Depeche Mode (Arena Zagreb): Potvrda statusa kultnog benda

Višemjesečnom slatkom iščekivanju jučer je odzvonilo. Nakon silnih godina propuštanja napokon sam ulovila jedan od svojih najdražih bendova uživo – Depeche Mode. Silno mi je žao što sam ih zbog svojih nekadašnjih glupih pravila propuštala ranije (pravilo da na koncert nikada ne idem bez pratnje, a pratnje nije nikada bilo jer nisam poznavala ljude koji su bili dovoljno zagriženi fanovi).

Prije nekoliko godina odlučila sam konačno otići bez pratnje na njihov koncert u Stockholm za vrijeme svog Erasmus boravka u Švedskoj, no na kraju sam bila primorana propustiti ga zbog uskog budžeta što me je jako rastužilo jer su tog 5. svibnja 2017. baš u Stockholmu otvarali „Global Spirit” turneju. Ne valja plakati za prolivenim mlijekom i valja cijeniti trenutak u kojem sam se našla jučer, a taj trenutak je već sada sigurno ovjekovječen u mojih top pet koncerata ikada.

Predgrupa odsvirala svoje u jurnjavi za merchom

Rekla sam si kako se s koncerta ne vraćam bez njihove tour majice i Helena mi je sugerirala da odmah krenem prema merch stolu jer kasnije neće više biti moje veličine,  kako to inače biva. Ispostavilo se da je imala apsolutno pravo jer sam majicu s coverom albuma „Memento Mori”, koja je izgleda bila najtraženija, u svojoj veličini našla tek u najzabačenijem merchu ispred ulaska na partner.

U to vrijeme već je dobrano svirala predgrupa, britanski trip-hop duo Haelos. Zapamtila sam elektronske beatove koji su prolazili hodnicima u mojoj maratonskoj utrci za pronalaskom željene majice, no ništa više od toga nažalost nisam uhvatila jer smo zauzele svoja mjesta u donjem prstenu dvorane taman nedugo nakon što je Haelos završio sa svirkom. Vjerujem kako su bili jako dobri uživo, no više sreće neki drugi put.

Epski koncertni spektakl

Riječ epsko i spektakl koristim vrlo probrano kako bih izbjegla sve moguće klišeje vezane uz te dvije riječi, no Depeche Mode nakon jučerašnje izvedbe tu kombinaciju epiteta itekako zaslužuje. S majicom u ruci euforično smo zauzele svoja sjedeća mjesta gdje su nam stolice tijekom cijelog koncerta služile za odlaganje stvari. Publika je cijelo vrijeme bila na nogama, nitko u ovih dva sata i petnaest minuta sviranja nije pomislio na odmaranje nogu.

Trans je bio očit među fanovima, tim više što bi zbog svog glazbenog staža Depeche Mode mogao zaraditi našu mirovinu, no sudeći po tome kako su izgledali na pozornici, daleko su oni još od  mirovine. Mnogi kažu kako je ovo njihov produkcijski najdorađeniji koncert i ja se s time slažem jer to je prvo što sam uočila kada su započeli taktovi pjesme Cosmos Is Mine.

Igra svjetlosnih niti osvijetlila je samo pozornicu za što intimniju atmosferu (koliko to jedan arenski spektakl dopušta). Svaka pjesma je imala vlastitu vizualnu i svjetlosnu priču ispričanu unutar simboličnog slova M koje označava njihov posljednji  (i meni osobno najbolji) album unazad desetak godina – „Memento Mori”.

Dave i Martin su podjednako emotivnim vokalnim izvedbama zadivili publiku, djelomično možda zbog velikog gubitka Andrewa Fletchera u svibnju prošle godine. Andy je dobio svoju posvetu u World In My Eyes preko koje smo ga otpratili na vječan počinak. Taj trenutak mi je bio toliko dirljiv da sam jedva suzdržala suzu da ne kapne.

Uz World In My Eyes, najviše me dotakla i iznenadila akustična verzija Condemnationa koju su skupa otpjevali Dave i Martin. Inače Condemnation u studijskoj verziji smatram možda najvećim vokalnim dostignućem Davea, a jučerašnja verzija je dobila svoju čarobnu krunidbu dugogodišnjem prijateljstvu.

Rođendanski Martin i uvijek rasplesani Dave

Dave Gahan je prototip pravog frontmana: dokaz je kako su šezdesete nove četrdesete jer su njegovi plesni pokreti energični, usklađeni i nadasve senzualni, baš kao na početku karijere. Uz to posjeduje nevjerojatnu auru koju projicira i koja se stapa s publikom. Pogledala sam mnogo snimaka njihovih izvedbi uživo i znala sam oduvijek koliko je Dave karizmatičan na pozornici i drago mi je što sam uvjerila u to još jednom uživo.

Vješto probrani plesni hitovi poput John The Revelator , I Feel You i Just Can’t Get Enough rasplamsali su i one najsuzdržanije posjetitelje. Zagrebačka publika dobila je čast proslaviti Martinov rođendan uz emotivnu gestu.

Nisam se nimalo iznenadila kada je Martin Gore dojmljivo izveo pjesmu Home, no nisam očekivala da će sam odsvirati i otpjevati Strangelove. Upravo je ta čuvena Strangelove poslužila kao uvertira u najveće iznenađenje večeri – Dave je na pozornicu uletio s balonima i prskalicama dok je zagrebačka publika unisono pjevala Happy birthday Martin. Cijelo vrijeme se zapravo pitam je li ciljano Zagreb odabran kao rođendanska destinacija ili se to posve slučajno dogodilo jer se zna da Zagreb ima vjernu bazu fanova.

Arenski rock prepun hitova

Iako je primarno Depeche Mode poznat kao synthpop sastav, već dugi niz godina uživo su pravi rock akteri. Za stadione i arene se uvijek traži karta više, a kako i ne bi kad Depeche Mode zna pravi recept za mase, a to njihovi planetarno popularni singlovi.

Od Walking In My Shoes, It’s No Good, Precious i Stripped došli smo do pjesme uz koju su mnogi zavoljeli ovaj bend, a to je Enjoy The Silence. Bljeskalice su bile visoko uperene i veći dio pjesme je Dave mikrofon imao uperen u publiku koja je gromoglasno pjevala predivne stihove.

To je bila ujedno i posljednja odsvirana pjesma prije bisa u kojem su za kraj uz Condemnation i Just Can’t Get Enough ostavili trenutno virtualni broj jedan Never Let Me Down Again i Personal Jesus koja se uvijek nameće kao odličan odabir za zatvaranje koncerta.

Neopisivo mi je drago što sam čula Wrong, pjesmu s albuma koji sam prvi u potpunosti poslušala po izlasku 2009. jednako kao i My Favorite Stranger koja mi je najdraža stvar s njihovog novog albuma.

Što se odabranih pjesama tiče, mislim da nije moglo biti bolje i da sam sama mogla birati, vjerojatno bih istu odabrala. Dugogodišnji fanovi kažu da je ovo najbolji koncert Depeche Modea nakon dugog niza godina i vjerujem da je tako jer od „Sounds of The Universe” napokon imaju pravi album koji je uspio začiniti hitove. Već sam sada sigurna kako sam prisustvovala ne samo koncertu godine, nego jednom od najboljih koncerata na kojima sam ikad bila.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.