Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Film

Montage of Heck vs. Soaked in Bleach: Svježa dokumentarna doza Kurta Cobaina

18.08.2015. Karla KovačevićFoto: Screenshot - Cobain: Montage of Heck

Iako je već prošla 21 godina od njegove smrti, ličnost Kurta Cobaina i dalje ostaje predmet interesa javnosti. Samo ove godine, dva su visokobudžetna dokumentarca ugledala svjetlo dana. Jedan u svibnju pod nazivom – Cobain: Montage of Heck, drugi u lipnju – Soaked in Bleach. Zanimljivo je međutim što su potpuna suprotnost jedan drugom pa ih ovim osvrtom nema smisla uspoređivati, nepošteno bi isto tako bilo izostaviti jednog od njih. Prvi se bavi životom Kurta Cobaina, drugi okolnostima njegove smrti.

Pozitivno prihvaćen od strane kritike i publike, Montage of Heck dokumentarni je biografski film redatelja Bretta Morgena, nominiranog za Oscara 2002. godine za film The Kid Stays in the Picture. Universal Pictures i HBO produkcijskih kuća, nazvan prema zvukovnom kolažu snimljenom na audio kaseti oko 1988. godine kao montaži radio glazbe, demo klipova i Cobainovih snimki. Prije nego se zapitamo što se još novo ima dodati o životu anti-junaka ’90tih, Morgen s originalnošću pristupa temi i kao što se može naslutiti iz naslova, odmah na početku uvjeri da je ovdje riječ o nečem izuzetnom.

Film je prikaz Cobainova stanja svijesti kroz seriju intimnih multimedijalnih kolaža, prilika da se intimnije približimo njegovim mislima. Kako? Upravo kroz vješto kronološki posložene i međusobno usklađene montaže video i audio snimki, Cobainovih bilješki, crteža, animiranih prikaza i intervjua. Kroz čak 132 minute, do sad publici nepoznatog materijala, redatelj prolongira (no ne možemo reći da je nešto suvišno jer u ovom naletu impresija vrijeme postaje subjektivno), a svakoj od epizoda dano je upravo onoliko koliko zaslužuje. Sastavljen je prema materijalima koje je osigurala Cobainova obitelj te također, zahvaljujući prijedlogu Courtney Love iz 2007. godine dok Frances Bean igra ulogu jednog od izvršnih producenata. Sam redatelj o njemu kaže da je „neobičan film najbolje opisan kao unutarnje putovanje kroz Kurtov život. Općenito je nešto što možemo pokušati prikazati kroz fikciju ili autobiografiju, ali raditi dokumentarac o nečijem unutarnjem putovanju poprilično je izazovno. S obzirom na to da je Kurt iza sebe ostavio ogromnu zbirku umjetnosti, bilo vizualne ili auditivne, snažno ekspresivne, na neki nam je način ostavio organičku vizualnu i auditivnu autobiografiju vlastitih iskustava kroz život. I zato što se izražavao u toliko različitih oblika medija, smatram ovo jednom od najcjelovitijih autobiografija moje generacije“.

Foto: Screenshot - Cobain: Montage of Heck

Foto: Screenshot – Cobain: Montage of Heck

Osim pomoću video zapisa, najbolji način da upoznamo Kurta zabilježen je na papiru koji mu je, još prije glazbe, bio najbliži medij izražavanja – crtanjem i pisanjem, ne samo pjesama, već i segmenata misli i raspoloženja pomoću kojih saznajemo njegovu vlastitu percepciju stvari. Pečat originalnosti daju i animirane epizode Kurtova života, događaji koji su ga obilježili, a za koje nemamo konkretnog materijala da bi ih spoznali te oni bivaju nacrtani. Neobično je, za ovu vrstu filma, i to što se u globalu izbjegava intervju jer je u opreci s konceptom, ali ga se opet ne izbacuje u potpunosti pa ipak slušamo nekoliko znakovitih razgovora s Cobainu bliskim osobama.

Ovim filmom nećemo dobiti ništa više od onog što već dobro znamo, a u svoj svojoj nasumičnosti impresija, moramo se zapitati uskraćuje li nam nešto prikazati? Puno toga. Cobainovu smrt, između ostalog. Zašto? Jer kao što redatelj kaže, „ovo je film o Kurtovu putovanju kroz život preko njegove umjetnosti“. Nema objektivnog pripovjedača pa Cobainova smrt nije više u našem vidokrugu. Stoga, „nek’ je jednostavno, neka bude iskreno, svijetu ne treba ponovno prepričan mit o Kurtu Cobainu“.

Nešto u potpunosti drugačije prikazao nam je redatelj Benjamin Statler debitantskom 90 minutnom dokumentarnom dramom koja razrađuje poznatu teoriju zavjere prema kojoj je smrt Kurta Cobaina zapravo naručeno ubojstvo. Kontroverzan film podijelio je javnost i kritiku unatoč pokušajima pojedinaca da ga povuku iz distribucije. Soaked in Bleach produkcijski je kvalitetniji, premda manje dojmljiv, remake niskobudžetnog Kurt & Courtney iz 1998. godine koji à la film noir rekonstruira zadnje dane Cobainova života na temelju dokumentarnih audio zapisa. Cobain je samo pasivni objekt filma, a zapisi su zapravo snimani razgovori privatnog detektiva Toma Granta, kojeg je Courtney Love angažirala dan prije smrti njenoga muža da joj ga pomogne pronaći, i osoba koje su, prema Grantu, odigrale ključne uloge u zavjeri. Angažirajući Granta, kako teorija kaže da bi joj poslužio kao svjedok dođe li do istrage Cobainove smrti, Love nije mogla ni zamisliti da bi ju upravo tvrdoglavi i neustrašivi Grant mogao stajati glave. Osim audio snimki, prikazani su nam razgovori sa stručnjacima uključenima u istragu smrti, odnosno manjkavost iste te animirane rekonstrukcije tragičnog događaja iz perspektive forenzičara.

Foto: Soaked in Bleach

Foto: Soaked in Bleach

Film ne donosi ništa revolucionarno za slučaj, već ponovljeni apel za pokretanjem postupka istrage na temelju, u teoriji već poznatih, ali i dan danas intrigantnih dokaza – od besmislenih prepirki o tome koliko je Kurt bio ili nije bio suicidalan, do medicinskih dokaza struke koja tvrdi da čovjek s trostruko smrtonosnom dozom heroina u krvi ne može biti u stanju ukloniti iglu iz ruke, a kamoli rukovati sačmaricom (na čijem okidaču nisu pronađeni otisci prstiju!).

Preporuke prvenstveno idu publici manje upućenoj u slučaj, ali i poznavateljima starih dobrih Kurtovih riječi „just because you’re paranoid, don’t mean they’re not after you“. Naslovom filma aludira se na stihove pjesme Come as you are, u smislu zataškane istine, ali i poziva nas da još jednom nepristrano promotrimo ovaj slučaj kakva god naša pozadina bila. Statlerova i Grantova poanta ovim filmom nije u tome da nas slijepo uvjere u nešto, već da nas zaintrigiraju i potaknu na razmišljanje.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari