Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Izvedbene umjetnosti

Predstava “Drama bez naslova”: studija o smislu života

21.06.2013. Patrik Gregurec

Foto: gavella.hr

Foto: gavella.hr

“Drama bez naslova”, poznata kao i “Platonov”, najraniji je sačuvani (još ranije piše dramu Bez oca koja još nije pronađena) dramski tekst legendarnog ruskog pisca i dramatičara Antona Pavloviča Čehova te je zanimljivo to što je originalno napisana na oko 160 stranica, a njezino predviđeno trajanje seže čak i do osam cijelih sati. Slovenski redatelj Samo M. Strelec i dramaturg kazališta Gavella, Dubravko Mihanović uspjeli su skratiti predstavu te su se poigrali njezinim dijelovima kako bi je pretvorili u predstavu primjerenijeg trajanja za današnje navike publike. Za jedne su novine izjavili da su to uspjeli fokusirajući se samo na temu Platonova i njegove žene, a što se i jasno vidi u samoj izvedbi. Predstavu, između ostalih, nose dvije sjajne uloge, Platonova glumi Živko Anočić, a Bojana Gregorić Vejzović je Ana Petrovna Vojniceva.

Mladi i neodoljivi seoski učitelj Platonov, čija strastvenost i autodestruktivnost podsjeća samo na one najpoznatije po svojoj sudbini, Hamleta i Don Juana, preispituje svoj naizgled lagodan život – što započinje lavinu reminisciranja o svom grešnom ponašanju koje ga vodi u emocionalnu propast. Polako uništavajući druge, uništio je i sebe, a proždirući osjećaj samoće, usamljenosti među masama duša, zapečatio je njegov kraj.

Ova napeta, strastvena i erotična izvedba rođenje je i prokletstvo tjelesnih užitaka, odnosno onog marginalno nagonskog u ljudskom, odavno poremećenom umu, studija je vječnog mitskog pitanja o smislu života. Svi ti motivi, patnje, ljubavi i postavljanje vječne tjeskobe kao izvor zla u ljudima, proizlazi iz već spomenutog teksta mladog, osamnaestogodišnjeg Čehova.  Tekst je to koji je taj isti mladi Čehov davno potrgao u komadiće, kada mu je jedna od najvećih zvijezda moskovkog kazališta Maly, Marija Jermolajeva odbila tumačiti lik Ane Petrovne, a čija je jedina druga kopija nađena tek četrdeset i pet godina nakon što je prva uništena. Mislim da je vrlo logično i nevjerojatno prigodno postaviti tekst koji je prošao “i sito i rešeto”, takve tematike na kazališne daske baš danas, u vrijeme stalnih previranja, što ljubavnih, što političkih, što životnih te sam siguran da svatko može naći malo Platonova, manje ili više sakrivenog u svojim tajanstvenim odajama intime.

(Visited 107 times, 1 visits today)

Komentari