novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

“Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” (The Beatles): 50. rođendan remek-djela

sgt. pepper's
Foto: "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" [cover]
Vrijeme čitanja: 6 minute

Po mnogima najbolji album svih vremena, slavni “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” The Beatlesa ove godine slavi 50. rođendan. Pomalo je nevjerojatno da je prošlo pola stoljeća od izlaska ovog remek-djela glazbene umjetnosti. “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” objavljen je 26. svibnja 1967. u Ujedinjenom Kraljestvu, odnosno 2. lipnja u Sjedinjenim Američkim Državama.

The Beatles su karijeru počeli kao pop bend, to nije potrebno ponavljati. U razmaku od ožujka 1963. do kolovoza 1965. objavili su čak pet albuma i bezbroj singlova s kojima su osvojili obje strane Atlantika. Album “Rubber Soul” iz prosinca 1965. smatra se prekretnicom u njihovoj karijeri s kojim su se od rock’n’roll boy benda transformirali u jedne od najvećih inovatora u povijesti glazbe – ali i najboljih autora. Tome je kumovala i činjenica da su 1966. održali posljednju turneju u karijeri (i na tom su polju pioniri, ali o tome nekom drugom prilikom), nakon čega su se u potpunosti mogli posvetiti studijskom radu.

Ove okolnosti važne su za razumijevanje procesa rada na “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band”. Albumu je 1966. prethodio “Revolver” kojim su Beatlesi uveli neke značajne novitete u tadašnju popularnu glazbu, kao što su loopovi u psihodeličnoj Tomorrow Never Knows, gudački aranžman balade Eleanor Rigby te indijski instrumentarij kojim je George Harrison aranžirao svoju Love You To. S obzirom na to da su se zauvijek povukli od sviranja uživo, na “Sgt. Pepper’s” mogli su nastaviti istraživanje započeto na “Revolveru”.

Zapravo bi se moglo reći da Beatlesi nikad prije ili poslije nisu bili u autorskoj formi kao 1967. godine, a tome ne svjedoči samo “Sgt. Pepper’s”, nego i šest singlova koje su objavili te godine, redom jedan bolji od drugog: zaigrana Penny Lane, sjetna Hello Goodbye, definirajuća skladba psihodelične glazbe Strawberry Fields Forever koja podjednako oduševljava stihovima, kao i aranžmanom u kojem se ističu Mellotron i violončelo. Baby You’re A Rich Man (na kojoj su uveli još jedan rani elektronički instrument klaviolin, preteču analognog sintesajzera) i I Am the Walrus možda su i najpodcjenjenije pjesme njihove karijere, a tu je i neuništiva All You Need is Love. Osim kao singlovi, tih šest pjesama kasnije te godine objavljeno je na albumu “Magical Mystery Tour”.

“Sgt. Pepper’s” smatra se prvim konceptualnim albumom u povijesti glazbe. Svi članovi benda dobili su alter ega u fiktivnom bendu narednika Peppera, a album je rađen tako da zvuči kao koncert tog fiktivnog benda. Uvodna, naslovna pjesma započinje žamorom publike i zvucima štimanja orkestra, a refren nas pozdravlja riječima: “We’re Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band / We hope you will enjoy the show / Sit back and let the evening go”. Paul McCartney idejni je autor cijelog koncepta i na ovoj je pjesmi on u ulozi glavnog vokala pa tako u prvoj kitici pjeva “So may I introduce to you / The act you’ve know for all these years”, dok u drugoj kitici najavljuje “The one and only Billy Shears” koji će s bendom otpjevati jednu pjesmu…

