Predstava “Drama bez naslova”: studija o smislu života
“Drama bez naslova”, poznata kao i “Platonov”, najraniji je sačuvani (još ranije piše dramu Bez oca koja još nije pronađena) dramski tekst legendarnog ruskog pisca i dramatičara Antona Pavloviča Čehova te je zanimljivo to što je originalno napisana na oko 160 stranica, a njezino predviđeno trajanje seže čak i do osam cijelih sati. Slovenski redatelj Samo M. Strelec i dramaturg kazališta Gavella, Dubravko Mihanović uspjeli su skratiti predstavu te su se poigrali njezinim dijelovima kako bi je pretvorili u predstavu primjerenijeg trajanja za današnje navike publike. Za jedne su novine izjavili da su to uspjeli fokusirajući se samo na temu Platonova i njegove žene, a što se i jasno vidi u samoj izvedbi. Predstavu, između ostalih, nose dvije sjajne uloge, Platonova glumi Živko Anočić, a Bojana Gregorić Vejzović je Ana Petrovna Vojniceva.
Mladi i neodoljivi seoski učitelj Platonov, čija strastvenost i autodestruktivnost podsjeća samo na one najpoznatije po svojoj sudbini, Hamleta i Don Juana, preispituje svoj naizgled lagodan život – što započinje lavinu reminisciranja o svom grešnom ponašanju koje ga vodi u emocionalnu propast. Polako uništavajući druge, uništio je i sebe, a proždirući osjećaj samoće, usamljenosti među masama duša, zapečatio je njegov kraj.
Ova napeta, strastvena i erotična izvedba rođenje je i prokletstvo tjelesnih užitaka, odnosno onog marginalno nagonskog u ljudskom, odavno poremećenom umu, studija je vječnog mitskog pitanja o smislu života. Svi ti motivi, patnje, ljubavi i postavljanje vječne tjeskobe kao izvor zla u ljudima, proizlazi iz već spomenutog teksta mladog, osamnaestogodišnjeg Čehova. Tekst je to koji je taj isti mladi Čehov davno potrgao u komadiće, kada mu je jedna od najvećih zvijezda moskovkog kazališta Maly, Marija Jermolajeva odbila tumačiti lik Ane Petrovne, a čija je jedina druga kopija nađena tek četrdeset i pet godina nakon što je prva uništena. Mislim da je vrlo logično i nevjerojatno prigodno postaviti tekst koji je prošao “i sito i rešeto”, takve tematike na kazališne daske baš danas, u vrijeme stalnih previranja, što ljubavnih, što političkih, što životnih te sam siguran da svatko može naći malo Platonova, manje ili više sakrivenog u svojim tajanstvenim odajama intime.
