Analiza: „Fairytale of New York” (The Pogues)
Moram priznati kako nisam najveći fan božićnih pjesama i mislim da je većina njih nastala kako bi nahranila konzumerističku potrebu stvaranja lake zarade. Unatoč tome u moru instantnih božićnih hitova kriju se neki dragulji koji su mi još kao djetetu prirasli srcu. Jedan od takvih krije se pod imenom Fairytale of New York englesko-irskog Celtic punk benda The Pogues.
Nikad nisam pretjerano slušala The Pogues iako me je ujak pokušao uvesti u njihov repertoar još tijekom srednje škole tako što mi je prebacio na USB neke njihove albume. Sve je nekako stalo na toj magičnoj božićnoj poemi koja mi budi toliko topline i lijepih uspomena, baš poput kutije sa staklenim kuglicama iz djetinjstva.
Fairytale of New York je originalno namijenjena kao pjesma za sve zabave na kojima se proliju hektolitri alkohola. To je ujedno himna ljudi uništenih snova i nade. Njihov tadašnji producent Elvis Costello je smatrao kako bend neće moći napisati božićnu pjesmu, no ispostavilo se da je Costello bezrazložno sumnjao jer su napisali jednu od najizvođenijih blagdanskih pjesmama.
Vokal nedavno preminulog Shanea MacGowana se magično stapa s vokalom Kristy McColl. Debi pjesme je bio 1987. godine, da bi se godinu kasnije našla na albumu „If I Should Fall from Grace with God”.
Pozadina pjesme
Trebalo je dobre dvije godine kako bi se pjesma razvila u nama poznatu formu što je prilično dug period za jednu božićnu pjesmu. Primarna struktura pjesme tada je nadograđena razgovorom ljubavnog para na Božić.
Zanimljivo je kako originalna zamisao pjesme nije bio božićni razgovor, već je okosnica pjesme trebao biti mornar u New Yorku koji mašta o povratku kući za Božić. Navedena tematika oko mornara je napuštena jer se nije svidjela ženi Jema Finera, svirača bendža u Poguesima i jednog od njegovih osnivača.
Umjesto toga Finer se odlučio za protagonista irskog migranta koji je zaspao mrtav pijan u New Yorku. U tom snu je sanjao svoju bivšu ljubav. Ostatak pjesme je sveden na pijani dijalog između dvoje ljubavnika. McGowan je naslovio pjesmu po uzoru na J.P. Donleavyev roman „A Fairy Tale of New York” (1973.) koji je Finer čitao u to vrijeme.
Druga velika inspiracija proizašla je iz filma „Once Upon A Time In America” koji se cijelo vrijeme vrtio u busu za turneju. Također, vidljiv je i utjecaj Ennia Morriconea koji je skladao glazbu za istoimeni film. Fairytale of New York ugledala bi svijetlo dana još 1986. godine da nije bilo financijskih problema s izdavačkom kućom „Stiff” koja je odgodila njegov izlazak za jednu godinu.
S obzirom na svoje punk zaleđe, pjesma nije mogla proći bez kontroverzi. Kako bi napravili što originalniju pjesmu, Pogues se nisu susprezali u korištenju pikantnih fraza u dijalogu (You’re old slut on junk, You cheap lousy faggot, Happy Christmas your arse).
Dugo vremena navedeni stihovi nisu stvarali problem, točnije do izvedbe uživo na Tops of The Pops 1992. kada su bili primorani zamijeniti ”arse” s manje invazivnom ”ass”. Tako je bilo sve do ove godine kada su slušatelji odlučili drugačije, pjesma je na BBC-u bila izvođena u cenzuriranoj verziji.
Jednostavan videospot
Crno-bijela tehnika snimanja obilježila je blagdanski ugođaj pjesme. U zadimljenoj prostoriji je klavir, a za njim McGowan i McCnoll jedno nasuprot drugome pjevaju.
Peter Doughtery potpisuje režiju, a video je snimljen za jako hladnog tjedna u studenom 1987. godine. Jedan dio je snimljen u policijskoj postaji u Lower East Sideu gdje Matt Dillon glumi policajca koji privodi McGowana iza rešetaka.
Komercijalni uspjeh
Unatoč tome što Fairytale of New York nikada nije službeno postala broj jedan na britanskim glazbenim ljestvicama, smatra se najpopularnijom nesakralnom božićnom pjesmom u Velikoj Britaniji.
Nakon 2005. godine i pojave prvih streaming servisa The Pogues s ovom pjesmom redovito ulaze u TOP 75 svakog prosinca. Britanci su je 2012. proglasili najdražom nacionalnom božićnom pjesmom. Glazbeni portal NME uvrstio ju je među 500 najboljih pjesama svih vremena.
Jon Bon Jovi ju je obradio 2020. godine, no bez imalo uspjeha, dapače Robert Smth je izjavio da je riječ o najgoroj obradi ikada. Pjesmu su još u live izvedbama izveli Bill Murray, Ed Sheeran i Anne-Marie. Trenutno je pjesma u posebnom fokusu zbog McGowanove smrti, te je vrlo lako moguće da će oboriti rekord na virtualnim listama.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