Riječ je naravno o alter egu Ringa Starra i kultnoj pjesmi With a Little Help From My Friends. Legenda kaže da je Starr tada bio jedini Beatle koji bendu nije doprinosio kao skladatelj pa su Lennon i McCartney ovu pjesmu napisali za njega kako bi ga uz ovaj simboličan naslov i stihove koji govore o važnosti prijateljstva potaknuli na buduće autorske radove. Veoma pjevna pjesma začuđujuće je jednostavnog aranžmana, uz klavir koji vodi glavnu riječ i dionice back vokala koje su svi (ili bi trebali) barem jednom zapjevali s najboljim prijateljima (“Do you need anybody? / I need somebody to love”). Osim u originalnoj verziji, pjesma je podjednako poznata (ako ne i poznatija) u izvedbi Joea Cockera koji ju je obradio već 1968., a potom ju je otpjevao i na Woodstocku godinu poslije. Cockerova verzija je značajno drugačija, dosta sporija (studijska snimka traje mu 5:11, za razliku od Beatlesovih 2:44), a klavir su zamijenile orgulje bez kojih je legendarni instrumentalni uvod danas nemoguće zamisliti.

Podjednako je slavna Lucy in the Sky with Diamonds, još jedno nezaobilazno mjesto psihodelične glazbe. Iako se nakon izlaska albuma smatralo da pjesma govori o LSD-u (Lucy-Sky-Diamonds), John Lennon je tvrdio da ga je za pjesmu inspirirao sin Julian koji je iz škole donio crtež s djevojčicom Lucy koja leti. Lennon je također rekao da se maštovitim stihovima želio približiti svijetu knjige “Alisa u zemlji čudesa” (I Am the Walrus je također njome inspiriran). Kako god bilo, uvodni stihovi “Picture yourself in a boat on a river / With tangerine trees and marmalade skies” zauvijek su upisani u povijest ljudskog roda, uz instrumentalnu pozadinu koja imitira bajkoviti glockenspiel.

Optimistična Getting Better govori o pojedincima koji su imali problema s agresijom i kontrolom bijesa, no trude se popraviti svoje ponašanje (“It’s getting better / Since you’ve been mine”). Glazbeno zvuči kao prethodnik svega što je Spoon radio 40 godina poslije, uz čvrsti ritam i zvuk električne gitare (čiju dionicu postepeno preuzima klavir), višeglasne dionice back vokala te središnji dio pjesme u kojem je George Harrison raspalio po indijskom instrumentu tanpuri. U sličnom ritmu nastavlja se sanjiva Fixing a Hole čiju instrumentalnu dionicu predvodi Harrison na čembalu. McCartney je prvotno tvrdio da je to pjesma o fanovima koji stoje ispred njegove kuće, no kasnije je izjavio da je skladba oda travi.

Foto: Discovery film press

Nakon par brzih brojeva dolazi She’s Leaving Home, duhovni nasljednik nešto slavnije Eleanor Rigby. Pjesma pripovijeda o djevojci koja bježi od kuće kako bi se našla s dečkom s kojim će se zabavljati i biti slobodna. Skladbu prati mali gudački sastav i nitko od članova benda ne svira ni jedan instrument na pjesmi, a samo su McCartney i Lennon snimali vokale za nju. Oko te pjesme vjerojatno su se najviše lomila koplja. Dok su je neki kritičari smatrali ponajboljom pjesmom na albumu, drugi su je nazvali blijedom kopijom Eleanor Rigby. Being for the Benefit of Mr. Kite! opisuje događaje u cirkusu (“There will be a show tonight on trampoline”, “And of course Henry The Horse dances the waltz”, “The band begins at ten to six”, “A splendid time is guaranteed for all”), a Lennon je stihove navodno preuzeo s postera za jednu cirkusku predstavu iz 19. stoljeća. Zvuk harmonike i orgulja pojačava cirkusku atmosferu.

Središnje mjesto albuma pripada veličanstvenoj Within You Without You, jedinoj pjesmi na albumu koju kao autor potpisuje George Harrison. Iako je Harrison indijske glazbene utjecaje već predstavio na albumu “Revolver” s pjesmom Love You To, Within You Without You bila je još dublje zaranjanje u indijsku glazbenu tradiciju, ali i hinduističku filozofiju. Harrison je jedini Beatle koji je radio na snimanju pjesme, zajedno s grupom nepotpisanih i neimenovanih indijskih glazbenika iz Londona koji su svirali tanpuri, dilrubu, svarmandal i druge instrumente. Harrison je nekoliko mjeseci uoči snimanja albuma proveo u Indiji pa ne čudi da tekst pjesme reflektira njegovo duhovno putovanje i time značajno odudara od svih ostalih pjesama na albumu.

