JeboTon fešta (Boogaloo): Glazbeni kolorit optimističnog tona

Fešte starih srednjoškolskih prijatelja nerijetko znaju biti neslužbena obljetnica mature, naravno, ako ste te sreće da ste si ostali u dobrim odnosima s njima. Budući da ja nažalost nisam te sreće, preostaje mi jedino ovako se kolektivno radovati sreći drugih u toploj i obiteljskoj atmosferi. Takve su uvijek Jeboton fešte, a ni jučerašnja nije bila ništa drugačija.

Trinaestogodišnje prijateljstvo srednjoškolski prijatelji Hrvoje Klemenčić (Porto Morto), Dino Vukušić (Antidepresiv) i Filip Berlengi (Antidepresiv) okrunili su uz brojne druge prijatelje i suradnike tradicionalnom feštom koja svake godine biva sve većom.

Jučerašnja fešta u Boogaloou ponudila je impresivnu brojku od 12 izvođača. Odabir lokacije nije nimalo slučajan jer se prvi JeboTon održao upravo na spomenutoj lokaciji koju danas čeka neizvjesna budućnost. Ni neizvjesna budućnost nije nas spriječila da zafeštamo na neočekivano toplu i kišovitu subotnju večer uoči Valentinova.

Glazbeni kolorit optimističnog tona

Vjerovali ili ne, ovo mi je u trinaest godina prva JeboTon fešta na kojoj prisustvujem. Do sada sam uvijek bila redovit posjetitelj na koncertima Porto Morta, a IDEM sam uspjela propustiti zadnjih nekoliko puta zbog vlastitog nemara. Jako me zanimala fešta koju svi uvijek opisuju kao jednu od najboljih na domaćoj glazbenoj sceni.2wq

S obzirom na to koliko se raznolikih žanrova, izvođača, ali i tipova publike jučer moglo vidjeti, s pravom mogu reći kako JeboTon fešta spaja nespojive boje u slikarsko platno prepuno impresija.

Koncertni program otvorio je energični kantautor Voado kojeg ste prethodno mogli zapaziti u bendu From Another Mother. Voado je poznat po vratolomijama koje izvodi na stageu i mislim da je njegovo otvaranje na fešti bilo jako dobar izbor jer je od samog početka nametnuo veselu i razigranu atmosferu koja će obilježiti i ostatak večeri.

Trap za zagrijavanje pred IDEM

Trap groznica nas pere već nekoliko godina i rijetko koji festival zaobilazi, nakon Voadinog nastupa na velikom stageu, na malom stageu nas je čekao Matija Milutin, nova nada naše trap scene.

Milutin vješto dozira trap i trip-hop koji je mudro predstavio kroz gradaciju nastupa. Nastup je započeo u laganom opuštenom tonu i kada sam mislila kako će publika lagano zaspati nakon drugog mirnijeg nastupa, tada je na pozornicu kao potpora stupila mlada Jana i podigla atmosferu. Milutin se jako uživio u svoj nastup pa je pred kraj završio u plesu s publikom ispod plavog svijetla reflektora koji su bili potpis njegovog vizualnog identiteta.

Nešto kasnije na malom stageu nastupio je Mate Ponjević, nešto poznatije glazbeno ime. Poznat kao član bendova Fire in Cairo, pitaj klince i Svemirko, Mate se odlučio okušati u solo vodama i singlovima Glasine, Ne trebam nikoga i Ak nejde, onda nejde najavio je svoj prvi samostalni album.

Mate koketira s različitim stilovima koje je začinio retro zvukom šezdesetih i sedamdesetih godina. S navedenim novim singlom odmiče se od svega po čemu smo ga do sada mogli znati. Čak je i s upečatljivim outfitom ostavio dojam kako dolazi do velikog preokreta u njegovoj glazbenoj karijeri.

Apsolutni kralj fešte zvan Antun

Sudeći po tome kako se uoči IDEM-a naglo ispunio Boogaloo, toliko da je postalo pravi izazov prelaziti iz prostora malog stagea u prostor velikog, Antun je ipak bio najiščekivanija zvijezda subotnje fešte. Prije IDEM i Porto Mortoa, nastupao je sa svojim bendom Trophy Jumpom.

