Istaknuto
20.10.2021.

Vrijeme čitanja: 2 minute U rubrici Nova glazba slušajte najzanimljivije aktualne singlove i glasanjem odaberite svog favorita na domaćem glazbenom terenu.

18.10.2021.

Vrijeme čitanja: 4 minute „Toma” je jedan stvarno dugi film i nitko tko ima zanimljiv život ne bi ga trebao pogledati.

Glazba

„Nevermind” (Nirvana): Himna generacije X ostala je svježa 30 godina kasnije

24.09.2021. Eva Juraški"Nevermind" [naslovnica albuma]
Vrijeme čitanja: 4 minute

Smatram kako nema osobe na ovoj planeti koja nije bar jednom pogledala na YouTubeu (MTV je realno sada već zaslužio svoje mjesto u multimedijskom muzeju) jedan od ikoničnijih video spotova koji je proizašao iz školskih dvorana i cijele cheerleader fame.

Naravno, riječ je o videospotu za Smells Like Teen Spirt, himni jedne cijele generacije i singlu koji je završio na 6. mjestu Billboardove Hot 100 liste i koji se u to vrijeme često vrtio na MTV-u.

Reinkarnacija punk kulture u vidu grunge pokreta

Baš kao u vrijeme punk revolucije predvođene Sex Pistolsima i Clashom u Londonu, krajem 80-ih na kišovitom i tmurnom sjeverozapadu američke obale nastaje pokret koji unosi dozu prljavštine i bunta među izglancano-producirani synth pop i kičasti glam rock.

Flanel košulje, izlizane traperice, istrošene starke i Marte nošene na krilima distorzičnih gitara i energičnih bubnjeva izazivale su šok i zgražanje roditelja brojnih tinejdžera, baš kao što je to učinio punk desetljeće ranije. I tako su se u Seattleu rodili bendovi koji će kasnije biti poznati kao seatllovska velika četvorka: Nirvana, Alice in Chains, Pearl Jam i Soundgarden. Među tom velikom četvorkom Nirvana je najkraće trajala, no u to kratko vrijeme polučila je i najveći uspjeh.

Vidljivo je kako je bez punk faktora grunge jednostavno nezamisliv. Taj utjecaj je bio najuočljiviji na prvom studijskom albumu Nirvane „Bleach”. Sirov zvuk neuštimane gitare u maniri vladara tadašnjeg undergrounda Sonic Youtha u fuziji sa zvukom nešto tvrđih Melvinsa. Kada se sve to stavi u lonac i pomiješa s agresivnim vokalom Kurta Cobaina, dobivamo novi pravac američke alternativne rock scene.

Iako ni približno popularan i komercijalno uspješan kao legendarni nasljednik, „Bleach” je uspio privući pažnju glazbenih kritičara i u konačnici u fokus staviti diskografsku kuću „Sub Pop”, koja je ubrzo postala jedna od najvećih nezavisnih kuća usprkos tome da je „Bleach” jedini Nirvanin album koji je ta diskografska kuća objavila.

Evergreen za evergreenom

Rijetki su albumi, posebno alternativnog žanra, koji broje više singlica od onih koje to nisu. Još kad nadodamo to da su svi u određenom trenutku bili pri samom vrhu glazbenih ljestvica, lista se još dodatno sužuje.

Osim planetarno popularnog Smells Like Teen Spirt, tu su još redom In Bloom, Come As You Are i Lithium, praktički od prvih nekoliko pjesama s albuma samo se Breed našao kao svojevrstan uljez među singlovima.

Album je zapravo na poseban način objedinio do tada nespojive punk, metal i indie žanrove, koji su se našli pod staklenim zvonom popa koji je uspio očuvati svježinu zvuka i popularnost u ova tri desetljeća. Pop dimenzija i karizmatičnost Kurt Cobaina su ono što je „Nevermind” učinilo privlačnim masama koje inače ne slušaju sličan tip glazbe.

