Istaknuto
11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

08.10.2017.

Zadnja tri mjeseca 2017. godine očekuje nas veliki broj raznolikih glazbenih sadržaja, od premijernog koncerta kultnog islandskog sastava Sigur Ros u Domu sportova do novih sezona popularnih programa kao što su MIMO, ZEZ, Good Vibrations, Začarana Močvara i drugi.

Glazba

Recenzija – ‘Das Rage’ (Das Rage): Šarolike boje vukovarskih synthpop glazbenika

08.10.2015. Nikolina Lončar

Prije dvije godine, na portalu PlanB mogli ste pročitati članak Mie Mitrović u kojem je Sisak zaradio epitet ‘hrvatskog Sheffielda’ radi bogate elektronske underground scene s umjetnicima kao što su Popsimonova, Le Chocolat Noir i Zarkoff. Ova se teza bazirala na tome da je u nekom određenom periodu grad Južnog Yorkshirea, kao i naš industrijski grad na obalama Save i Kupe, bio jednako produktivan po obradi metala kao i po dark electro glazbi nešto kasnije. Štoviše, u Sheffieldu su na ostatcima industrijske velesile nastali Cabaret Voltaire, Human League i Clock DVA koji su svojim radom zadužili cijelu glazbu osamdesetih.

No, u ovom slučaju čini se da se epicentar elektronske muzike, barem za izvođača o kojem se radi ovaj tekst, preselio nešto istočnije, točnije – u Vukovar. Iako se prva asocijacija za ovaj grad nažalost prvenstveno veže uz ratna razaranja, očito je i ovdje okruženje bilo povoljno za nastanak odlične elektronska glazbe novog doba s ‘mračnjačkim štihom’.

Konkretnije, radi se o dvojcu Das Rage. Ana Bučko za mikrofonom i synthovima te Zoran Filko za gitarom krajem su lipnja na svojoj bandcamp stranici, nakon tri godine djelovanja, objavili svoj album prvijenac, nazvan jednostavno po imenu njihovog benda. Kada bi krenuli u njegovu daljnju žanrovsku analizu, mogli bi reći da izdanje evocira upravo elektronsku glazbu osamdesetih, darkwave i synthpop.

Ipak, diskografski uradak karakteriziraju raznolike, neunificirane pjesme – od energičnijih skladbi bržeg ritma do sanjivih laganica pa čak i povremenog koketiranja s radiofoničnim zvukom. Većina stvari na albumu je na hrvatskom, dvije na engleskom, a čini se da se na oba dva jezika dobro snalaze. Štoviše, njihovo komponiranje materinjeg jezika uz kompleksnu glazbenu pozadinu (koliko ona uz synth matricu i gitaru može biti) dokazuje da nije istina da ‘sve uvijek bolje zvuči na stranom jeziku’. Pjesme su pitke, stihovi prikladni – ne previše kićeni ali lijepi, tečni i stapaju se uz ritam i progresiju samih kompozicija.

Glazbena pozadina popraćena je osebujnim Aninim vokalom koji je na momente energijom toliko uvjerljiv da glasom i atmosferom podsjeća na Vim Colu iz benda Paraf, a u drugima pjeva šaputavim i opsjedajućim glasom, što se ponajprije može osjetiti u pjesmama Marlene i Mr. Cjelokupni dojam možda bi ih više približio radu dvojca Nipplepeople, no u ponešto mračnijem izdanju, premda su Das Rage u svoj opus ukomponirali i drugih utjecaja izvan synth svijeta (riffovi gitare skladbe Dok Sanjam više su karakteristični za alternativu devedesetih). S druge strane, žustrija i zaigranija pjesma Srce čak pomalo asocira na ubrzaniju melodiju Specimenove uspješnicu Kiss Kiss Bang Bang, a s tim se definitivno možemo vratiti natrag u osamdesete.

Izdanju su prethodili singlovi Boye i Eho, a i oni su sami predstavili taj kontrast između sanjivih i ubrzanijih skladbi na albumu, ali i osvojili publiku ovom bendu prije njegove službene objave. Tako se Das Rage našao na gostovanjima diljem Europe, osvajao nagrade i otvorio KVB-ov nastup u AKC Attacku, a večeras će u Tvornici kulture također pozornicu zagrijati post-punk projektu Luisa Vasqueza, The Soft Moon, koji nakon turneje s Depeche Mode ponovno nastupa u Hrvatskoj.

Iz svega navedenog, jasno je da su Ana i Zoran pokazali ogroman potencijal na studijskom prvijencu, a nedavno im se pridružila i nova lead vokalistica Andrijana Manojlović čiji ćemo glas na studijskim snimkama vjerojatno čuti tek u budućnosti. Bitno je napomenuti da je izdanje, iako vođeno primjesama glazbene prošlosti, pomno zapakirano u moderno ruho.  U svakom slučaju, zasigurno nismo dugo čuli ovako dobar uradak unutar synthpop / electro žanra na našim prostorima, koji taman umjereno pleše između ‘underground’ zvuka i onoga koji bi se mogao svidjeti široj publici – bez ikakve štete samom sadržaju, naravno.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(9 votes, average: 4.556 out of 5)

Komentari