Već za vrijeme njihovog nastupa lagano se počela puniti velika prostorija Boogalooa uz brzi ritam rocka. Uzavrela punk atmosfera poslužila je kao uvertira u ono što su mnogi najviše iščekivali, a to su bili IDEM i Porto Morto.

Kako sam skakala iz prostorije u prostoriju, IDEM sam nažalost slušala đuskajući iz zadnjih redova, no ni tamo nije manjkalo euforije i publika se lijepo zabavila uz nagrađivan prvi Antunov album „Poyy”.

Za kraj je ostala pjesma Nikad sama, baš kao i na albumu, koju je Antun posvetio svojim dragim prijateljima iz JeboTona. Za razliku od IDEM, koji me apsolutno oduševio, ovaj put ne mogu isto reći i za Porto Morto koji je odsvirao uvjerljivo najkraći set na kojem sam prisustvovala unazad pet godina, koliko pohađam njihove koncerte. Uz nezaobilaznu Kuću i Hodaj, Porto Morto nam je predstavio dvije pjesme s nadolazećeg novog albuma, kojem se iznimno veselim, kao i novoj turneji jer sam se odlučila ipak držati njihovih solo koncerata u kojima ponude uvijek više od očekivanog.

Balkalar kao ugodno etno osvježenje

Peglica i Komandos i Balkalar su zadobili malo nezgodne termine na malom stageu jer su se našli između najpopularnijih izvođača večeri i malo su prošli nezasluženo ispod radara, posebno Balkalar.

Uspjela sam uloviti većinu njihovog nastupa jer mi nije bilo primarno biti u prvim redovima na Porto Mortu. Dojmile su me njihove razigrane i vesele melodije koje su izlazile iz tradicionalnih gudačkih instrumenata.

Riječ je o jako zanimljivom etno bendu koji promovira tradicionalnu balkansku glazbu i još uvijek ih možete sresti na ulicama te su svakako vrijedni pozornijeg slušanja. S druge strane Peglica i Komandos, unatoč tvrđem zvuku, nisu zadobili veći komad moje pažnje, no možda sam još uvijek bila previše pod dojmom IDEM. U svakom slučaju, na njihovom setu sam sitno brojala do Ansambla.

Parola ”ujedinjeni u različitostima” simbol je JeboTon Ansambla koji je proizašao iz akustičnih uličnih svirki.

Večeras se posložilo petnaestak gudačkih prijatelja na pozornicu koji su nas pozvali da okrenemo nekoliko rundi s njima uz simboličan pozdrav ”dobro jutro, Ante”. Čaša u zraku nije nedostajalo, kao ni veselih i ozarenih lica u publici. Cijeli glavni stage je bio na nogama i za mene je njihov performans bio apsolutan vrhunac fešte.

Simpatičan mali festival za doček proljeća

Ovogodišnja Jeboton fešta ponudila je ponešto glazbenog programa za svačiji ukus. Na dvije pozornice u Boogaloou su nastupili Voado, Matja Milutin, Trophy Jump, Mate Ponjević, IDEM, Peglica i Komandos, Jeboton Ansambl, Balkalar, Porto Morto, Ki Klop i Nemanja, a publiku su još zabavljali dj Stankoff i Disco KSET kolektiv.

Cjelovečernje trčkaranje iz prostorije u prostoriju je učinilo svoje i pokleknula sam umoru, no sve to u prijevodu znači samo jedno – da je fešta bila izvrsna. Popriličan je izazov napraviti koncept festivala u zatvorenom prostoru radi neizbježnih gužvi koje nisu zaobišle ni JeboTon feštu, no kada su se svi dojmovi slegli takve su finese pale u drugi plan. Dobar provod naveo me da već sad jedva očekujem sljedeću Jeboton feštu, čestitke ovom neponovljivom kolektivu na dugovječnosti, plesat ćemo i veseliti se zajedno i sljedeće godine.