Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Izvedbene umjetnosti

“U registraturi” (Gavella): Narativno dobro organizirana dramatizacija slavnog romana

10.12.2015. Marko VrančićFoto: Jasenko Rasol / www.gavella.hr

U Gradskom dramskom kazalištu Gavella 27. studenog premijerno je izvedena predstava “U registraturi” Ante Kovačića u režiji Darija Harjačeka, ujedno i autora dramtizacije romana, dok je dramturginja Ivana Sajko. “U registraturi” jedan je od najpoznatijih romana hrvatskog realizma u kojemu se isprepliću i različiti drugi elementi, naročito romantički. Glavne su teme romana opozicija sela i grada te ljubavni odnos Ivice Kičmanovića i Laure.

Harjaček se ne drži početka romana u kojem registratori govore, to ćemo vidjeti kasnije u predstavi, već odabire i preslaguje narativnu liniju shodno potrebama predstave. Tako na samome početku predstave promatramo tableau s glumcima, a nakon što što smo nakratko izloženi društvu kojemu Ivica Kičmanović (Igor Kovač) stremi, zavjesa se spušta te promatramo Lauru (Ivana Roščić) i Ivicu iz relativno kasnog razdoblja njihovog odnosa. Kovačićev roman poznat je po svojoj kompleksnoj pripovjedačkoj strukturi koja je dobro transponirana u predstavu tako da se nerijetko na pozornici simultano odvija više radnji iz različitih vremenskih razdoblja.

Takvi su dijelovi zanimljivi jer traže određen napor od strane gledatelja, no zahvaljujući dobroj režiji ostaju razumljivi. Zapravo se u njima najbolje očituje i kvalitetno prevođenje romana u dramu jer skraćuju vrijeme izvedbe, a istovremeno otvaraju mogućnost izravnog uvida u unutarnje stanje likova. Ponajbolji primjeri toga susreti su odraslog Kičmanovića i Kičmanovića kao djeteta (Branimir Bobinac u alternaciji s Matkom Jakovljevićem) u scenama u kojima se zreli Kičmanović prisjeća svog djetinjstva pa paralelno slušamo što isti lik govori u različitim periodima svog života.

Foto: Jasenko Rasol / www.gavella.hr

Foto: Jasenko Rasol / www.gavella.hr

Slično tome iskorišteni su i prozori dnevnog boravka u dubini pozornice kroz koji upadaju pijani glazbenici kada se radnja premješta iz grada na selo pa se u tom prijelazu nakratko preklapaju prostori radnje. Harjačeka je u čitanju Kovačića posebno privukla opozicija sela i grada pa je dosta pažnje posvećeno i liku pjesnika Rudimira Bombardirovića Šajkovskog (Nenad Cvetko), koji nastoji zatomiti svoju povezanost sa selom. Kako bi ukazao na aktualnost Kovačićevih poruka iz romana redatelj je odlučio glazbeno i kostimografski osuvremeniti prvi dio predstave u kojem je zabava popraćena trance ritmovima, dok dijelove radnje sa sela u drugom dijelu predstave prate tradicionalne popevke. Već spomenuti tableau s početka predstava otkriva nam suvremene kostime Marite Ćopo, kao i scenografiju Vesne Režić koja u prvom dijelu predstave prikazuje raskoš kuće pomoću bijelih tonova i skulptura koje imitiraju historicizam.

Moderna kostimografija i glazbena podloga s početka predstave spajaju se s originalnim Kovačićevim jezikom kojeg su glumci vješto usvojili, no krajnji je proizvod hibrid koji različitim kodovima komunicira povijesno i stilski različite sadržaje. Samo su članovi društva poniznosti i ustrpljivosti u potpunosti osuvremenjeni, dok je primjerice Illustrissimus (Sven Medvešek) u atemporalnom crvenom ogrtaču pa je teško i pomalo zbunjujuće odrediti kojem vremenu zapravo pripadaju članovi tog društva jer su u kostimografskom raskoraku s ostatkom predstave. Tome doprinose i suvremeni elementi poput spomenute trance glazbe i mikrofona koji se ovdje nalaze više kao dio trenutne kazališne mode, nego kao funkcionalni elementi koji imaju neku bitnu zadaću. Opozicija sela i grada istaknuta je isključivo u tim kostimima i techno plesu, što sugerira da u svojoj suštini i osobnosti selo i grad možda ipak nisu toliko različiti.

u registraturi

Foto: Jasenko Rasol / www.gavella.hr

Predstava “U registraturi” želi se približiti suvremenom društvu, ali istovremeno nastoji zadržati blisku vezu s Kovačićem. Predstava također nastoji dodatno istaknuti određene slojeve radnje, no zapravo želi reći sve pa su određeni dijelovi romana prepričani tehnikama epskog teatra, primjerice kada Kovač i Roščić izlaze iz uloga pa ih promatramo kao glumce koji izgovaraju tekst romana. No, Kovačićev roman je opsežan i kompleksan pa se u posezanju za svime i svačime podosta izgubilo na jačini određenih dijelova, posebice ljubavnoj priči između Ivice Kičmanovića i Laure.

