Istaknuto
22.04.2018.

Iza imena Tyger Lamb stoji zagrebačka četvorka čiji je prvijenac "Born Into This" na putu. Album još nije vani, no mnoga vrata već su im otvorena. Upoznajte se s njima dok su još polu-anonimni i nepoznati, prije koncerta 3. svibnja u Vintage Industrial Baru.

13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

Film

Vukovar Film Festival : Zločin i kazna à la Woody Allen

26.08.2015. Hrvoje KorbarFoto: Press

Drugi dan devetog Vukovar film festivala prošao je u znaku novog filma Woodyja Allena, Nerazuman čovjek, i nostalgičnog hommaga tradiciji u dokumentarcu Goli ribari.

Na Vukovar Film Festivalu već se tradicionalno odvija hrvatska premijera filmova Woodyja Allena. Nakon njegove verzije Williamsovog Tramvaja zvanog žudnja – Blue Jasmine, i šarmantne razglednice s Azurne obale uglavnom ispunjene vještim brbljanjem ni o čemu u maniri komada Oscara Wildea, Nerazuman čovjek povratak je na kriminalističke teme, koje je već u više navrata i obrađivao. Abe Lucas (Joaquin Phoenix) kontroverzni je profesor filozofije koji dolazi predavati na maleno idilično sveučilište, ovisan o alkoholu i potpuno tjeskoban. Jill (Emma Stone) zaljubljuje se u Lucasa i prije nego li dolazi na sveučilište te se po njegovom dolasku ne odvaja od njega, čime Alen iskorištava stereotipni odnos između studentice i profesora kao jednu od okosnica kasnijeg raspleta. Zaplet se događa u trenutku kad Abe i Emma u baru prečuju razgovor o korumpiranom sucu, kojeg Abe odlučuje ubiti i kreirati savršen zločin i u tom trenutku njegov život dobiva smisao. Nažalost, zaplet koji je mogao i obećavati zakazao je na nekoliko planova, između ostalog i u tromoj režiji Woodyja Allena.

Foto: Press

Foto: Press

Teško je detektirati koji je konkretan problem Nerazumnog čovjeka. Iako se spekulira o Oscaru za Joaquina Phoenixa (ili se radi samo o dobroj promociji filma), njegova interpretacija, kao i ona Emme Stone s kojom Allen surađuje drugi put za redom, prilično je mlaka do polovice filma, kad se stvari počinju zahuktavati. Možda je najbolje glumačko ostvarenje ono manje poznate glumice Parker Posey u ulozi Rite Richardson, također sveučilišne profesorice, koja je uspjela izvući neke od najzanimljivijih scena, a radi se i o liku kojeg je Allen stavio u inferiornu poziciju naspram ostalih – ona nije heroj koji razmišlja o biti egzistencije, već nesretna srednjevječna žena.

Bilo kojem gledatelju odmah će oči upasti da Allen ponovno koristi motive književnog predloška, i to vrlo dobro poznatog, da koketira s egzistencijalističkom filozofijom, pa tako do polovice filma možemo gledati Sartreovog Roquetina, da se neskromno razbacuje najpoznatijim tezama Kanta o kategoričkom imperativu, ali gledatelju ne nudi ništa više od toga. Bez napetosti i humora do samog kraja filma, bez životnih i atmosferičnih scena koje Allen inače zna izvrsno napraviti i s previše naracije u offu, Nerazuman čovjek jedan je od onih Allenovih filmova koje ćemo brzo zaboraviti, ali ponovno ništa poput doista lošeg Rimu s ljubavlju.

Woody Allen još je jednom dokazao kako zna napisati dobar scenarij, kako vješto balansira između filozofije, književnosti i žanrovskih konvencija trilera, ali Nerazuman čovjek ostavlja dojam intelektualnog pripetavanja koji možda one zainteresiranije potakne na promišljanje o savršenom zločinu, ideji da smrt pojedinca može učiniti svijet ljepšim mjestom i inom, a onog manje zainteresiranog teško da će potaknuti na bilo što. Obožavatelji Woodyja Allena, među koje se i sam ubrajam, moći će u filmu naslutiti ponešto iz boljih dana kultnog redatelja, ali daleko je to od nekih njegovih vrhunaca, uključujući i Blue Jasmine, snimljenu prije dvije godine, gdje je njegov zanat prikazan u najboljem svjetlu zahvaljujući briljantnim ulogama Cate Blanchett i Sally Hawkins.

Ekstremni sportovi i ribanje i ribarsko prigovaranje

Prave filmske poslastice prikazane su jučer u službenoj dokumentarnoj konkurenciji. Pozor: ekstreman život austrijskog redatelja Sasche Kollnreitnera prati trojicu muškaraca koji se bave ekstremnim biciklizmom, ronjenjem na dah i BASE skakanjem s litica. Vizualno besprijekoran film traži uzroke bavljenja ekstremnim sportom i prati rutinu, nevjerojatnu disciplinu i posvećenost trojice sportaša njihovom pozivu. Uz razgovore sa samim sportašima, film ih prati i na iscrpljujućim natjecanjima, od čega je najnevjerojatnije ono na koje odlazi biciklist – naime, u tjedan dana treba prijeći Ameriku od istočne do zapadne obale s nešto manje od 10 sati za spavanje u tom periodu. Bez direktnog autorskog upletanja, emocija koju dobivamo nakon što u posljednjem danu bicikliranja odustane od utrke jednostavno je nevjerojatna. Film je dobio i stručnu notu razgovorima s raznim psiholozima, sociolozima i liječnicima o fenomenu bavljenja ekstremnim sportovima, koji je redatelj doista pokrio sa svih aspekata i izvrsno spojio s pričom o svakodnevnim životima sportaša. Film je to koji je u 90 minuta uspio obuhvatiti mnoštvo tema, ali ni u jednom trenutku ne ostavlja dojam čušpajza, već se radi o izvrsno strukturiranom i snimljenom uratku.

Foto: Press

Foto: Press

Goli ribari (originalni naslov jest Fishermen’s Conversation, inspiriran Hektorovićevim spjevom) svojevrsni je hommage talijanske redateljice hrvatskog podrijetla Chiare Bove Makiedo njenom djedu, ali i hvarskoj tradiciji ribolova koja polako iščezava. Fim sniman kroz tri godine u razna godišnja doba prati dvije obitelji ribara, a ljeti njihov pokušaj preživljavanja u Hvaru koji je potpuno zanemario lokalno stanovništvo. Poetične scene ribara koji još uvijek love na tradicionalan način i to goli na pučini suprotstavljene su prizorima snimljenim na hvarskim party destinacijama poput slavnog kluba Carpe diem, čime redateljica suptilno, ali vrlo jasno iznosi kritiku masovnog turizma koji ne poštuje i koji se ne zanima za tradiciju.

S vrlo malo teksta, koji je dijelom redateljičino izravno obraćanje pokojnom djedu ili njezine inteligentne i jednostavne opservacije o tradiciji ribolova i načinu na koji Hvar kakav je poznavala nestaje, film uspijeva ispričati priču o tradiciji i turizmu kakvu se nitko u Hrvatskoj, na krilima rekordnog broja noćenja i rekordnog broja posjetitelja na Ultri, nitko nije sjetio proučiti. Nakon ove hrvatske premijere u Vukovaru, film će biti prikazan i u kinu Mediteran na otoku Hvaru početkom listopada, a nastavlja i svoj festivalski život nakon svjetske premijere na Raindanceu.

(Visited 194 times, 1 visits today)

Komentari