Top 10: Pjesme Depeche Modea koje su mi vječni suputnici

Ljubav između mene i Depeche Mode rodila se još za ranih srednjoškolskih dana. Slobodno mogu reći kako su jedan od rijetkih bendova koji su uspjeli premostiti tinejdžersko svaštarenje i izrasti u vjerne životne suputnike za sve trenutke.

Nema smisla kriti oduševljenje koje sam osjećala kada sam saznala da dolaze kod nas u sklopu promocije nadolazećeg albuma, tim više što sam mislila kako će bend prestati s radom nakon iznenadne smrti Andyja Fletchera sredinom prošle godine. Smatrala sam kako Depeche Mode ne može preživjeti taj gubitak, no drago mi je da se moje crne slutnje nisu obistinile. Tim više što je ovo prvi put da ih gledam uživo zbog razno raznih okolnosti koje su me sprečavale u tome sve ove godine.

Zbog toga se neizmjerno veselim večerašnjem rasprodanom koncertu u Areni Zagreb jer napokon imam kartu u džepu. Posljednjih nekoliko tjedana vrtim njihovu diskografiju i zbog toga sam odlučila probrati deset pjesama koje mi najviše znače. Smatram kako je koncert dobar povod za jedan introspekcijski pristup i otvaranje duše, stoga upustite se u jedno iskreno glazbeno putovanje.

Vjerujem kako za većinu navedenih pjesama znate jer prevladavaju singlovi koje Depeche Mode uvijek maestralno pogodi. Napominjem kako mi je izrazito bio težak zadatak odabrati samo deset pjesama jer daleko više njih je na mom stalnom repertoaru, no navedene izdvojene su ipak za mikrodlaku ispred ostatka.

Never Let Me Down Again – „Music for the Masses” (1987)

Never Let Me Down Again mi je najdojmljivije otvaranje. Savršeno se uklapa u cijeli sakralno-gotički ugođaj albuma „Music for the Mases”. I’m taking a ride with my best friend, I hope he never lets me down again me uvijek rastuži jer navedeni stih vežem uz propale veze i prijateljstva.

Pjesmu sam uvijek u takvim trenucima koristila kao terapeutsku tako što bih ju vrtjela po nekoliko desetaka puta iznova. Navodno je i Martin napisao tu pjesmu kao posljedicu nekih nesuglasica koje je tada imao s Daveom. Usprkos tome što se dosta često vrti na radio postajama, dojma sam da je Never Let Me Down Again eksplodirala među mlađim generacijama tek nedavno zahvaljujući seriji „The Last Of Us” gdje se pojavljuje u prilično dirljivoj zadnjoj sceni prve epizode.

Vjerujem da je dosta Zoomera tada prvi put čulo za pjesma. Iako nisam oduševljena s trendom virtualnosti pjesmama, u ovom slučaju mi je drago da su preko društvenih mreža mlađi naraštaji saznali za jedan ovako genijalan bend.

Only When I Lose Myself – „The Singles 86-98” (1998)

Ova dramatična balada mi je jedna od njihovih najbolje angažiranih pjesmama. Jako mi se sviđa Portisheadov ugođaj spojen s tada jako popularnim bliskoistočnim glazbenim elementima. Bridge je po meni tu krucijalan i nosi cijelu pjesmu sa stihovima:

Did I need to sell my soul for pleasure like this?
Did I have to lose control to treasure your kiss?
Did I need to place my heart in the palm of your hand?
Before I could even stop to understand?

Naježila sam se kada sam prvi put čula te stihove, tako tužni, a opet s druge strane toliko inspirativni. Jako dobro urađena stvar kreirana ekskluzivno za album singlica.

In Your Room – „Songs of Faith and Devotion” (1993)

Pravo je pitanje koju verziju pjesme više preferiram: albumsku ili verziju singla. Moram priznati da je svaka na svoj način posebna, no ipak daleko više mi je na repertoaru albumska verzija jer mi je „Songs of Faith and Devotion” jedan od najslušanijih albuma generalno.

Albumska verzija je dulja i nadograđenija sestra buntovne grunge singlice. U meni pjesma izaziva jedno nadrealno i kozmičko iskustvo za koje je dovoljno ugasiti svjetla sobe, staviti najbolje slušalice i uživati u senzualnosti stihova.

Stripped – „Black Celebration” (1986)

Moja vizija darkerske estetike je utemeljena u ovoj pjesmi i videospotu, a vjerujem da je bila uzor dijelu darkera u 80-im godinama. Romantičarska i melankolična Stripped je prava kritika društva u kojem živimo, što je najbolje utjelovljeno u stihovima Let me hear you make decisions without your television.

