Ono što za nama ostaje (“A Ghost Story”, D. Lowery)
Opuštajući sklad kozmičkih tijela pun života, galaksija u pokretu sinkronizirana glazbom Daniela Harta način je na koji David Lowery otvara svoj najnoviji rad A Ghost Story. Potom se primičemo planetu Zemlji gdje nas dočekuju bezimeni protagonisti (na odjavnoj špici obilježeni kao C i M), zaljubljeni par koji živi svoj prosječni život, pun svakodnevnih uspona i padova. U ovom će trenutku svaki gledatelj već primijetiti neuobičajeni način na koji je film snimljen, u zaobljenom 4:3 formatu, podsjećajući na snimke super 8 kamera (ne samo formatom nego i kolor paletom), što filmu daje dojam bezvremenosti. Za sada zvuči kao savršen ljubavni film (premda je naslov prikladniji za horor), zar ne? Žao mi je, ovdje se stvari u filmu mijenjaju na način da ćete preostalih 85 minuta A Ghost Story gledati ili kao filmsko indie ostvarenje godine ili kao užasno protraćeno vrijeme i novac.
A Ghost Story prati C (Casey Affleck), mladog samostalnog glazbenika i M (Rooney Mara) u njihovom malom domu u predgrađu. On je snažno vezan za trenutni dom, dok ona ima snažnu želju da se preseli, što dovodi do blagih nesuglasica u njihovoj vezi. Jednog jutra C izlazi iz kuće, sjeda u automobil, kreće na put te gubi život u automobilskoj nesreći. Nakon nesreće budi se u mrtvačnici kao duh (bijela plahta) te ga čudnovata svjetlost privlači natrag u njegov maleni dom u predgrađu gdje je osuđen provesti preostalo vrijeme svijeta.
Kozmička slika vječnosti
Krenuvši radnjom od nekoliko dana u životu para, zatim tjedana i mjeseci nakon smrti protagonista te na koncu godina i desetljeća, redatelj vrijeme unutar filma gradi obrnuto proporcionalno vremenu trajanja filma. Tako početnih nekoliko dana traje gotovo trećinu filma, dok protok stoljeća u filmu svega nekoliko sekundi.
Lowery svakoj od ovih vremenskih cjelina uspijeva dodijeliti zasebnu priču, uvijek propitujući nešto novo. Tako uvodni dani prikazuju svakodnevicu života C i M, zatim pratimo proces prebolijevanja koji M proživljava, dalje odmičući k pitanjima duhovnosti, potom pitajući se o prostoru i vremenu te na kraju tragajući za samom svrhom postojanja.
Ono što će podijeliti publiku upravo je način na koji Lowery konstruira ove vremenske sekvence. A Ghost Story obiluje neugodno dugim kadrovima koji hipnotiziraju gledatelje dok prikazuju stvarne životne situacije. Pet neugodnih minuta proždiranja pite u tišini, prazan hod u hladnoj kući, duga izlaganja o smislu života zaista krase ovaj film i samo oni strpljivi i spremni za malo naprezanja moždanih vijuga znat će cijeniti ono što Lowery prikazuje u svom radu.
Od sebe do cikličkog univerzuma
Premda je nemoguće postaviti jedno čvrsto tumačenje filma, meni ipak ostaje dojam da je David Lowery poprilično dobro istražio stoičku filozofiju. Tako je moguće primijetiti utjecaje ranih stoika u momentima gdje redatelj prikazuje ciklički univerzum, u kojem se pojavljuju iste figure čija je jedina sloboda ustvari spoznaja da se sve iznova događa “kozmičkom voljom”, istim uzročno-posljedičnim nizom. Tu je svakako utjecaj i kasnih stoika, njihovo promatranje univerzuma iz sebe (meditiranje) moguće je prepoznati u specifičnoj konstrukciji vremena u filmu (te u govoru sporednog lika koji drži govor u sceni zabave).
Ljubav i užasi
Svojom centralnom temom film bi se mogao svrstati u indie/art dramu punu referenca na horore i romantične filmove. Tako je moguće osjetiti “romantični” utjecaj Loweryjevog prethodnog rada Ain’t Them Bodies Saints, kao i trenutke iz klasične literature poput Love in the Time of Cholera i Farewell to Arms, knjiga koje se spominju u filmu. Tu je svakako i komični otklon gdje se redatelj poigrava s klasičnim horor tropima poput svjetla koja trepere, prolaska kroz duha, duha koji uništava pokućstvo, inspiriranih Spielbergovim Poltergeistom.
Sve u svemu jedno je sigurno, A Ghost Story sa svojim kratkim periodom pisanja i snimanja, malim budžetom i specifičnim izgledom koji ostavlja dojam kućnog uratka poslužit će kao uzor i inspiracija mnogim nadolazećim mladim redateljima, a veoma su dobre mogućnosti da vremenom postane jedan od onih filmskih klasika koje će samo rijetki biti spremni pogledati.
