Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Knjige

Zanimljiva promocija knjige „Ustav Republike Hrvatske”: Ljubavna priča o mržnji

01.10.2016. Tanja BrajkovićFoto: Facebook.com/vinylzagreb

U vrlo opuštenom tonu i ambijentu prepunom ljudi željnih noviteta na hrvaskoj književnoj sceni te njenih dobrih poznavatelja, u petak je u zagrebačkom klubu Vinyl službeno promovirana knjiga Ustav Republike Hrvatske, nastala po scenariju najnovijeg filma Rajka Grlića. Knjigu su, u suradnji, napisali Ante Tomić, koji je najviše zadužen za tekstove u didaskalijama, i Rajko Grlić, a ovo im nije prvi zajednički pisani projekt. Dapače, zajedno su napisali još tri scenarija; onaj imenom Neka ostane među nama, Karaulu te Čudo u Poskokovoj dragi. No za ovaj kažu da su mu najozbiljnije pristupili te da je najtemeljitije prikazan od svih dosadašnjih te da se nadaju da im nije zadnji projekt koji će raditi. Ovaj naslov objavljen je u nakladništvu Hena com.

Promociju knjige moderirala je spisateljica Marina Vujčić, a o knjizi su govorili Ante Tomić, Rajko Grlić i Ivica Ivanišević, dok su odlomke iz knjige su čitali glavni glumci istoimenog filma, ujedno i bračni par u njemu, par Samardžić – Ksenija Marinković i Dejan Aćimović. Rajko Grlić je dodao da je scenarij filma napisan upravo za njih dvoje.

Zajednički demoni prošlosti

Marina Vujčić uvele je gledateljstvo u događanje spomenuvši da je ova knjiga intimna priča o ljudima u istoj stambenoj zgradi, potpuno različitih po političkim, nacionalnim, seksualnim i vjerskim obilježjima te svjetonazorima koje jedino povezuju demoni iz prošlosti. To im je svima zajedničko i to skupa moraju nadvladati. Ivica Ivanišević dodao je da se ovaj naslov nije smio niti dogoditi jer je to surova priča o ljudskoj nesreći, a sam Ustav Vladimira Šeksa bi čovjeka trebao od te nesreće spasiti i zaštititi. Ante Tomić rekao je da se ovaj scenarij samo dogodio spontano te da su se njegove priče u početku samo zametnule u njega, u nekih 40-ak redaka teksta.

Također je naglasio da je ovo vrlo sumorna priča koju svaki puta, kako popravljaš i obogaćuješ tekst, moraš ponovo doživjeti; staviti se u položaj svojih junaka i opisati ljubav i mržnju upravo onakvo kakve one jesu, onako kako ih racionalan čovjek može doživjeti. Rajko Grlić rekao je da ne voli pričati o procesu stvaranja svojih djela jer nije odviše egzibicionistički nastrojen, no da je potrebno jako simpatizirati osobu s kojom surađuješ jer su procesi stvaranja scenarija procesi od mnogo sati zajedničkog rada u sobi.

Ivica Ivanišević zaključio je da mu je priča jako dirljiva, ali je i objasnio razliku tekstova u scenariju i u ovome romanu naglasivši da se u scenariju priče uvijek krate, no da je sve ono što se ondje skratilo Ante Tomić u romanu nadoknadio u svojim didaskalijama koje su poprilično elaborirane. Rekao je i da svaka dobra priča zaslužuje biti ispričana u svakom mediju u kojem se može ispričati pa je zato scenarij ispričan kroz ovo književno djelo blisko vrlo dobroj i kvalitetnoj književnosti.

O mržnji i svemu njoj bliskome

Na pitanje moderatorice o tome kako se u filmu i knjizi baviti mržnjom Grlić je odgovorio da mi Balkanci uvijek rado vidimo neki znak kod druge osobe po kojem se razlikuje od nas, bilo da je druge nacionalnosti, da sluša turbo folk ili živi u gay zajednici te da tada on prestaje biti zbirna imenica i u društvu postaje čovjekom imenom i prezimenom za kojeg se pojavljuje veliki interes u svakom aspektu. Iz tog interesa se rađa i takozvana ljubav prema njemu koja više aludira na mržnju. Tomić je kao odgovor na to pitanje dao primjer okršaja u Melbourneu na Austarian Openu prilikom kojeg su se potukli srpsko-hrvatski navijači tenisača Novaka Đokovića i Ivana Ljubičića, gdje se ispostavilo da su se baš međusobno tražili na stranom i toliko dalekom tlu. Koliko god se mrze, toliko su i privrženi jedni drugima.

Na kraju ovog književnog druženja, na pitanje kako bi ova knjiga mogla djelovati na ljude, osobito one s mržnjom u sebi, Ivanišević je rekao da je ona savršeno uzaludna knjiga koja ne može promijeniti svijest ljudi te da će je najvjerojatnije pročitati, ali i pogledati film, oni kojima to zapravo niti ne treba. Grlić i Tomić samo su nadodali da knjige ne mijenjaju svijet, ali da ova može dati nadu dobrim ljudima da nije uzaludno i besmisleno biti dobar i pošten čovjek, a ovoj šačici onih drugačijih ipak možda pokazati pravi put.

Komentari