Najžalosnije je to što su stihovi i dalje relevantni zbog medijske propagande koja je jača nego ikada. Jest da su ljubav, požuda, privrženost i spiritualnost glavne crte Depeche Modea, no Stripped je dokaz da su se bavili društveno-angažiranim pjesmama puno ranije od albuma „Playing The Angel”.

Sister of Night – „Ultra” (1997)

U moru singlica na popisu se našla i jedna manje poznata stvar. Fanovi su jako podijeljeni oko albuma „Ultra” koji je uveo trajnu promjenu u njihovom zvuku jer su odlaskom Wildera izgubili dobar dio svog synth pop zvuka, no bit ću iskrena, meni je „Ultra” jedan od top pet njihovih albuma.

Sister of Night mi je njihova najdraža industrial pjesma koju volim kombinirati na playlisti uz slušanje s Nine Inch Nailsom. Nakon što sam pročitala da je ovo pjesma koju je Dave jedva otpjevao u najgorem paklu droge, u kojem se našao sredinom 90-ih, pustila sam suzu i počela pjesmu gledati iz druge perspektive. Bol i patnja uistinu nose ovu pjesmu i mislim da pored nikoga ne može proći nezapaženo.

Walking In My Shoes – „Songs of Faith and Devotion” (1993)

Od svih pjesama na ovoj listi Walking in My Shoes me najviše potiče na razmišljanje. Vrlo britko napisana pjesma o iskupljenju i opraštanju koja je vodič za najteže trenutke za one trenutke kada nitko ne može ući u naše cipele.

Pjesmu prati jedan od njihovih najupečatljivijih videa, koji je režirao Anton Corbijn, prepun spiritualnih referenci ovjekovječenih u jedan veliki epski moment.

Useless – „Ultra” (1997)

Mislim da je već sad jasno koliki sam fan sirovog industrial zvuka koji krasi „Ultru”. Useless je jedna od prvih pjesama koje sam još kao dijete čula, a da nisam znala da je njihova.

Nastala je u najmračnijem razdoblju kroz koje je Depeche Mode prolazio, kada su bili na rubu raspada. Useless je ovjekovječenje Gahanove borbe s narkoticima s jedne strane, a s druge strane tu je osobna refleksija na vlastite “mušice”. Pjesma za dane kada nisam sva svoja.

Blasphemous Rumours – „Some Great Reward” (1984)

Njihova najkontroverznija pjesma opisuje šesnaestogodišnjaku koja je pokušala počiniti suicid, no u svom naumu nije uspjela. Pritom je izjavila kako je postala Bogu karikatura zbog svog neuspješnog nauma.

Upravo taj dio pjesme je sporan i na nekim izdanjima „Some Great Rewarda” pjesma je zamijenjena s manje invazivnom Somebody. Martin Gore je izjavio kako pjesma nije antireligijska, već je nastala kao kritika crkvi, a ne religiji kao takvoj. Kako god bilo, sviđa mi se crni humor koji se proteže pjesmom jednako kao inovativan zvuk nastao udaranjem o metalne predmete.

Higher Love – „Songs of Faith and Devotion” (1993)

Higher Love kod mene evocira slične emocije kao In Your Room. Jednako je ezoterična i senzualna i u potpunosti me je bacila u trans nakon što sam pogledala live verziju s „Devotional” turneje.

Kakve je to misteriozne plesne pokrete pod plaštom Dave tada servirao na pozornici koja kao da je izašla iz Roadhousea Twin Peaksa. Koliko god se veselim nadolazećem koncertu, toliko bih s druge strane voljela da me se vremeplovom odvede u 1994. godinu i po meni njihovu najbolju turneju.

Enjoy The Silence – „Violator” (1990)

Šećer uvijek dolazi na kraju. Što bi ova lista bila bez velike i bezvremenske Enjoy The Silence? Većini je to ipak bila prva pjesma s kojom su se zapravo susreli s bendom i tu se ja nimalo ne razlikujem.

Jedino je možda različit način na koji sam se susrela s pjesmom. Tamo negdje u prvom razredu srednje škole sam imala goth-metal fazu u kojoj sam intenzivno slušala Lacunu Coil i pjesmu koju sam najviše vrtjela je bila Enjoy The Silence.

Ubrzo sam ustanovila kako je riječ o obradi i odmah sam odlučila poslušati originalnu verziju koja me oborila na jedan drugačiji način i tu se razvila naša ljubav. Samo je dovoljno citirati refren koji je ubrzo postao soundtrack mog života:

All I ever wanted
All I ever needed
Is here in my arms
Words are very unnecessary
They can only do harm

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.