Tome je pripomogla i činjenica što je „Nevermind” objavljen pod okriljem DGC-a, podružnice komercijalne diskografske kuće Geffena, što je zasigurno pomoglo da album bude vidljiviji od prethodnika. Također, Nirvana je s tim albumom pronašla stalnog bubnjara u vidu Davea Grohla i s basistom naših korijena, Kristom Novoselicem, postala napokon pravi bend u svakom smislu te riječi. U takvoj postavi je ostala sve do svog iznenadnog i nadasve preuranjenog raspada kao posljedice Cobainovog samoubojstva 1994. godine.

Nasljeđe nadmašilo uspjeh samog albuma

„Nevermind” dana, 30 godina kasnije, živi među nama kao da je još uvijek 1991. Majice s likom djeteta koje pliva za novčanicama dolara preplavile su police svake trgovine brze mode koja drži do sebe. Iz najzabačenijih polica bakinog ormara izvadili smo ofucane džempere koje smo nadopunili kariranim košuljama koje su do tada bile rezervirane isključivo za drvosječe.

Doduše, kose su nam sada više-manje oprane za razliku od prije 30-ak godina. Ne živi duh „Neverminda” vizualno, on je dakako prisutan i dalje u nekim novim nekonvencionalnim klincima koji negiraju establišment.

Prva koja mi pada na pamet kao najbolji primjer tog novog-starog pokreta je Billie Eilish. Za nju je i sam Grohl izjavio kako je riječ o novoj Nirvani, prvenstveno zbog konekcije koju uspostavlja sa svojim slušateljima. Cobain je pjevajući odavao dojam vapaja u pomoć, nasuprot Billie koja do slušatelja dopire tihim i melankoličnim vokalom. Unatoč neminovnim razlikama među njima, kao glazbenicima i osobama, dale bi se povući i tematske paralele budući da je Nirvanina glazba u suštini izrazito depresivnog karaktera, baš kao i kod Billie.

Osim na spomenutu Billie, Nirvana je ostavila trag na brojne glazbenike, a kao važan utjecaj navode ju Weezer, Ash, 30 Seconds To Mars, Lana Del Rey, Frank Turner, Bush, Cage The Elephant i Arcade Fire. Kako se rođendan približava, tako ćemo čuti i sve više „Nevermind” obrada. Smells Like Teen Spirit našla se na Marvelovom filmu „Black Widow” koju je izvela Malia J u vrlo kinematičnoj verziji.

Kontroverza koja prati omot albuma

Sam omot „Neverminda”, koliko god ikoničan bio, u jednu ruku je oduvijek plijenio posebnu pozornost zbog slike gole bebe. Beba na toj slici je Spencer Elden kojemu sve ove godine nije smetala činjenica što je nag stao pred kamere, no odjednom mu je to baš zasmetalo prije mjesec dana, kada je odlučio tužiti Nirvanu zbog seksualne eksploatacije njega kao djeteta.

Situacija je zanimljivija jer do nedavno se Spencer ponosio tim coverom, čak je dao izraditi i niz omota u različitim periodima svog života. Vjerujem kako je tu u pozadini ipak želja za dodatnom financijskom dobiti u povodu izlaska reizdanja albuma i pokušaj skupljanja jeftinih marketinških poena. Kako god, nadam se da taj incident neće imati posljedice za album u smislu da će morati mijenjati izgled omota.

Također se nadam da će idući naraštaji moći kupiti ploču s originalnom omotnicom i guštati uz možda najznačajniji album 90-ih godina. Ipak ga nije bez razloga The Rolling Stone uvrstio kao najbolji album 90-ih i kao šesti najbolji album svih vremena. Možemo raspravljati o tome da je možda bilo i boljih grunge ostvarenja no što je „Nevermind”, no ni jedan drugi album nije zaradio takav kulturno-sociološki status.

(Visited 76 times, 1 visits today)

Komentari