Istaknuto
27.03.2017.

Kroz iskustvo vođenja različitih radionica za djecu, prvenstveno Froooma, Boris Bakal progovara o radu s djecom, odgojnim i obrazovnim tehnikama i ustanovama te dječjoj perceptivnosti koja nam svima izmiče iz videokruga.

22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

Knjige

Izvještaj – Stiholoporter (FictionPlayGrounds): Eksperimentalna kohezija umjetnika različitih praksi

12.05.2016. Fran Radonić Mayr
Foto: Adela Mrnjaus/Ziher.hr

U srijedu, 11.5.2016. godine, u klubu KSET je FictionPlayGrounds, intermedijialna plarforma kojoj je cilj povezati autore i autorice različitih medija/umjetnosti, u suradnji sa Stiholoporterom, organizirao svoj prvi događaj.

Počelo se s video trailerom navedene grupe na projekcijskom platnu. Budući da je interdisciplinarnost različitih tipova umjetnosti njihova najizraženija karakteristika, na traileru su bili prikazani ljudi koji ostvaruju umjetnost u različitim oblicima. Bila je tu djevojka koja pleše, muškarac koji svira gudački instrument, djevojka koja fotografira, muškarac koji piše knjigu te djevojka koja radi skicu slike, a sam video prikazan na platnu bio je određen tip metaiskaza; filmska umjetnost i njena moć prikazivanja svih navedenih.

Nakon trailera na platnu su se počele prikazivati različite slike, a izvođači su počeli recitirati lirske, a zatim i prozne tekstove koji su tematski bili povezivi sa slikama na platnu. Zanimljivo je bilo to da je publika bila ciljano okrenuta spram platna te se, gledajući slike, prepuštala stapanju riječi i slike. U pauzama između tekstova pustila bi se glazba kao intermezzo čitanju različitih djela, pridonoseći melankoliji koja je iovako bila prisutna kao glavna emocija večeri.

Foto: Adela Mrnjaus/Ziher.hr

Foto: Adela Mrnjaus/Ziher.hr

Osim navedenog, ono što ovaj događaj čini drugačijim od klasičnih pjesničkih večeri je i to da izvođači pjesama nisu bili njihovi autori, a ljudi koji su birali slike na platnu koje se pojavljuju za vrijeme određene pjesme, također. Bila je to eksperimentalna kohezija mladih umjetnika različitih praksi, po prvi puta noseći takvo iskustvo u klubove grada Zagreba.

Tema lirskih i proznih tekstova kretala se od tugaljivih stihova o emotivnim gubicima i slomljenim srcima preko frustracija nad načinom na koji svijet funkcionira, nerazumijevanja ljudi spram lirskog subjekta te ekpresija vlastitosti i egzistencijalnih pitanja, sve do zaigranih stihova o tome kako Pluton više nije planet, što je potaknulo pitanje prihvaćanja drugačijeg i nasilja nad slabijim. Što se forme tiče, bilo je od lijepo ukrašenih stihova do estetike ružnoće i psovki, što dakako, opet iznova utječe na smjer sadržaja.

Izvedba pjesama bila je zadovoljavajuća, sami tekstovi varirali su od prosječnih do vrhunskih, slike na platnu također, ali se svakako osjećalo to da je u zraku prisutno nešto novo. Kao sve novo, i ovaj je događaj imao blagi ugođaj prototipa koji će se tijekom vremena, vjerujem, uspjeti razviti u pravu stvar. Ima još puno mjesta za napredak, ali veliki napor i ljubav spram onoga što se napravilo osjećali su se cijelo vrijeme te ovim putem želim čestitati organizatorima na stvaranju nečeg novog i potaknuti ih da nastave te dovedu ideju do svog punog potencijala.


Komentari