Triggerfinger: Najbučniji belgijski šminkeri po prvi put u Zagrebu

Belgijski bend Triggerfinger svira blues rock te je prepoznatljiv po svojim energičnim live nastupima i veoma stiliziranoj estetici, koja kao da inspiraciju vuče iz starih kultnih filmova zlatnog doba Hollywooda pomiješanih s hard rock scenom New Yorka iz alternativnih časopisa 80-ih. Njihov zvuk pak mnogi uspoređuju s Led Zeppelinom, Queens of the Stone Age ili pak žešćom i malo starijom verzijom The Black Keysa iz Attack & Release ere, što se mlađe publike tiče.

Formirani u belgijskom gradu Lieru, Triggerfinger su s manjim ili većim pauzama dugo vrijeme svirali pred tamošnjom publikom, stvarajući oko sebe određeni glazbeni “hype” iako dosta odmaknut od mainstreama, te skupivši u to vrijeme umjereno veliku, ali odanu bazu fanova. No njihov veći uspjeh došao je tek 2004. s njihovim debi albumom nazvanim jednostavno “Triggerfinger” koji je veoma brzo dobio pohvale rock publike te stvorio pozitivno ozračje za turneju albuma. Članovi benda radili su kao session izvođači s drugim glazbenicima kada su osnovali Triggerfinger, te i dalje nastupaju u originalnoj postavi koju čine vokalist i lead gitarist Ruben Block, basist Paul Van Bruystegem te bubnjar Mario Goossens.

“Priča je počela 1998. godine. Paul je u to vrijeme bio ugledni studijski gitarist koji je surađivao s američkom kantautoricom Beverly Jo Scott. Svirao je u još jednom bendu i dogodilo mu se da ima dva nastupa u isto vrijeme. S Beverly je imao dogovorenu turneju, pa je tražio nekoga tko će ga zamijeniti u bendu. Pozvao je Rubena, a onda je taj bend ostao i bez bubnjara pa su pozvali mene. Tako sam upoznao Rubena i neko smo vrijeme skupa svirali. Zatim mi je rekao da ima bend koji se zove Triggerfinger i da se zahvalio glazbenicima s kojima je svirao proteklih 8-9 mjeseci i da bi u tom bendu htio vidjeti mene. Pitao me “Imamo pet nastupa, možeš li to odraditi?“, rekao je o formiranju benda bubnjar Mario Goossens u intervjuu za portal Muzika.hr povodom njihova nastupa na varaždinskom Špancirfestu prošle godine.

“Pozvao sam prijatelja koji je svirao bas i zapravo sam od prve probe Rubenu htio dati do znanja da želim da ovaj bend uspije. Govorio sam mu ‘Želim ostati, želim probati ovo, želim probati ono‘, a on me samo gledao i govorio ‘Cool. Super‘. Isto je govorio i basist pa smo prve četiri godine nastupali po malim klubovima i gdje god smo mogli svirati. I tako smo svirali, svirali, svirali i svirali unedogled, a onda – prije nego što smo objavili prvi album – basist nam je rekao da mu je iskreno žao, ali da nas mora napustiti zbog osobnih razloga. Ruben i ja smo otišli u studio snimiti album, a ispostavilo se da je vlasnik studija bio Paul. Ruben mi je rekao ‘Što misliš da ga pozovemo da svira bas s nama?’. Pitali smo ga i otad Paul svira bas. Snimali smo album u njegovom studiju i tako je sve počelo. Bilo je sjajno, čak i danas, nakon 16 godina provedenih skupa, to su najbolji ljudi s kojima se može surađivati i svirati. Još uvijek smo najbolji prijatelji.”

O tome kako se dogodilo da su toliko dugo, čak šest godina, svirali prije nego li su uopće išta snimili, Goossens je odgovorio: “U vrijeme kada smo počeli svirati skupa još uvijek smo bili session glazbenici, svirali smo i nastupali s drugim izvođačima tako da Triggerfinger tada nije uvijek bio u prvom planu. Od samih je početaka bio ‘side-project’, no s vremenom je izrastao u glavni bend. Da, trebalo nam je šest godina, ali u međuvremenu smo napredovali i sazrijevali. To je ono što nam je bilo bitno, nije riječ o tome da smo spori i da nam je trebalo dugo vremena, već o tome da smo išli temeljito i gledali što sve možemo napraviti.

