Istaknuto
22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

21.03.2017.

1. travnja u Glazbeni lonac dolazi Lika Kolorado, i to u akustičnom izdanju. Ili barem tako tvrdi ekipa iz Lonca.

Film

Recenzija: Sentimentalni esej o prolaznosti („Dum spiro spero“, P. Kvesić)

16.09.2016. Dario DunatovFoto: www.havc.hr/hrvatski-film

Suočeni s teškim kliničkim dijagnozama, ljudi u pravilu klonu, dignu ruke od sebe ili nešto rjeđe, ruku na sebe. Pero Kvesić, poznati književnik, novinar i urednik, našavši se u identičnoj situaciji, odlučio je uzeti kameru u ruke. Snimajući svoju, naizgled monotonu, svakodnevicu običnom kućnom kamerom, obuhvatio je mozaik života sastavljen od malih vizualnih isječaka, koje je montažom spojio, dodao im svoj glas i tako dobio križanac dokumentarca i filmskog eseja, film Dum spiro spero (dok dišem, nadam se). Splitska publika imala je prilike pogledati ovaj film u sklopu Split film festivala kojem je ovo 21. izdanje.

Dokument prolaznosti

U fokusu je dokumentiranje Kvesićeve životne i radne okoline, ljudi s kojima živi, njegovog psa, knjiga koje čita, onih koje je pročitao i onih koje neće stići pročitati, njegovih jutarnjih navika i drugih karika koje čine lanac jednog običnog dana. Skrivajući se iza kamere pokazuje nam život kakav vodi, svoje ukućane, želje, strahove i misli. Izgleda kao da puštajući nas u svoj dom, uvlači nas polagano i u svoj um, u kom nalazimo mir, unatoč teškim trenutcima fizičke slabosti kroz koje autor prolazi.

Kvesić to radi nenametljivo, skromno, gotovo iz prikrajka, ne otklizujući u patetiku ni u jednom trenutku filma. Njegov humor je šarmantan, uvidi jednostavni, a hrabrost skromna. Unutar toga, on poštuje smrt i suočava se s njom bez da Dum spiro spero postane film o smrti. U fokusu je zapravo prolazak vremena, tj. čovjeka kroz vrijeme i prostor u kojem boravi.

Foto: www.havc.hr/hrvatski-film

Foto: www.havc.hr/hrvatski-film

Hrabrost je ljudska dužnost

Čovjek ne zna koliku snagu ima u sebi dok se ne nađe u situaciji u kojoj mu je ta snaga potrebna. Kvesić iz svoje situacije crpi snagu za hrabro suočavanje s neizbježnim i uviđa kako u životu nismo istinski slobodni dok ne prihvatimo prirodnu činjenicu smrti. Tako se dužnost hrabrog odlaska uzdiže u stoički princip i služi kao primjer mladima koji se na pragu svoje smrti uvijek sjete svojih roditelja u istoj situaciji.

Kvesić je ugodni pripovjedač koji šarmira ironijskim pristupom najozbiljnijim temama što u konačnici filmu daje vedar ton. To je pobjeda nad protokom vremena koju Kvesić ostvaruje. Dum spiro spero vrijedno je svjedočanstvo i umjetnički pothvat. Filmić je to koji je zanimljiv u svim aspektima; kao uspješni hibrid dokumentarca, eseja i vloga, kao pitko i mudro štivo i kao misao o prolaznosti. Kao takav, obuhvatio je razne aspekte ovog autora koji se okušao u novom mediju. Rijetko kad smo na filmu imali prilike vidjeti ovako demistificiran, razgolićen i u konačnici blag prikaz protoka vremena i smrti. Kvesićev najveći pothvat je što nas na ovo putovanje vodi zen pomirenošću uz koju se osjećamo ugodno jer uviđamo da je stvarnost također jedan audio-vizualni fragment nekog nepoznatog šireg plana.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 4.750 out of 5)

Komentari