U predstavi dvadeset i dvoje glumaca glumi trideset i devet likova, ako u dramatis personae ubrojimo i časne članove društva poniznosti i ustrpljivosti koji gotovo da imaju funkciju statista-kulise. Čak ako i oduzmemo sedam članova spomenutog društva ostaju nam trideset i dva lika, a takav broj opterećuje gledatelja nizom informacija. S obzirom na ovako gust raspored likova u predstavi Kovač i Roščić imali su poprilično težak zadatak da u par navrata ostvare osebujnu energiju na pozornici, a u tome i nisu ponajbolje uspjeli. Odnos Ivice i Laure trebao je nadjačati sve ostale likove, no nije.

Sven Medvešek je zato odličan u ulozi Illustrissimusa iz kojega pršti prezir spram Ivice Kičmanovića, tu je i izvrstan Siniša Ružić u ulozi Kumordinara Žorža. U predstavi se ističe i Sven Šestak koji glumi Ivičinog oca Jožicu, dobro se snalazi s kajkavskim dijalektom i na sceni uspijeva prenijeti emocije razočaranog oca, a i Živko Anočić je uvjerljiv kao trgovac Miha koji se oženio ružnom, ali bogatom Justom (Antonija Stanišić Šperanda).

Foto: Jasenko Rasol / www.gavella.hr

Foto: Jasenko Rasol / www.gavella.hr

Laura i Ivica Kičmanović u romanu su koncepcijski izrazito široki likovi koji posjeduju mogućnost da ih se u dramatizaciji dinamički koncipira te postepeno gradi kroz predstavu, no ovdje taj njihov razvoj slabo dolazi do izražaja. Kovaču u tome pomažu već spomenuti Ružić i Medvešek. S druge strane usamljena Ivana Roščić bori se sa zahtjevnom ulogom Laure, a ono što joj najviše nedostaje jest fatalnost i demonski impuls Kovačićeve Laure. Naravno da je moguće u postupku dramatziacije istaknuti određene elemente i ispisati predstavu drugačije od njenog tekstualnog predloška, no ovdje to nije slučaj već se Laurin demonski lik izgubio negdje u onom nastojanju da se puno toga postigne.

Ivica i Laura se u središtu radnje na sceni pojavljuju tek dva puta, kod Illustrissimusa kada Roščić djelomično pokazuje neke naznake fatalnosti, no Kovačevo trčanje duž pozornice koje bi trebalo dočarati unutranji nemir poprilično ostavlja tu scenu bez učinka. Kasnije pak, kada Laura dolazi na selo Ivici umjesto demonskog lika pratimo gotovo nevinu Lauru. Ivani Roščić u toj prezentaciji Laure nimalo nije pomogla ni režija koja preskače dijelove njenog okrutnog nastupa na Ivičinoj svadbi.

Foto: Jasenko Rasol / www.gavella.hr

Foto: Jasenko Rasol / www.gavella.hr

Uz već spomenutu kostimografiju i scenografiju, na predstavi je kao autor glazbe radio Frano Đurović, koreografkinja je Ana Kreitmeyer, oblikovatelj Zdravko Stolnik, suradnica za govor Ivana Buljan Legati dok je Martin Turšić korepetitor. Spomenimo još samo kako su kostimi u predstavi poprilično impresivni, čemu nikako ne odmaže broj likova i njihova učestala presvlačenja.

Iako u programskoj knjižici predstave stoji izjava redatelja preuzeta iz razgovora s Davorom Špišićem za tjednik Globus gdje kaže da je „iznenađujuća činjenica da do sada nitko u teatru nije postavio Registraturu“, predstavu po Kovačićevom romanu režirao je 1967. Vojmil Rabadan, a 1970. Vid Fijan u varaždinskom HNK gdje je ulogu Ivice Kičmanovića igrao legendarni Tomislav Lipljin. Kako god, treba pohvaliti Harjačekov odabir zahtjevnog i vrijednog romana za postavljanje u kazalištu.

Predstava “U registraturi” dobra je nadopuna romanu i iako u pogledu postupaka svojstvenih kazalištu djelomično uspijeva izboriti autonomiju, uz više hrabrosti u pogledu adaptacije mogla je djelovati i skladnije. Nadajmo se samo da će se, upisujući kultne likove u kulturno pamćenje naših srednjoškolaca, s vremenom i Laura iz predstave pretvoriti u fatalnu i demonsku ženu.

Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(19 votes, average: 2.789 out of 5)

Komentari