao Rangers. (smijeh)

Gradski: Sao Rangers. Sao Krajina Rangers. Rangersi Sao Krajine. (smijeh)

Foto: Facebook.com/kurvetine/Kristijan Smok

Foto: Facebook.com/kurvetine/Kristijan Smok

Tko je najveći glazbeni entuzijasta od petorice veličanstvenih?

Šabo: Ovo je bolesno. Šta to znači? U otkrivanju glazbe ili u bendu?

Gago: Ja sam, jebem vam mater!

Šabo: Ma molim te, on sluša Limp Bizkit još uvijek.

Gago: I svi znate da sam ja najveći glazbeni entuzijasta! (smijeh)

Gradski: Ja mislim da smo svi entuzijaste na on – off. Neki kliker se uključi, pa taj entuzijazam traje par dana. Tak se izmjenjujemo.

Šabo: Ovisi, svatko u svom momentu. Gradski dođe u jednom momentu, pa nas on forsira da radimo ovo, pa onaj prijelaz ovak, idemo ubacit’ ovo. Tada on forsira stvar. Ja na početku isfrorsiram i onda pustim pun kurac da se događa. Gago je full underground igrač. Na prošlom EP-u je to bila totalna koma, fakat je zabrijo kak to mora zvučat. On je to sebi sve doma napisao na papiru i onda je to išao svirat. Srka isto. Vito nikad.(smijeh)

Vito: Ja uvijek na kraju.

Gradski: Vito uvijek u studiju dobije ideje.

Gago: Vito onih tjedan dana nakon snimljenih bubnjeva dobiva ideje u wc šolji. (smijeh)

A kaj je to sa wc školjkom? Svi tamo dobivaju ideje i inspiraciju.

Gradski: Pa to ti je to. Toje živa istina.

Srka: I Fast Response isto.

Vito: Tamo izbaciješ sve iz sebe. (smijeh)

Srka: Ono loše, kao.

Šabo: Ja ne znam, ja ne, al’ dobro ajde.

Pratite li scenu? Scena je širok pojam. Pratite li underground scenu?

Srka: Skoro ništa.

Gradski: Ja mogu reći da pratim. Odem tu i tamo na koji koncert. U zadnje vrijeme baš i ne jer sam nezaposlen i nemam para, pa eto ak’ netko zna nekog tko radi negdje, da se traži radnik, Gradski je jeben radnik. (smijeh) Ne to, da imam para, išao bi na sve koncerte sigurno. Pratim scenu. U autu si slušam mjuzu uglavnom. Doma rjeđe, al nisam već dugo vremena pravu ljubav osjetio, ko za Dementede npr. ili nešto.

Šabo: Za dobar bend nisam čuo baš, da bi slušao i skinuo…. Isuse Bože!

Gradski: Baš bend, koji bi me baš oteo ili skroz obuzeo, ne. Zadnje mi je to bilo sa Demented Are Go prije par godina.

Srka: Dobro, to je bilo davno.

Gago: A kaj, Nicki Minaj niš? (smijeh)

Gradski: Demented Are Go, Dean Dirg i Annihilation Time su se dogodili u razmaku od godinu dana i to me još uvijek, i dan danas drži. I danas si ja to puštam. A kurac! Znam si i dan danas pustit i Blink i Offspring i jebeno mi bude zbog osnovne škole.

Gago (prekida) : Ekipa ja moram ić’.

Srka: Gde ćeš?

Gradski: Eto vidiš. Gago upravo odlazi na probu sam u petak u deset navečer. Ide svirati stare pjesme, da bude što bolji na koncertu. Gago je osoba od užasnog karaktera, on je perfekcionist.

Srka: Ako nije savršeno, nije mu dobro.

Gradski: On će napravit spiku ‘get the job done’.

Šabo: Ja recimo gitaru nemam doma već tri – četiri godine.

Što uopće slušate sami sa sobom u svojim sobama i kakva glazba trešti iz vaših slušalica?

