novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Recenzija: Komedija koja je očarala kritičare (“Toni Erdmann”, M.Ade)

toni erdmann
Foto: www.facebook.com/ToniErdmannFilm
Vrijeme čitanja: 3 minute

“Šaljivdžija Winfried prerušava se u životopisnog Tonija Erdmanna kako bi privukao pažnju svoje – poslom preokupirane – kćeri Ines i naveo je da promijeni životni stil. Igra nadmudrivanja između oca i kćeri poprima apsurdne proporcije do trenutka kada Ines počinje shvaćati da njen ekscentrični otac zaslužuje mjesto u njenom životu” – premisa je za film od kojeg se i ne bi moglo očekivati mnogo više od prosječne obiteljske komedije s predvidljivim elementima drame.

Jedna ovakva premisa u rukama iskusne Maren Ade ipak je sve osim mediokriteta. Ade je već ispoljila talent za vjerodostojnim prikazivanjem međuljudskih odnosa, te načinom na koji oni funkcioniraju, u prethodnim radovima The Forest for the Trees i Everyone Else. Njen stil izgradnje karaktera, kroz pokret i satiru, dostiže svoj vrhunac u ovom filmu.

Likovi Tonija i Ines detaljni su i realistični, što je postignuto njihovom konstantnom izgradnjom pred našim očima. Svaka scena omogućava nam da razumijemo tko su ove osobe te da se suživimo s njima kroz spektar raznolikih situacija, od ugodnih izlazaka i večera do stresnih i detaljno planiranih sastanaka (izrazito bitnih za živote određenih likova). Satiričnim otklonom od stvarnosti redateljica postiže balans u kojem dopušta i sporednim likovima da se razviju, tako u jednoj sceni na Winfriedovo pitanje „Kakva je Ines šefica“ njena pomoćnica Anca, dobiva kratki ali efektivni moment izgradnje lika, blagim i sretnim izrazom lica odgovara s: “Odlična, govori mi sve što sam pogriješila“ .

Svijet Winfrieda i Ines

Dinamika Winfried/Toni građena je prema uzoru na dinamiku komičara Andy Kaufmana/Tonyja Cliftona i besprijekorno funkcionira, dok je Winfried pristojni, zabrinuti otac, Toni je omatorjeli playboy koji živi punim plućima. Tu se i pojavljuje nedužna komika koja vlada ovim filmom. Maren Ade gradi svoju komediju na svakodnevnim situacijama blage nelagodnosti i nevinog djetinjastog ponašanja, što je ugodna pojava u vremenu stereotipnih komedija punih nasilja, vulgarnosti i priprostih neuvjerljivih “slučajnih situacija“. Lik Tonija ne postoji zbog toga što je Winfriedu dosadno u životu ili zato što nije zadovoljan njime, upravo suprotno, Toni je tu zbog Winfriedovog ispunjenog  života, da bi pomogao drugima da dožive sreću.

Nasuprot Tonija nalazi se lik Ines, u koji redateljica implementira sav kaos korporativnog svijeta. Kroz njene oči mi gledamo užurbanost svakodnevice, beznadne društvene norme koje zahtijevaju slojevito odijevanje maski, stresan posao koji se na kraju svede na hirovite odluke bogataša, što gledateljima dodatno približava kontrast između samih života oca i kćeri. Svakako tu je i redateljičina kritika društva, u kojoj  likovi skidajući sve maske koje nose, ostaju goli, ranjivi i predmet smijeha.

Upečatljivi stil Maren Ade

Duge scene, koje lagano postaju specifični izražaj redateljice, odlikuju se time što prate glavne likove u njihovim dnevnih pothvatima, bez izrezivanja momenata tišine ili praznog hoda kako bi se održala zbiljnost situacije. U scenama se često dešava promjena pozicije glavnog lika s Winfrieda na Ines, kao i obrnuto, koja je odrađena neprimjetno što ima za posljedicu da ove scene uspijevaju održati fokus gledatelja a pritom još dodati na mistifikaciji „što to Toni ovog puta sprema“. To bi se možda moglo uzeti kao jedina zamjerka filmu, ovaj princip se konstantno ponavlja, s različitim rezultatima, pa pred kraj filma već lagano postaje primjetan i kreće gubiti na efektivnosti. Možda nekoliko scena manje ipak ne bi škodilo ovom filmu.

Toni Erdmann zasigurno je ovogodišnji favorit kritičara što se može vidjeti prema nagradama FIPRESCI u Cannesu i San Sebastianu te ICS u Cannesu ili činjenice da je jedini ovogodišnji rad koji je dospio na BBC listu „100 najboljih filmova 21 stoljeća“. U narednim mjesecima svakako ostaje još da se vidi hoće li hvalospjevi kritike uroditi plodom kod europske i američke filmske akademije, te da li je ovo zaista film po kojem ćemo pamtiti 2016 godinu. Toni Erdmann još uvijek možete pogledati u kinu Europa i riječkom Art-kinu.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari