Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Glazba

Recenzija – “Kamo sutra?” (Postolar Tripper): Socijalno osviještena karikatura sadašnjice

06.05.2016. Vlatka SemenčićPostolar Tripper

Peti po redu album „Kamo sutra?“ najnovije je izdanje zadarske grupe Postolar Tripper u izdanju Croatia Recordsa. Dobitnici Porina za prethodni album i u ovom se izdanju bave onim što znaju. Kritički osvrti na stanje nacije obojeni u duhovite tekstove pjesama i pozitivne vibracije, na svoj ska reggae prepoznatljivi način ponuđeni su na slušanje. Uživo ćete ih moći čuti na promociji novog izdanja u zagrebačkom Saxu 21. svibnja. Vrlo socijalno osviješteni, Tripperi su uspjeli iskarikirati sve ono što proživljavamo i gledamo na vijestima. Nisu bez vraga postolari, ponudili su nam ponešto ružičaste cipele za hod po ovom sivom svijetu.

Prva pjesma na albumu naziva Mila majko priča je o razlikama između želja i mogućnosti – o onima koji su pokleknuli pod pritiskom pa stvaraju glazbu koju žele mase. U potrazi za zaradom, prednost imaju lake note koje nesretan umjetnik jedva oformljuje te se zato žali mami jer, kome bi drugome? Očito utjehe nije bilo jer Beskoristan kreće u letargiju postojanja jednog čovjeka zadihanog od umora. Teško je biti stalno umoran, uporno odbijajući pokušaje komunikacije drugih iz vanjskog svijeta. Na pitanje „biti ili ne biti“, odgovor je beskorisno „ne biti“. Ali možda ne zauvijek jer Igre na sreću ipak nude nadu u bolje sutra. Koliko ste puta maštali što bi napravili s pustim iznosima koje bi dobili od igara na sreću? Dok brojite odgovor na pitanje, poslušajte par prijedloga koje vam nude veseli Zadrani koji između alanfordovski osvojenih gubitaka sanjaju o danu kada će sve njihove muke završiti. Nakon sanjarija stiže povratak u stvarnost – Moja zemlja nas vodi u hrvatski modus operandi. Zemlja u kojoj uglavom nije važno što znaš nego koga poznaješ i u kojoj vrijedi pravilo da odijelo čini čovjeka, zaboravlja na one u trenirkama koji su zaslužili svoje diplome. Zbog sustavnog povlađivanja podobnima mnogi odlučuju napustiti Lijepu našu, a njihovo odredište je Irska, aktualni singl ovog albuma.

Nama zemljopisno najbliža inačica američkog sna je ta divna zemlja iz bajke o kojoj kolaju priče o vilenjacima i plaći koja stiže na vrijeme. Doduše, tamo često pada kiša pa je to možda razlog zbog kojeg ovdje ostaje djevojka iz pjesme Sve će draga moja jer se boji da će joj kapljice kiše isprati šminku pa će morati biti ono što zapravo je. Kako bi ju malo osokolio, dragi ju tješi da nema veze ako ju netko takvu vidi jer postoje softveri koji rješavaju sve znakove nečijeg stvarnog izgleda. Nesigurnost i propitkivanje samih sebe razlozi su zbog kojih ljudi nekuda odlaze, a Cesta nam nudi priliku da pokušamo. Poduži instrumentalni uvod bez mjedene sekcije odmah upozorava na nešto ozbiljniju pjesmu o traženju odgovora, ali umjesto njih nudi ugodnu glazbu za vožnju u potrazi. Kako bi nas malo trgnuli od putovanja, Tripperi su ubacili intermezzo naziva E Maria. Ritam koji ne dopušta mirovanje će vas nositi dok se budete pitali tko je misteriozna Maria i što ćete još o njoj saznati… Čekajući te informacije, možda vam dođe kao iznenađenje jedna druga – da plaća Nije sjela. Povratak (u budućnost) na posao malog Hrvata, iako ne donosi napredak, je obavezan. Nema veze što nema plaće za odrađeno, raditi se mora jer šef i država tako kažu. I onda ne preostaje ništa drugo nego dignuti ruke Do neba i tražiti spas od nebesa jer materijalno tamo nije bitno. A da nikad nije bilo Tako teško dokazao je i sam bend pa su u pomoć pozvali AKA Crescenda jer nije lako samo slušati kukanja i priče o boljem sutra. Ipak, mi smo narod kojem malo treba pa da zaokruže ovu priču o našoj naciji, za kraj su ostavili pjesmu Sve gori. Obiteljski roštilj uz popratnu logistiku zbog koje susjedi okreću očima česta je pojava i pokušaj za unos malo vedrine u ponekad tmurne živote.

Sve u svemu, ovaj album pun mudrih riječi, vedrih ritmova i pozitivnih vibracija držat će vas nasmijane, a zar nije to ono najbitnije?

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(12 votes, average: 4.500 out of 5)

Komentari