Šabo: Na ovo pitanje ću sa zadovoljstvom odgovorit. Užasno sam konzervativan. Što sam stariji, to manje bendova slušam. Slušam samo tri benda. Poison Idea, Disfear…

Srka: Ja slušam Dementede, The Meteorse i Hank Williamsa III

Gradski: Najaktualnije, opet sam počeo Annihilation Time i slušam Zeke. Oni su mi baš super, američki hardcore rokenrolčuga.

Vito: Ja ti slušam doslovce sve od Djanga Reinhardta, preko Tom Waitsa, pa do hardcore pankčine. I Delta Blues.

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Nedavno ste odradili odličnu svirku u Attacku sa Problemsima. Kako je vama izgledala ta večer? Jeste li zadovoljni odrađenim nastupom? Nisam jedino skužila jesi li ti Vito bio bolestan? Izgledao si k’o da umireš.

Vito: Ja ti nemam kondicije više. Previše pušim i to je to. (smijeh)

Gradski: Moraš počet’ pit neki afrodizijak.

Vito: Zapravo ovisi kako se osjećam, ali tipa… Ne znam, u zadnje vrijeme grunem prvu, grunem drugu i ja sam gotov. (smijeh) Onda preživljavam.

Svirka je bila super, ali je izgledalo kao da trpiš žešće fizičke bolove.

Vito: Pa jesam. (smijeh)

Šabo: Evo sad ćemo reći nešto, što ljudi ne znaju zapravo, ali smo mi na tom gigu potvrdili ono što znamo već neko vrijeme, a to je da više ne možemo svirati onih deset pjesama. Moramo svirat’ nove. Ne da ih više nećemo svirat’, jednostavno, moramo i novih svirat’.

Srka: Fali nam još materijala.

Vito: Kurve su isprobale sve poze, pa moramo nešto novo isprobat. (smijeh)

Šabo: Možda glupo zvuči, ali se nije dogodila ona energija između nas, ona zbog koje i sviramo.

Vito: Recimo koncert u Županji početkom ožujka bio je bolji gig.

Gradski: Da, bilo je dvadeset ili trideset ljudi, ali je baš bilo super.

Srka: Ja mislim da je rakija bila presudna. (smijeh)

Vito: Ali meni je super kaj svi ovi strani bendovi poslije giga nama dođu, svi kažu da im je bilo super.

Bliži se eksplozivna svirka sa Shinom i Debelima u Vintageu. To će biti kaos.

Gradski: Da, sviramo s Debeljacima, koji su prejeben bend i masa ih voli. Oni će privući dobar dio publike, to nam je dobra šansa da se predstavimo nekim ljudima, koji nas možda još nisu čuli.

Šabo: Da, jako se veselimo Vintageu, i sad ćemo odati još nešto, kad smo već krenuli. U Attacku smo izvodili dvije nove pjesme, za Vintage ćemo još jednu ubacit jer nemremo više istih deset pjesama izvodit’.

A znači imate nove stvari u pripremi?

Gradski: Tako je, imamo već pet novih stvari skoro gotovih.

Da li je onda na vidiku možda novi EP ili nešto slično? Što onda ovih dana rade najdraže zagrebačke Kurve?

Šabo: Naravno da je na vidiku, ali još ga ne vidimo. Negdje je na obzoru taj EP jer imamo gotovih pet stvari. Imamo tekstove za tri, mjuza je gotova na dvedeset pet posto.

Gradski: Po meni je mjuza na osamdeset posto.

Šabo: Da, jer Gradski ima potrebu mijenjati još stvari.

Gradski: To i kad se snimi, ja još uvijek imam ideje. Tako dođemo u studio ja i naš producent Marky, pa nas dvoje još nešto kopamo, imamo neke ideje, pa onda tu i tamo nešto promijenimo. Od onda tek tako sviramo dalje na live – ovima.