“When you’ve seen beyond yourself then you may find

Peace of mind is waiting there

And the time will come when you see

We’re all one, and life flows on within you and without you”

When I’m Sixty-Four, kao što i naslov sugerira, govori o starenju i dugotrajnoj ljubavi, a pripovjedač se na šaljivi način pita “Will you still need me, will you still feed me / When I’m sixty-four”. Pjesmu je McCartney napisao nekoliko godina ranije, no uvrstio ju je na ovaj album jer mu je te godine otac napunio 64 godine. Šaljivi ton pjesme pojačava zvuk klarineta. Lovely Rita je simpatična pjesma o Riti, ženi koja radi kao kontrolor parkirnih karata, a koju pripovjedač pokušava osvojiti. Zvuci životinja na Lennonovoj Good Morning Good Morning inspirirani su onima s albuma Beach Boysa “Pet Sounds”, a glasanje pijetla pretvara se u reprizu naslovne pjesme.

Album zatvara grandiozna A Day in the Life, inspirirana događajima o kojima je Lennon čitao u novinama (“I read the news today, oh boy”), dok je središnji dio pjesme napisao McCartney. S obzirom na eksperimentalni zvuk cijelog albuma, Lennon i McCarntey svoje su dijelove htjeli spojiti s nekom avangardnom orkestralnom dionicom. Stoga je producent George Martin aranžirao crescendo za 40-člani orkestar koji je zapravo unutar zadanih okvira improvizirao 24 takta, od najniže prema najvišoj noti, nakon čega nas zvuk budilice vodi k riječima “Woke up, fell out of bed”. Istu su dionicu ponovili nakon zadnje kitice, dok cijela priča završava jednim akordom na klaviru. Beatlesi svakako znaju pojedine akorde učiniti slavnima (npr. uvodni akrod od A Hard Days Night). Ovo je bila najduža pjesma Beatlesa koju su do tada izdali, a zanimljivo je da na prethodnih sedam albuma nisu izdali ni jednu pjesmu dužu od tri i pol minute, a na “Sgt. Pepper’s” čak dvije traju duže od pet minuta.

Najzanimljivije na albumu “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” je to što unatoč svim raznolikostima među pjesmama, one djeluju kao cjelina. Rijetko se jedna kraj druge nađu toliko različite pjesme kao što su Harrisonova spiritualna Within You Without You i Lennonova karnevalska Being for the Benefit of Mr. Kite!, ali one funkcioniraju kao dvije strane ogledala – jedna je glazbeno posve ogoljena, stihova koji nas potiču na introspekciju, a druga je iznimno raskošno aranžirana sa stihovima koji pozivaju na spektakl. Ta dualnost je danas i više nego aktualna, a zapravo oduvijek leži u srži čovječanstva.

Od jednostavne ljepote With a Little Help From My Friends do monumentalnog zvuka A Day in the Life, “Sgt. Pepper’s” uvlači slušatelja u svoj svijet kao što neka knjiga okupira čitatelja ili film gledatelja. Mnogo se govori o tome da se albumi danas više ne slušaju, no to nije istina. “Sgt. Pepper’s” će uvijek imati slušatelje, i nikada neće prestati dobivati nove. Možda će njih biti sa svakom generacijom sve manje, no to je tema za neku drugu raspravu (recimo onu o kurikularnoj reformi i obrazovnom sustavu u kojem nema mjesta za umjetnost koja je nastala posljednjih 50 godine). Možda ovo nije najbolji album svih vremena, možda čak nije ni najbolji album Beatlesa, ali nedvojbeno je da se Fab Four nikad prije ili poslije nisu na taj način i u tolikoj mjeri poigrali strukturom pjesama, aranžmanima, instrumentima, melodijama i stihovima, kao što su to učinili na albumu “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band”.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social

Komentari