Jasno, bila nam je bitna i reputacija benda, osobito smo htjeli izgraditi reputaciju live benda, stoga smo samo nastupali i nastupali. Glazbena industrija je takva da nikad ne znaš što donosi sutra. Kada smo snimili prve demo snimke – nikome nisu bile interesantne, nitko ih nije htio. Zvuči čudno, ali tako je bilo, naša glazba nije bila dovoljno ‘hip’, tada je bila drugačija od svega što je prolazilo. Promijenilo se to u zadnjih 15 godina, danas Jack White svira roots, The Black Keys sviraju blues i eto, sad je popularna…”

Držeći se provjerenog pristupa detaljnog i dugotrajnog rada na glazbenom materiju prije objavljivanja, Triggerfinger su svoj sljedeći studijski album “What Grabs Ya?” objavili tek 2008. godine, što im je donijelo još više popularnosti, kako od novih fanova, tako i od starih koji su cijenili kvalitetu te vrijeme uloženo u stvaranje albuma. Dvije godine kasnije, Triggerfinger izdaje svoj treći studijski album “All This Dancin’ Around” kojeg su snimili u Kaliforniji uz dugogodišnjeg suradnika i producenta Grega Gordona, te album ubrzo ulazi na Top 50 ljestvicu albuma u Belgiji.

“Kod nastupa uživo važne su nam setliste, koja pjesma se dobro nastavlja na prethodnu i te stvari. Pokušavamo složiti tri ili četiri pjesme koje mogu funkcionirati u nizu, da to bude tečno bez nekih ‘rupa’. Kod snimanja albuma malo je drugačije, ondje možemo razmotriti koje su nam sve opcije na raspolaganju. Sve dosadašnje albume snimili smo uživo u jednoj prostoriji baš poput nekog staromodnog rock’n’roll benda i mislim da se to može osjetiti. Koristimo računala, naravno, ali računalo nam je isključivo uređaj za snimanje, nije uređaj s kojim ćemo poboljšavati snimku. Uglavnom snimamo na magnetofonske vrpce koje onda prebacujemo na računalo. U današnje se vrijeme puno glazbe radi uz pomoć računala pa onda sve manje zvuči poput ljudskog uratka, a sve više poput stroja. Mi tako ne radimo. Nekad usporimo, nekad ubrzamo, budemo tiši ili glasniji, uostalom tako i ljudsko tijelo funkcionira. Ono može osjetiti sve emocije, može osjetiti napetost; ni otkucaji srca nisu uvijek jednaki – to je ono što mi se sviđa.”, dodao je Goossens u intervjuu za Muzika.hr objašnjavajući od kuda dolazi karakteristični glazbeni potpis benda koji je na tragu klasičnog rock’n’rolla i bluesa.

Njihov posljednji studijski album “By Absence of the Sun”, objavljen 18. travnja ove godine, snimljen je u Sunset Sound studiju u Los Angelesu, gdje su nastali i albuma izvođača poput Rolling Stonesa, The Doorsa, Milesa Daviesa, Led Zeppelina, Princea ili Boba Dylana. Osim četiri studijska albuma, Triggerfinger imaju i dva live albuma, “Faders Up” iz 2007. godine, te njegov nastavak “Faders Up 2” koji je zabilježio njihov nastup u Amsterdamu 2012. godine.

Triggerfinger ovaj puta u Zagreb dolaze povodom turneje u sklopu promocije njihovog posljednjeg albuma “By Absence of the Sun”, te će nastupiti u Tvornici kulture u četvrtak 20. studenog. Njihov je Zagrebački nastup jedan od 50 koncerata na turneji, te ujedno njihov prvi koncert u Zagrebu. Nastup počinje u 21 sat, a ulaznice za koncert mogu se kupiti u pretprodaji po cijeni od samo 50 kuna na blagajni Tvornice kulture, na prodajnim mjestima Entria ili putem online dućana na web adresi www.entrio.hr. Cijena ulaznice će na dan koncerta iznositi 70 kuna, te će se moći kupiti na ulazu u Tvornicu.

Pročitajte izvještaj s koncerta Triggerfingera na varaždinskom Špancirfestu.