Šabo: Da, doći će gej rock’n’roll. To će biti prvi EP koji će imat’… Mi to zovemo rock’n’ roll stvari, nije d – beat brzi. Na prvom EP – u je to bila stvar Svi U Napad i Sretni Dani. To si mi u svojoj evidenciji brojimo kao rock’n’roll. Tri d – beata i dva rock’n’rolla. Na ˝Sjebanim Pjesmama˝ su to samo Trgaj Stranice, sve ostalo je punk. Sad smo odlučili na novom EP – u imati tri rock’n’roll stvari, a dvije d – beat. I te dvije smo svirali na gigovima, ostale tri nismo nikad svirali, ali ćemo u Vintageu svirati jednu od njih.

Poznati ste po zanimljvim scenskim dogodovštinama, planirate li to ili sve ispada slučajno? Ipak u bendu imate osobu koja ima smisla za teatar.

Šabo: Mi imamo Tonija Plutonija. Toni Plutonij se prvo pripremi sa jegerom.

Gradski: Sa posebnim jegerklonom iz Lidla. (smijeh)

Šabo: I onda on dođe i mi čekamo šta će on nama napravit.

Gradski: I onda mi igramo po njegovom jer nam je jebena spika. Totalno spontano.

Srka: Improvizacije cijelo vrijeme.

Foto: Facebook.com/kurvetine

Foto: Facebook.com/kurvetine

Video uradak za Duh U Boci je veoma zanmljiv. Kako je došlo do suradnje sa Tinom Žanićem?

Šabo: Tin Žanić je došao i rekao: ‘E Kurve ja bi vama snimio spot.’

Gradski: Bili smo na jednom ljetnom hipsterskom festivalu ekipa i ja. Bio je Romac i on je uletio da ima kompića, koji bi nam htio raditi video. Čuli smo se na jesen, Romac nas je prepustio Žaniću. Ispalo je zakon.

Šabo: A ja Žanića znam još sa Akademije.

Hoće ili možda još koja pjesma dobiti svoje vizualno naličje?

Šabo: Da, radit ćemo video za ovaj jedan gej rock’n’roll. S tim da smo na ˝Sjebanim Pjesmama˝ izabrali, mislim, nismo mi izabrali, dali smo Tinu da izabere pjesmu. Poslije smo racionalizirali, da je tako super jer je to možda i najslabija pjesma na tom EP – u, pa će ju to dić’ malo.

Gradski: Da, nama je kao, najslabija, ali zapravo sam skužio da ljudi baš vole tu pjesmu.

Meni je Olovo najdraže.

Gradski: Meni je isto recimo Olovo jedna od dražih stvari, dok ju Šabo uopće ne voli.

Vito: Ja volim Brodove recimo.

Gradski: Meni su sve super sada.

Srka: Mislim da to gledamo tako da, kaj volimo svirat, to nam je draže.

Šabo: Ja uvijek volim Mi Budućnost.

Srka: Volim čak i Sviraj Pank.

Šabo: Trgaj Stranice sam tek nedavno zavolio.

Ali publika na nju podivlja.

Gradski: Trgaj Stranice je najdosadnija za sviranje, zato je to nama malo dosadno, ali škvadra ju voli jer je kompaktna i pjevna. Pank romantika.

Vito: Svi su voljeli.

Foto: Facebook.com/kurvetine

Foto: Facebook.com/kurvetine

Kakvi ste sa bookingom? To pitam sve bendove.

Gradski: Ja sam tu kao neki booking menadžer. (smijeh) Mogu reč’ da još ni jednom nismo žicali gig. Uvijek su nas zvali. Realno, od deset gigova, njih osam moram odjebat jer bi nam to onda udarilo na kreaciju, koju ionako jedva dobivamo. I ne možemo se ni toliko izorganizirat’ jer nemamo vremena. Ja moram pun kurac doma sjedit’ recimo. (smijeh)

Znači manje je više?

