30. godišnjica: „Nightmare Before Christmas”
Iz maštovitog svijeta Tima Burtona proizašao je „Nightmare Before Christmas” („Predbožićna noćna mora”) prije točno 30 godina. Ovaj film se uspio održati na visokoj nozi zahvaljujući tematici koja je spojila dva apsolutno kontradiktorna slavlja – Noć vještica i Božić.
Za sve je tu glavni krivac protagonist Jack Skellington kojem je dojadilo tradicionalno slavljenje Halloweena i u želji za promjenom odlučio je to slavlje zamijeniti onim božićnim.
Unatoč tome što se uz film prvenstveno veže Burtonovo ime, režirao ga je Henry Selick, dok je Burton bio zadužen za produkciju i scenarij jer je u tom trenutku režirao kultni nastavak Batmana. Iz svega navedenog nastala je najpoznatija božićna animirana priča uz „Grincha”.
Horor i romantika kao dvije nepogrešive premise
Tim Burton kao vječni gotičar je poznat po svom izričaju fantazije, strave i noćne more. Pionir gotičkih filmova kreirao je neke od najupečatljivijih likova spomenutog žanra. Osim Jacka Skellingtona tu su još Bubimir i Edward Škaroruki s kojima je impresioniran svaki tinejdžer koji je fan mračnog izričaja.
Poznat kao kralj bundeva, Jack Skellington je shvatio kako vodi jedan isprazan život baziran na običajima koji se vežu uz Halloween u istoimenom gradu. Kako bi impresionirao svoje sugrađane, Jack im je odlučio pokazati božićne rekvizite koje oni nisu znali iskoristiti. Jedini način da ih iskoriste kako spada je taj da dobiju dužnosti poput šivanja božićnog kostima (Jackova djevojka Sally), pa sve do krađe Djeda Božićnjaka iz grada Božića.
Pri tome Jack je prikazan kao romantičarski protagonist koji smatra da nas vjera u vlastite ideale može dovesti do promjene. Bez obzira na to što mu je ideja bila osuđena na propast još u samom procesu nastanka, on je vjerovao kako će njegovi stanovnici naposljetku osjetiti pravi duh Božića nakon početnih problema oko miješanja kontradiktornih običaja. Uz peripetije oko Božića paralelno pratimo rađanje ljubavne priče između Jacka i Sally koja, kao prava gotička poema, nailazi na mnoge izazove.
Čari stop animacije
Prvotna ideja je bila napraviti kratkometražni animirani film od 30 minuta kao božićni specijal. Budući da je Burton imao veću poveznicu s Halloweenom i Božićem kao dijete, s „Nightmare Before Christmas” htio je napraviti svojevrsnu odu tim blagdanima.
Najveća inspiracija filmu su televizijski božićni specijali „Rudolph The Red Nose Reindeer” i „How The Grinch Stole Christmas” i iz poeme „A Visit From St. Nicholas”. Zanimljiva je poveznica između Grincha i Skellingtona jer koliko god da su na prvu slični (jer su oboje uništili Božić) toliko ih razlikuje činjenica što je Grinch to napravio iz zlobe, dok je Skellington to napravio iz neznanja. Samim time smo dobili pozitivca koji je nehotice uništio Božić.
Na filmu je radilo 120 ljudi među kojima su bili animatori, umjetnici i mnogi drugi filmski radnici. Za potrebe filma osnovana je producentska kuća Skellington Studios. Tehnika snimanja koja je korištena je stop animacija, tehnika koja se još naziva ”kadar po kadar” u kojoj lik izgleda kao da se sam kreće.
Takva tehnika uključuje korištenje lutaka s metalnim kosturima, stoga je svaka lutka u detalje individualno napravljena. Probleme su zadavali izrazi lica lutaka jer su se neki izrazi mogli postići automatizmom, dok su se drugi morali ručno namještati. Trebalo je tri godine da se film privede kraju jer je snimanje bilo jako izazovno zbog istovremenog snimanja različitih setova. Po završetku snimanja neke su lutke sačuvane, dok su se neke raspale netom nakon snimanja.
Uspješan glazbeni album
Ono po čemu je „The Nightmare Before Christmas” poseban, a i po čemu me je najviše dobio još u ranim tinejdžerskim danima, je filmska glazba koja ga krasi. Sjećam se da sam odmah po gledanju skinula What’s This i This is Halloween koji su se tada revno vrtjeli na mom MP4 playeru.
Za filmsku glazbu zadužen je Danny Elfman, kompozitor, tekstopisac i pjevač koji je ujedno posudio glas Jacku Skellingtonu. Glazbeni album sadrži dulji prolog i dodatan epilog iza kojih stoji Sir Patrick Stewart.
Godine 2006. je izašlo Disney digital 3-D reizdanje s bonus CD-om na kojem su se našli coveri od izvođača Fall Out Boy, Panic! At the Disco, Marilyn Manson, Fiona Apple i She Wants Revenge. Na njemu su uključene još četiri Elfmanove demo snimke. Dvije godine kasnije izdan je cover album Nightmare Revisited na kojem su se našli Amy Lee, Flyleaf, Korn, Rise Against, Plain White T’s i The All- American Rejects.
Utjecaj na druge medije
Film je po izlasku nizao samo uspjehe i doživio je nekoliko reizdanja diljem svjetskim multipleksa, jednako kao i u nekadašnjim videotekama. Nije izostala ni nominacija za Oscar u kategoriji najboljih specijalnih efekata, a tu je i Elfmanova nominacija za Zlatni Globus u kategoriji za najbolju filmsku glazbu.
Po uzoru na film napravljeno je nekoliko društvenih igara, karata i igračaka. Poznate su još videoigre Oogie’s Revenge i The Pumpkin Queen. Također, napisana su dva manga stripa: „Zero’s Journey” i „The Nightmare Before Christmas: Mirror Moon” i roman za mlade „Long Live The Pumpkin Queen”.
Blink 182 je čak u svoju pjesmu I Miss You ubacio referencu na „The Nightmare Before Christmas”.
Hello, there
The angel from my nightmare
The shadow in the background of the morgue
The unsuspecting victim
Of darkness in the valley
We can live like Jack and Sally if we want
Where you can always find me
And we’ll have Halloween on Christmas
And in the night, we’ll wish this never ends
We’ll wish this never ends
Ove godine u srpnju je u povodu 30. rođendana izašao i roman „The Nightmare Before Christmas”. U razdoblju između 2016. i 2019. godine su održani koncerti na kojima su nastupali oni koji su glavnim likovima posudili glasove: Elfman, Catherine O’ Hara i Ken Page. Dugi niz godina se razmatralo napraviti drugi nastavak filma, no ideju je Elfman u potpunosti odbacio ove godine.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