Gradski: Baš tako, manje je više. Iako smo sad zajebali jer smo u kratkom roku dva puta u Zagrebu. Taj Zagreb nam je sad malo previše. Želimo više brijat na kvalitetu.

Šabo: Da bude događaj.

Kakvi su vam planovi za ljeto?

Šabo: Ovisi kad ćeš izbaciti intervju. (smijeh)

Do utorka?

Srka: Onda nemamo planova. (smijeh)

Gradski: Ne, imamo nešto u planu, ali ne smijemo reč’ jer će svi past u nesvjest, kak je to nevjerojatno i legendarno. Nemoj to zapisat’. (smijeh)

Kakvi ste vi s anegdotama? To je uvijek zanimljivo.

Šabo: Ima bezbroj anegdota s Gradskim. Na primjer kad mi je izgubio gitaru.

Izgubio gitaru? Pa kako si to uspio?

Gradski: Auto sam ostavio preko puta studija, cesta je dosta prometna, ja sam morao nositi pojačalo i Šabinu gitaru. Naslonio sam ju na stražnju stranu auta, da izvadim pojačalo, zalupio sam gepek. Sa pojačalom sam krenuo preko ceste u nekom svom filmu. Mi u studiju snimamo, a tek treći dan je bilo kao, kaj je s gitarom jer nam uopće nije trebala do tada.

Šabo: Bilo je ok  kaj ju je izgubio jer mi taj dan nije ni trebala. (smijeh) Na kraju je meni Ivan Antolić iz Pičke Vrište došao i dao gitaru jer njemu nije trebala i tako sam ga zapravo upoznao. Nevjerojatno. I baš je bila slična mojoj, Ibanez crni. Bilo je teško i emocionalno jer nije gitara toliko puno vrijedila, ali sam mislio da ću ju imat’ deset godina.

Gradski: I meni je bilo teško.

Šabo: A je kurac! (smijeh)

Gradski: Pa je. Realno i svoju bi isto tak’ ostavio.

Foto: Facebook.com/kurvetine/Kristijan Smok

Foto: Facebook.com/kurvetine/Kristijan Smok

Planirate li i dalje njegovati svoj prepoznatljiv sirov i žestok zvuk ili ste skloni eksperimentiranju?

Šabo: Mi vjerujemo, toliko smo glupi, da vjerujemo da svaki put eksperimentiramo i radimo nešto novo. Sa sigurnošću mogu reć’ da nikad nećemo imati ska ulet ili reggae. Takve pizdarije se nikad neće dogodit’. Moglo bi se dogodit’, da ćemo u budućnosti imati nekih stoner dijelova i blues usporavanja, koja će imati neku energiju.

Gradski: I surf neki isto možda uleti.

Šabo: To bi on htio, ali to se isto nikad neće dogodit’. (smijeh)

Gradski: Uvijek će ostati ti neki okviri Kurve zvuka, ali će se mijenjati… Kako da to kažem?

Uvijek će biti kurva, samo u drugoj obleki?

Graski: E da! Neće nosit’ haltere, nego skijaško odijelo. Ići će na Sljeme na skijanje. (smijeh)

Da ne svirate i da nemate veze s glazbom, što bi radili?

Gradski: Ja bi definitivno htio biti Power Rangers. (smijeh)

Srka: Tomica. On bi bio Pao Rangers. (smijeh)

Gradski: Vjerojatno bi se bavio nogometom.

Vito: Numizmatika.

Srka: Hortikultura.

Šabo: Ti bi igrao nogomet? Kad si zadnji put igrao nogomet u životu? Ikad?

Gradski: Pa baš zato.

Vito: Pa nisi igrao nogomet ni prije u životu.

Šabo: U NK Lučkom. Najgori su u drugoj ligi. Tko zna, nikad se ne bi ni sreli, to je najgore od svega.

Gradski: Poanta priče je – kog boli kurac kad sviramo u Kurvama.

Komentari